Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1594/21 (Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 23. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1594/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1594/21, rješavajući apelaciju Rudnika mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 155256 21 Pž od 4. veljače 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 155256 17 Ip od 21.
prosinca 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 10. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Ip 155256 21 Pž od 4. veljače 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Ip 155256 17 Ip od 21. prosinca 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda od 21. prosinca 2020. godine određeno je da se nastavlja ovrha određena rješenjem o ovrsi od 26. siječnja 2018. godine (stavak I izreke), dok je odbijen kao neutemeljen prijedlog apelanta za podnošenje zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja (stavak II izreke).
3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 4. veljače 2021. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv rješenja Općinskoga suda od 21. prosinca 2020. godine i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno.
4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 26. siječnja 2018. godine usvojen prijedlog tražitelja ovrhe (Grad Zenica) i određena ovrha na temelju ovršne isprave (Rješenja o obavezi plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta), pljenidbom novčanih sredstava apelanta kod banke i prijenosom na račun tražitelja ovrhe. Kantonalni sud je istakao da se apelantov priziv uglavnom zasniva na tome da se rješenje o ovrsi zasniva na ovršnoj ispravi koja sadrži utvrđenu naknadu za korištenje građevinskog zemljišta, iako je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) donio Presudu od 23. listopada 2018. godine (objavljena u „Službenim novinama FBiH“ od 23. studenog 2018. godine) kojom je utvrđeno da odredbe članka 63. stavak 1. u dijelu koji glasi: ,,i naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta", članka 63. stav 2. u dijelu koji glasi: ,,i naknade za korištenje gradskog gradevinskog zemljišta“, članka 63. stav 3. u dijelu koji glasi: ,i naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta (rente)" i članka 73., 74. i 75. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine nisu u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, Kantonalni sud je istakao da je ova odluka donesena nakon pravomoćnosti ovršne isprave na temelju koje se traži ovrha (što nije sporno), a također i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. S tim u svezi, Kantonalni sud je ukazao da prema članku 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude u ,,Službenim novinama" FBiH, odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. Također, ukazao je da prema članku 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u „Službenim novinama FBiH“, kojom je utvrđeno da zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti koji je stupio na snagu nije u skladu s Ustavom, neće se primjenjivati ni propis donesen za njegovo provođenje. Kantonalni sud je istakao da iz ovoga proizlazi da u pravilu presude Ustavnog suda FBiH djeluju od dana objavljivanja presude u ,,Službenim novinama FBiH". Dakle, istakao je da je rješenje kao ovršna isprava na temelju koje se traži ovrha, doneseno znatno ranije u odnosu na datum od kada se primjenjuje spomenuta presuda Ustavnog suda FBiH, pa prizivni prigovori usmjereni u pravcu da je i rješenje na temelju koga se traži provođenje ovrhe izgubilo pravni temelj i da sukladno tome prema članku 63. stavak 1. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP) ovršni postupak treba obustaviti nisu utemeljeni. Ako su prestale važiti pojedine odredbe zakona i drugih propisa za provođenje zakona počevši od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u „Službenim novinama FBiH" to nema utjecaja u konkretnom slučaju na donesene pravomoćne odluke. Stoga istakao je da je neutemeljeno pozivanje apelanta na članak 60. Poslovnika Ustavnog suda FBiH. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da je pravilno odbijen apelantov prijedlog za pokretanje postupka za rješavanje spornog pravnog pitanja sukladno članku 61a. stavak 1. i 61b. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), jer ovaj postupak pokreće sud sukladno članku 6la. do 61f. ZPP, ali i za pokretanje toga postupka treba da su ispunjeni navedenim zakonom predviđeni uvjeti. Kantonalni sud je ukazao da je prvostupanjski sud naveo da je apelant u ovoj pravnoj stvari kao sporno pravno pitanje naveo djelovanje ovršnih isprava na temelju kojih je pokrenut ovaj ovršni postupak, jer je apelant smatrao da su ovršne isprave prestale važiti 19. rujna 2019. godine u skladu sa presudom Ustavnog suda FBiH od 23. listopada 2018. godine. S tim u svezi, Kantonalni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da se apelantovi razlozi ne mogu se podvesti pod razloge propisane odredbom članka 61a. ZPP da bi prvostupanjski sud mogao zahtjevom pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom. Pri tomu je posebno istakao da je ZPP-om propisano da o zahtjevu za rješavanje spornog pravnog pitanja odlučuje Vrhovni sud, a da taj zahtjev može podnijeti samo prvostupanjski sud po službenoj dužnosti i po prijedlogu stranke, ako su ispunjeni ostali zakonom propisani uvjeti. Dakle, istakao je da zakonodavac nije ostavio mogućnost da same stranke podnose zahtjev Vrhovnome sudu, a putem prvostupanjskoga suda, već je samo ostavio mogućnost da iniciraju, odnosno daju prijedlog prvostupanjskome sudu da bi nešto moglo biti sporno pravno pitanje. Kantonalni sud je također istakao da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je iz razloga što je glavni dug plaćen u cjelini prijedlog apelanta za podnošenje zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja neutemeljen i predstavlja pokušaj odugovlačenja postupka.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant, u suštini, ističe da je ovršna isprava prestala važiti budući da je utemeljena na odredbama koje nisu u skladu s Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant je naveo da je na tu činjenicu ukazivao u svome prijedlogu sukladno odredbama članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, te je istakao da je sud po službenoj dužnosti trebao paziti na činjenicu da je ovršna isprava prestala važiti. Također, apelant ističe da neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da prijedlog za rješavanje spornog pravnog pitanja predstavlja pokušaj odugovlačenja postupka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu, odnose na način na koji je sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić