Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/21 (D. H.)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Državno vlasništvo
- Građanski postupak
- Uknjižba
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1644/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1644/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Dinko Hafizović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dinko Hafizović protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 01 0 Dn 016620 21 Gž od 12. ožujka 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dinko Hafizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 12. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 016620 21 Gž od 12. ožujka 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je apelantov zahtjev radi brisanja državnog vlasništva i prava korištenja u C listu, te uknjižbe prava vlasništva na k.č. 7214 i k.č. 7215/2 u korist A.H. sa 1/1.
3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da je uvidom u zemljišnoknjižni uložak utvrđeno da su u A listu upisane nekretnine k.č. 7214 i k.č. 7215/2, a da je u B listu kao vlasnik upisana Država i A.H. s 1/1 dijela, te da je u C listu na temelju članka 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada građevinskog zemljišta u A listu pod I (zemljište pod zgradom i zemljište koje služi za redovitu uporabu) uknjiženo pravo korištenja u korist sopstvenika zgrade kao zemljišno knjižno tjelo II dok na tom zemljištu postoji zgrada. Prvostupanjski sud je ukazao da je člankom 1. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, određeno da se ovim zakonom zabranjuje raspolaganje državnom imovinom, a da se pod državnom imovinom podrazumijeva nepokretna imovina koja pripada državi BiH na temelju međunarodnog sporazuma o pitanju sukecesije (koji sporazum je potpisala BiH). Dalje je ukazao da je odredbom članka 4. navedenog Zakona određeno da privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim Zakonom, ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, F BIH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH i utvrđivanja prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom koja će se donijeti na preporuku Komisije do utvrđivanja prihvatljivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira ili dok Visoki predstavnik drugačije ne odluči. Nadalje, istakao je da je člankom 1. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH o upravljanju državnom imovinom, određeno da se ovom odlukom osniva komisija za državnu imovinu zadužena za izradu kriterija za utvrđivanje državne imovine i njenu raspodjelu između BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH i za donošenje propisa o upravljanju tom imovinom, te da se komisija osniva kao stalno tijelo Vijeća ministara BiH i da će djelovati do konačnog usvajanja navedenog propisa. S tim u svezi, naveo je da je Vijeće ministara BiH 2014.godine donijelo odluku o osnivanju Komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH. Zadatak komisije prema odredbama navedene odluke, je izraditi kriterije za utvrđivanje državne imovine i njenu raspodjelu između BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH te donošenje propisa za upravljanje tom imovinom, ali do donošenja prvostupanjske odluke propis predviđen odlukom o osnivanju komisije za državnu imovinu, odnosno kriterij još nije bio usvojen. Također, istakao je na nivou BiH još uvijek nije bio donesen propis kojim bi se točno definiralo koja imovina je u vlasništvu države BiH, koja u vlasništvu entiteta i Brčko Distrikta, niti je regulirano upravljanje tom imovinom. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je naveo da je odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev radi brisanja državnog vlasništva na nekretninama.
4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice o statusu predmetnog zemljišta kao državnog, te je pravilno odbio prijedlog za brisanje državnog vlasništva. Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 1. i članka 4. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, prema kojima je ništav prijenos prava državnog vlasništva na bilo kojeg drugog subjekta. Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o prava na imovinu, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić