Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3757/19 (S.Đ.)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Eksproprijacija
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Vanparnični postupak
  • Naknada
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3757/19

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3757/19, rješavajući apelaciju S. Đ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S.Đ podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 V 038180 19 Rev od 19. jula 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S.Đ. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ritešića, koju zastupa Mirjana Ninković, advokat iz Doboja, podnijela je 26. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 V 038180 19 Rev od 19. jula 2019. godine. Apelantica je 13. januara 2020. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Republike Srpske (koja je u učestvovala u postupku u kojem su donesene osporene odluke u svojstvu protivnika predlagača, u daljnjem tekstu: Republika Srpska ili protivnik predlagača), zastupane po Pravobranilaštvu Republike Srpske kao zakonskom zastupniku, zatraženo je 4. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Okružni sud, Osnovni sud i protivnik predlagača su u periodu od 18. do 25 januara 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske – Područna jedinica Doboj (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) precizirani broj od 28. januara 2013. godine usvojen je prijedlog Republike Srpske, pa su radi izgradnje hidroelektrane „Cijavna 2“ na rijeci Bosni, Opština Doboj, u korist Republike Srpske potpuno eksproprisane nekretnine u apelanticinom vlasništvu, pobliže opisane u izreci tog rješenja, u naravi njiva 1, 2. i 3. klase, upisane u precizirani PL odnosno z.k.ul. KO Ritešić (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine ili predmetno zemljište), te određeno je da apelantici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu i da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja provesti postupak radi sporazumnog određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti.

Tok postupka određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost

6. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da kod Područne jedinice između apelantice i protivnika predlagača nije postignut sporazum o naknadi za eksproprisane predmetne nekretnine, zbog čega je spis predmeta 19. juna 2013. godine dostavljen Osnovnom sudu. Osnovni sud je rješenjem broj 85 0 V 038180 13 V od 16. februara 2015. godine odredio novčanu naknadu apelantici za eksproprisane predmetne nekretnine u iznosu od 61.314,00 KM.

7. Međutim, odlučujući o žalbi koju je protivnik predlagača podnio protiv rješenja Osnovnog suda, Okružni sud je donio rješenje broj 85 0 V 038180 15 Gž od 3. juna 2015. godine kojim je uvažio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da taj sud nije brižljivo cijenio sve izvedene dokaze i nije po službenoj dužnosti pribavio dokaze u cilju utvrđivanja činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u konkretnoj pravnoj stvari.

8. U ponovnom postupku, Osnovni sud je donio rješenje broj 85 0 V 038180 15 V 2 od 19. novembra 2015. godine kojim je odredio novčanu naknadu apelantici za eksproprisane predmetne nekretnine u iznosu od 61.314,00 KM.

9. Protivnik predlagača je podnio žalbu protiv navedenog rješenja Osnovnog suda od 19. novembra 2015. godine. Okružni sud je rješenjem broj 85 0 V 038180 16 Gž 2 od 3. maja 2016. godine uvažio žalbu, ukinuo navedeno rješenje Osnovnog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, konstatujući da prvostepeni sud ni u ponovnom postupku nije postupio po uputama iz ranijeg rješenja tog Suda i da ponovno nije brižljivo cijenio sve izvedene dokaze.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

10. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio rješenje broj 85 0 V 038180 18 V 3 od 1. novembra 2018. godine kojim je odredio naknadu apelantici za predmetne nekretnine u iznosu od 66.423,50 KM, te je obavezao protivnika predlagača kao korisnika eksproprijacije da apelantici isplati navedeni novčani iznos u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja, kao i iznos od 5.575,00 KM na ime troškova vanparničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

11. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja konstatovao da su u toku postupka izvedeni dokazi uvidom i čitanjem više materijalnih dokaza (preciziranih na str. 3. i 4. predmetnog rješenja), te čitanjem nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke J.N. (u daljnjem tekstu: vještak J.N.) od 10. marta 2014. godine i saslušanjem tog vještaka na ročištu 2. aprila 2014. godine, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke D.Đ. (u daljnjem tekstu: vještak D.Đ.) od 17. septembra 2018. godine i saslušanjem tog vještaka, kao i saslušanjem apelantice i svjedoka Ž.Đ. Nadalje, Osnovni sud se, prilikom odlučivanja o visini naknade koja pripada apelantici za eksproprisane nekretnine, pozvao na odredbe člana 2. i 60. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 112/06, 37/07. 110/08; u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji). Dalje, imajući u vidu da korisnik eksproprijacije apelantici nije obezbijedio drugu odgovarajuću nekretninu u smislu odredbe člana 53. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, zaključio da je naknadu potrebno odrediti primjenom odredbe člana 54. stav 1. i 2. istog Zakona tj. kao pravičnu naknadu u novcu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koje se eksproprišu u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, a da je tržišna vrijednost cijena koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja.

12. U vezi sa navedenim, Osnovni sud je ukazao da apelantica u postupku pred Područnom jedinicom nije pristala na ponuđenu cijenu od 1,151 KM/m², odnosno na naknadu u iznosu od 11.762,07 KM za zemljište površine 10.219 m², koja joj je bila ponuđena za ekspropisane nekretnine u skladu sa izvještajem o vještačenju od 3. jula 2012. godine, koji je sačinio vještak poljoprivredne struke D.N. (u daljnjem tekstu: vještak D.N.),a prema kojem su predmetne nepokretnosti procijenjene primjenom metode profita. Osnovni sud je dalje konstatovao da je vještak J.N. cijeneći lokaciju zemljišta, komunalnu opremljenost, saobraćajnu povezanost, oblik i položaj parcele, mogućnost rentabilne proizvodnje, procijenio predmetno zemljište po cijeni od 6,00 KM/ m², tako da je navedeno zemljište procijenio u vrijednosti od 61.314,00 KM. Pri tome, Osnovni sud je konstatovao navedeni vještak, u svojoj izjavi datoj pred sudom, istakao da je prilikom izrade nalaza pored naprijed opisanih parametara, koristio i uporedni metod tj. postignute cijene eksproprisanih parcela sličnih karakteristika, kultura, položaja za potrebe izgradnje auto-puta Banja Luka - Doboj u KO Johovac, uzimajući u obzir trenutne ekonomske i tržišne faktore.

13. Osnovni sud je dalje ukazao da je, s obzirom na veliku razliku između procijenjene tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina od strane vještaka D.N. i J.N, a imajući u vidu upute iz ukidnog rješenja Okružnog suda, odredio novo vještačenje po vještaku D.Đ. U vezi sa tim, Osnovni sud je konstatovao da je vještak D.Đ. procijenio tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta u iznosu od 6,50 KM/m², što ukupno predstavlja iznos od 66.423.50 KM. Pri tome, Osnovni sud je, između ostalog, konstatovao da je navedeni vještak, komparirajući parametre koji se tiču boniteta, oblika, nagiba, položaja, blizine putne komunikacije, konstatovao da predmetno zemljište ima izuzetan položaj za postizanje visokih prinosa poljoprivrednih kultura, te da je ukazao na dobre lokacijske pogodnosti tog zemljišta, kao i da je primjenio i uporednu metodu, zasnovanu na prometovanom zemljištu tj. naknade koje su određivane za okolne parcele na predmetnom lokalitetu. Upoređujući nalaze i mišljenja navedena tri vještaka, Osnovni sud je ocjenio da su procjene vještaka J.N. i D.Đ. realnije i sa detaljnim opisom parametara na osnovu kojih je vršena procjena. Shodno tome, nije prihvatio navedeni izvještaj o vještačenju vještaka N.D..

14. Osnovni sud ukazao da je prilikom utvrđivanja pravične naknade za eksproprisane nekretnine izvršio uvid u Odluke Skupštine opštine Doboj kojima je utvrđena početna cijena zemljište u Kotorskom u iznosu od 8,50 KM/m² i za zemljište u Stanić Rijeci u iznosu od 10,00 KM/m², te precizirane zapisnike Područne jedinice sa sporazumima o naknadi i odluke redovnih sudova, te druge materijalne dokaze (precizirane na strani 7. predmetnog rješenja), među kojima su i zapisnik Područne jedinice precizirani broj od 10. jula 2015. godine kojim je zaključen sporazum između Pravobranilaštva i ranijeg vlasnika o naknadi za eksproprisanu nekretninu u KO Ritešić za njivu 5. kase u visini od 4,61 KM m², rješenje Osnovnog suda precizirani broj od 16. novembra 2016. godine kojim je utvrđena novčana naknada u iznosu od 4,50 KM /m² za njivu 4 klase, koje rješenje je pravosnažno i naknada je isplaćena u maju 2017. godine i rješenje Osnovnog suda precizirani broj od 29. decembra 2016. godine, kojim je utvrđena naknada za njivu 3. i 4. klase u iznosu od 4,50 KM /m². Međutim, Osnovni sud je konstatovao da na osnovu ovih materijalnih dokaza nije mogao odrediti visinu naknade za eksproprisane nekretnine u konkretnom slučaju, jer se u skupštinskim odlukama radilo o nekretninama koje se daju u zakup u KO Doboj, odnosno o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta u državnoj svojini u KO Kotorsko. Takođe, ocijenio je da se na konkretnu situaciju ne mogu primijeniti ni cijene iz zaključenih sporazuma do kojih se došlo voljom strana koje su učestvovale, a da se iz samih sporazuma ne vidi da li se radi o nepokretnostima koje su slične apelanticinim nepokretnostima, kakvih su karakteristika i drugo, te da su i cijene u tim sporazumima su različite. Isto tako, Osnovni sud je konstatovao da se rješenja tog suda o određivanju naknada za eksproprisane nekretnine odnose na konkretne nekretnine koje su bile predmet procjena od strane ovlaštenih sudskih vještaka i odnose se isključivo na tu nekretninu, tako da se ne mogu sa sigurnošću dovesti u vezu sa predmetnim nekretninama i na osnovu njih se odrediti naknada za te nekretnine.

15. Imajući u vidu sve provedene dokaze, te odredbu člana 61. Zakona o eksproprijaciji, Osnovni sud je visinu naknade za eksproprisane nepokretnosti odredio u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka D.Đ, smatrajući isti stručnim, detaljno obrazloženim i zasnovanim na svim parametrima koji se primjenjuju prilikom procjene vrijednosti nekretnina. Što se tiče razlike u procjeni tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina prema nalazima vještaka D.Đ. i J.N, Osnovni sud je konstatovao da je ta razlika u visini od 0,50 KM/m² neznatnom i da se može se pripisati vremenu u kojem je vršeno vještačenje. Pri tome, konstatujući da je vještak D.Đ. prilikom procjene uzeo u obzir ukupnost svih elemenata bitnih za procjenu vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti, Osnovni sud nije mogao prihvatiti navode apelantice da je vrijednost eksproprisanog zemljišta veća i od vrijednosti procijenjene od strane navedenog vještaka za 30%.

16. Osnovni sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe člana 161. Zakona o vanparničnom postupku, pa je protivnika predlagača obavezao da apelantici nadoknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.575,00 KM. Pri tome, konstatovao je da se ti troškovi odnose na troškove zastupanja po punomoćniku - advokatu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“ br. 68/05) i obuhvataju nagradu za zastupanje na pet ročišta (5. februara i 2. aprila 2014. godine, te 12. novembra 2015. godine, kao i 24. avgusta i 5. oktobra 2018.godine) po 700,00 KM, sto iznosi ukupno 3.500,00 KM, nagradu za vrijeme tj. odsustva punomoćnika iz kancelarije radi pristupa ročištima u trajanju od 5 sati ili iznos od 300.00 KM, paušalnu nagradu u iznosu od 25% ili iznos od 950,00 KM, poreza na dohodak od 10% ili iznos od 475,00 KM. Pored toga, navedeno je da osim ovih troškova apelantici pripada i naknada troškova za vještačenje u iznosu od 350,00 KM.

17. Apelantica i protivnik predlagača su podnijeli žalbe protiv rješenja Osnovnog suda, koje su odbijene rješenjem Okružnog suda broj 85 OV 038180 18 GŽ 3 od 5. marta 2019. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

18. U obrazloženju rješenja Okružni sud je konstatovao da su u obrazloženju prvostepenog rješenja dati jasni činjenični i pravni razlozi za donošenje odluke kao u izreci istog, a da žalbenim navodima apelantice i protivnika predlagača nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost tog rješenja. Imajući u vidu odredbe člana 2. i 54. Zakona o eksproprijaciji, Okružni sud je zaključio da je visina tržišne cijene nepokretnosti faktičko pitanje koje zavisi od niza konkretnih okolnosti, te da je u tom smislu naknada za eksproprisane nepokretnosti pravilno utvrđena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka D.Đ.

Osporena odluka

19. Protivnik predlagača je izjavio reviziju protiv navedenog rješenja Okružnog suda. Vrhovni sud je rješenjem broj 85 0 V 038180 19 Rev od 19. jula 2019. godine djelimično usvojio reviziju i oba nižestepena rješenja preinačio tako što je dosuđenu naknadu za eksproprisane nepokretnosti u iznosu od 66.423,50 KM snizio na iznos od 45.985,50 KM, te je preinačio i odluku o troškovima postupka tako što je dosuđene troškove u iznosu od 5.575,00 KM snizio na iznos od 1.552,50 KM, dok je u preostalom dijelu reviziju odbio.

20. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja konstatovao da su nižestepene odluke donesene pogrešnom primjenom materijalnog prava. U vezi sa tim, pozvao se na odredbe čl. 2, čl. 12. stav 1. i čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o eksproprijaciji. Ukazao je da navedene zakonske odredbe, osim što propisuju da je vrijednost eksproprisane pokretnosti izražena u cijeni koju diktira ponuda i potražnja na tržištu, ne propisuju druge elemente za utvrđivanje tržišne vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti. U vezi sa tim, istakao je da je tržišna vrijednost nepokretnosti identična sa njenom prometnom vrijednosti, za koju se podaci pribavljaju od nadležnih organa poreske uprave, a ukoliko na području eksproprisanih nekretnina nema prometa, tada se tržišna cijena utvrđuje prema podacima o prometnoj vrijednosti nekretnina na susjednom području, ako se (s obzirom na karakteristike eksproprisane nepokretnosti) ocijeni da takva prometna vrijednost odgovara prometnoj vrijednosti na području eksproprisanih nepokretnosti. Dalje, ukazao je da ako, zbog nepostojanja prometa ni na susjednom području ne postoje podaci o prometnoj vrijednosti nepokretnosti, za utvrđivanje tržišne cijene eksproprisane nepokretnosti, kao jedan od parametara, mogu se koristiti sporazumi za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine, a u slučaju da ne postoje podaci ni o zaključenim sporazumima, ova naknada se može odrediti na osnovu koristi koju može dati eksproprisana nekretnina redovnim iskorištavanjem ili koristi koju je raniji vlasnik imao od te nekretnine.

21. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da su u konkretnom slučaju radi utvrđenja tržišne vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti provedena vještačenja po vještacima J.N. i D.Đ. koji su, s obzirom na kvalitet zemljišta, lokacijske pogodnosti za transprot poljoprivrednih proizvoda do lokalnih i susjednih tržišta i mogućnost gradnje na istom, tržišnu vrijednost procijenili u iznosu od 6,00 KM/m² (J.N.) i 6,50 KM/m² (D.Đ.). Ocijenio je da je navedeni vještak razliku između ova dva nalaza pravdao time, da je ona nastala „možda“ zbog udaljenosti od putne komunikacije, jer je on istu svrstao u prvu zonu, a da D.N. u upravnom postupku nije obuhvatio sve parametre za utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnina, te da je ukazao da je u istoj k.o. izvršena procjena nekretnina predlagateljice Slavojke Aščić u iznosu od 9,00 KM/m² i procjena u susjednoj opštini Johovac u iznosu od po 7,50, 7,20 i 7,30 KM/m². U vezi sa tim, Vrhovni sud je ponovio da je utvrđivanje tržišne vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti faktičko pitanje, koje zavisi od niza okolnosti, pri čemu se, kako je naprijed rečeno, polazi od prometne vrijednosti nepokretnosti u mjestu gdje se nalaze eksproprisane nepokretnosti, a tek kada nema prometovanja u mjestu gdje se nalaze eksproprisane nepokretnosti, kao jedan od parametara koriste podaci o naknadama utvrđenim na susjednim područjima, uz ocjenu svih karakteristika eksproprisanih nepokretnosti (njen položaj, vrsta, oblik, dostupnost infrastrukturi i drugo). Vrhovni sud je zaključio da su kod ovakvog stanja stvari nižestepeni sudovi pogrešno sudili, kada pri utvrđivanju tržišne vrijednosti nepokretnosti apelantice nisu dali nikakav značaj procjeni vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti u istoj k.o. Ritešići izvršenoj u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 V 050580 16 V 2, u kojem je ranijem vlasniku Milovanu Reljiću dosuđena naknada za zemljište sličnih karakteristika u iznosu od 4,50 KM/m², ni dosuđenoj naknadi u istom iznosu od 4,50 KM/m² u predmetu istog suda broj 85 0 V 057140 16 V (gdje je revizija protivnika predlagača odbačena rješenjem Vrhovnog suda od 31. maja 2018. godine), kao ni sporazumu broj 21.20/473-16-90/12 zaključenom 10. jula 2015. godine pred Područnom jedinicom u predmetu eksproprijacije nepokretnosti ranijeg vlasnika Miloša Delića o naknadi u iznosu od 4,63 KM/m². Imajući u vidu navedeno i okolnost da u predmetnom postupku vještaci nisu našli, niti su tvrdili da je od dana donošenja navedenih rješenja i zaključenja pomenutog sporazuma, do odlučivanja u ovoj pravnoj stvari povećana tržišna vrijednost nepokretnosti na tom području, po ocjeni Vrhovnog suda, prednje navedena rješenja i sporazum (sa najmjerodavnijim podacima), daju osnova za utvrđivanje naknade apelantici u iznosu od po 4,50 KM/m², što za ukupnu površinu od 10.219 m² iznosi 45.985,50 KM, koji iznos predstavlja tržišnu vrijednost i pravičnu naknadu za eksproprisane nepokretnosti.

22. Pri tome, Vrhovni sud je konstatovao da je za takav zaključak bez značaja konstatacija prvostepenog suda, koju je prihvatio i drugostepeni sud, da je pravosnažnim rješenjem istog suda broj od 9. novembra 2013. godine (u kojem predmetu je revizija protivnika predlagača odbačena rješenjem Vrhovnog suda od 12. novembra 2014. godine), vrijednost eksproprisanih nepokretnosti u istoj k.o. Ritešić, utvrđena u iznosu od 9,00 KM/m². Vrhovni sud je obrazložio da je to iz razloga što se u tom slučaju radi o parceli, u naravi „okućnica“, što samo po sebi govori, da se u odnosu na predmetno zemljište, u tom slučaju radi o parceli drugih karakteristika (na kojoj se nalaze objekti), a da u pogledu visine te cijene, Vrhovni sud nije izrazio nikakvo shvatanje, jer je reviziju odbacio kao nedozvoljenu i nije se bavio zakonitošću odluke o utvrđeno visini naknade. Vrhovni sud je istakao da se iz istih razloga podaci na koje je ukazano u prvostepenom rješenju (a koje prihvatio i drugostepeni sud) o tržišnoj vrijednosti nepokretnosti utvrđenoj sudskim odlukama i sporazumima postignutim pred upravnim organom - nabrojanim prvostepenom rješenju, ne mogu prihvatiti pravno relevantnim dokazima, jer se nepokretnosti iz tih sudskih odluka i sporazuma ne nalaze na istom području na kojem su predmetne nepokretnosti, niti se radi o nepokretnostima istih ili sličnih karakteristika. Ocijenio je da je isti slučaj i sa pomenutim Odlukama Skupštine opštine Doboj od 24. novembra 2010. godine, kojim je određena cijena neizgrađenog građevinskog, a ne poljoprivrednog zemljišta. Shodno navedenom, a na osnovu odredbe člana 250. stav 1. u vezi sa članom 254. stav 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZPP), te članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

23. S obzirom da je revizija protivnika predlagača djelimično usvojena, saglasno odredbi člana 397. stav 2. i člana 386. stav 2. ZPP-a, u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, ovaj sud je odlučio o troškovima cijelog postupka, pa je pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti obavezao protivnika predlagača da apelantici naknadi troškove postupka koji se odnose na troškove na zastupanje apelantice na pet ročišta po 300,00 KM u iznosu od 1.500,00 KM (Tarifni broj

3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 68/05, u daljnjem tekstu: Tarifa), nagradu za 5 časova odsustva iz kancelarije u iznosu od 300,00 KM (Tarifni broj 9), paušalnu nagradu od 25%, što iznosi 450,00 KM (Tarifni broj 12.), što sve iznosi ukupno 2.250,00 KM, pa su srazmjerno uspjehu u postupku (od 69 %), apelantici dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 1.552,50 KM. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

24. Apelantica tvrdi da joj je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

25. U vezi sa tim, apelantica, prije svega, tvrdi da su osporenom presudom proizvoljno primijenjeni relevantni propisi prilikom dosuđivanja pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti, smatrajući da Vrhovni sud prilikom donošenja osporene odluke nije imao u vidu odredbu člana 61. Zakona o eksproprijaciji. Dalje, tvrdi da je Vrhovni sud osporenu odluku zasnovao samo na određenim dokazima – rješenjima i sporazumu navedenim u osporenoj presudi Vrhovnog suda, a da pri tome nije dao značaj ostalim izvedenim dokazima prema kojima su, kako ističe, dosuđene daleko veće naknade za eksproprisane nepokretnosti. Apelantica naročito tvrdi da Vrhovni sud nije dao značaj nalazima i mišljenjima vještaka koji su, kako smatra, jedino stručni i mjerodavni da pravilno utvrde tržišnu vrijednost nekretnina. Takođe, tvrdi da prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta vještaci nisu mogli primijeniti tržišnu vrijednost koja je utvrđena u predmetu Milovana Reljića, na koju se pozvao Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke, jer se u njegovim slučaju radi o zemljištu 4. odnosno 5. klase, a u apelanticinom slučaju o zemljištu 1, 2. i 3. klase i drugih karakteristika. Tvrdi da se isto odnosi i na drugi vanparnični predmet na koji se pozvao Vrhovni sud. Osim toga, tvrdi da su u predmetnima na koje se pozvao Vrhovni sud u osporenoj odluci vještačenja izvršena po istim vještacima, a koji su tržišnu vrijednost zemljišta utvrdili na osnovu karakteristika tog zemljišta u iznosu od 4,50 KM/m² i to u toku 2016. godine. Apelantica dalje tvrdi da je u konkretnom slučaju nejasno zašto Vrhovni sud nije cijenio utvrđenu tržišnu vrijednost iz preciziranih predmeta u kojima je, kako tvrdi, utvrđena tržišna vrijednost nekretnina na istoj lokaciji u iznosu od 8,50 KM/m², 9,00 KM/m² i 5,20 KM/m² odnosno zašto je cijenio najmanje utvrđenu tržišnu vrijednost na toj lokaciji, a ne najveću ili prosjek utvrđenih tržišnih vrijednosti na toj lokaciji.

26. Apelantica takođe smatra da je Vrhovni sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka u konkretnom slučaju proizvoljno primijenio Tarifni broj 3 Tarife, umjesto Tarifnog broja 2 i da je neosnovano umanjio naknadu po osnovu uspjeha u sporu , te da joj nije dosudio troškove vještačenja.

27. Osim toga, smatra da joj je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer sudovi u tom postupku nisu donosili u rokovima predviđenim relevantnim procesnim odredbama, a da ona svojim postupcima nije doprinosila dužini trajanja postupka. Shodno tome, traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 400,00 KM za svaku godinu kašnjenja.

28. U dopuni apelacije apelantica je dostavila rješenje Vrhovnog suda precizirani broj od 31. oktobra 2019. godine (doneseno predmetu predlagateljice Zore Đukić u postupku određivanja naknade za eksproprisane nekretnine), navodeći da je tim rješenjem, na drugačiji način odlučeno o naknadi za eksproprisane nekretnine i o troškovima postupka nego u konkretnom slučaju. Ovo prema apelanticinom mišljenju upravo ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, s obzirom da je u tom slučaju naknada za eksproprisane nepokretnosti utvrđena prema nalazu vještaka poljoprivredne struke, uzimajući u obzir i druge dokaze, a naknada troškova je dosuđena prema Tarifnom broju 2. b)Odgovori na apelaciju

29. Vrhovni sud navodi da ostaje kod činjeničnih navoda i pravnih zaključaka datih u obrazloženju osporene odluke i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Pri tome, Vrhovni sud navodi da se apelantica bavi analizom provedenih dokaza, daje svoju sopstvenu ocjenu dokaza koji su provedeni pred prvostepenim sudom i interpretira razloge date u nižestepenim odlukama kao i osporenoj odluci tog suda, pri čemu ne ukazuje na konkretne povrede Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije pozivom na koje propise pobija revizionu odluku. Dalje, Vrhovni sud navodi da na zakonitost osporene odluke ne utiče ni apelanticino pozivanje na druge sudske odluke o određivanju naknade za eksproprisane nepokretnosti zbog toga što se svaka sudska odluka donosi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u svakom konkretnom predmetu, a da se naknada određuje na osnovu odredbi člana 12. stav 1. i 54. stav. 1. i 2. Zakona o eksproprijaciji, kako je to presudio i taj sud.

30. Okružni sud i protivnik predlagača smatraju da je apelacija neosnovana i da istu treba odbiti.

31. Osnovni sud navodi da je tokom postupka postupao u skladu sa propisima i da nije povrijedio apelanticina prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. V.Relevantni propisi

32. Zakon o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 36/09 i 91/16):

Član 2.

[…] (2)U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 159. stav (1) (1)Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Član 161.

Troškove postupka određivanja naknade za eksproprirane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

33. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 386. stav (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.

Član 397. stav (2) Kad sud preinači odluku protiv koje je podnijet pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučiće o troškovima cijelog postupka.

34. Zakon o eksproprijaciji (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 112/06, 37/07, 66/08 – ispravka, 110/08, 121/10 - OUS, 2/15 - OUS i 79/15). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o eksproprijaciji (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 112/06, 37/07, 66/08 – ispravka i 110/08) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.

Član 32.

Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije, izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika nepokretnosti, ako je žalba odbijena.

Član 54.

(1)Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

(2)Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja.

Član 60.

Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta.

Član 61.

(1)Visina naknade za eksproprisanu nepokretnost u sudskom postupku određuje se prema okolnostima u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi.

(2)Ako je korisniku eksproprijacije predata nepokretnost u posjed prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, vlasnik ima pravo da bira da mu se naknada odredi ili prema okolnostima u vrijeme predaje nepokretnosti ili u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi.

VI.Dopustivost

35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

36. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

37. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Vrhovnog suda broj 85 0 V 038180 19 Rev od 19. jula 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 16. avgusta 2019. godine, a apelacija je podnesena 26. septembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

39. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (uključujući pravo na suđenje u razumnom roku kao segment tog prava) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

41. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

42. Ustavni sud konstatuje da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na vanparnični postupak određivanja naknade za apelanticine eksproprisane nepokretnosti, te u vezi s tim, slijedeći ustanovljenu praksu (vidi Ustavni sud, odluke o meritumu br. AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 27. i AP 2202/18 od 11. marta 2020. godine, stav 31, dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelantica u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

U odnosu na osporenu odluku

43. Apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje se u suštini zasnivaju na tvrdnjama da je osporena presuda Vrhovnog suda rezultat proizvoljne ocjene dokaza, te u skladu sa tim proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prilikom utvrđivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti, kao i proizvoljne primjene relevantnih propisa prilikom odlučivanja o troškovima postupka. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

44. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizuje, ispitati da li je tokom vanparničnog postupka došlo do proizvoljnog postupanja Vrhovnog suda.

45. Pri tome, Ustavni sud podsjeća i na to da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza ako se ta procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 19/05, Evropski sud, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78)

46. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da u postupku pred redovnim sudovima koji je okončan osporenom odlukom nije bilo sporno da apelantici pripada pravična naknada za eksproprisane nepokretnosti, ali da je bila sporna visina te naknade. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da su Osnovni i Okružni sud visinu te naknade u konkretnom slučaju utvrdili u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka D.Đ. (u iznosu od 6,50 KM/m²). Međutim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud prilikom odlučivanja o reviziji protiv drugostepene presude koju je izjavio protivnik predlagača, zaključio da su nižestepeni sudovi pogrešno sudili kada pri utvrđivanju tržišne vrijednosti nepokretnosti apelantice nisu imali u vidu i precizirana rješenja i sporazum (koji su izvedeni kao dokazi u postupku pred prvostepenim sudom) koja se odnose na određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti u istoj k.o, a za koje je ocijenio da sadrže najmerodavnije podatke, te na osnovu kojih je ocijenio da je tržišna vrijednost za eksproprisane nepokretnosti u konkretnom slučaju iznos od 4,50 KM/m². Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud naglasio da u predmetnom postupku vještaci nisu našli, niti su tvrdili, da je od dana donošenja navedenih rješenja i zaključenja pomenutog sporazuma do odlučivanja u konkretnoj pravnoj stvari povećana tržišna vrijednost nepokretnosti na tom području.

47. Dovodeći u vezu obrazloženje osporenog rješenja Vrhovnog suda sa odredbama Zakona o eksproprijaciji, Ustavni sud, nasuprot apelanticinom mišljenju, smatra taj sud dao dovoljno jasno i agrumentovano obrazloženje za zaključak da tržišna vrijednost za eksproprisane apelanticine nepokretnosti u konkretnom slučaju iznosi 4,50 KM/m², a u kojem Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, nasuprot apelanticinom mišljenju, dovoljno jasno obrazložio zašto u konkretnom slučaju prilikom određivanje visine te naknade nisu bili relevantni precizirani materijalni dokazi (na koje se apelantica poziva i u apelaciji), ukazujući da se nepokretnosti na koje se ti dokazi odnose ne nalaze na istom području na kojem su predmetne nepokretnosti ili se ne radi o nepokretnostima istih ili sličnih karakteristika. Imajući u vidu obrazloženje osporene odluke i dostavljenu dokumentaciju, Ustavni sud, nasuprot apelanticinom mišljenju, smatra da u konkretnom slučaju ne proizilazi da dokazi provedeni pred prvostepenim sudom nisu u osporenoj odluci cijenjeni u skladu sa relevatnim procesnim odredbama. Takođe, Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud odlučio o visini troškova cijelog postupka, shodno članu 397. stav 2. ZPP, pošto je djelimično usvojio reviziju protivnika predlagača i preinačio pobijanu odluku smanjivši dosuđenu naknadu troškova postupka prema uspjehu apelantice u sporu, pri čemu je dovoljno jasno obrazložio razloge svoje odluke o troškovima postupka, pozivajući na član 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, čl. 397. stav 2. i 386. stav 2. ZPP-a i Tarifu. Dovodeći u vezu odredbe relevantnih propisa na koje se Vrhovni sud pozvao prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, s obrazloženjem osporene odluke u tom dijelu, Ustavni sud nije našao elemente koji ukazuju da su zaključci u pogledu odluke o troškovima postupka proizvoljni u mjeri u kojoj bi Ustavni sud sopstvenim tumačenjem odredaba relevantnih odredaba citiranih propisa zamijenio te zaključke u pogledu visine naknade troškova postupka.

48. U vezi sa apelanticinim pozivanjem na rješenje Vrhovnog suda broj 85 0 V 050589 19 Rev od 31. oktobra 2019. godine, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je to rješenje doneseno u predmetu predlagateljice Z.Đ. radi određivanja pravične naknade za eksproprisano zemljište u k.o. Ritešić i da su tim rješenjem potvrđene nižestepene odluke kojom je ta naknada određena u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka u iznosu od 4,92 KM/m² i predlagateljici dosuđeni troškovi postupka. Imajući u vidu da je to rješenje doneseno nakon donošenja osporene odluke u konkretnom predmetu, zbog čega ga Vrhovni sud svakako nije mogao imati u vidu prilikom njenog donošenja, te uzimajući u obzir da je tim rješenjem pravična naknada predlagaču u tom predmetu određena u neznatno većem iznosu u odnosu na apelanticu i to prema činjenicama tog konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da navedeno rješenje, samo po sebi, ne ukazuje na proizvoljnost osporene presude u bilo kom dijelu.

49. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu neosnovana i da nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)U odnosu na navode o dužini postupka

50. U vezi sa apelacionim navodima koji se odnose na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je spis predmeta 19. juna 2013. godine dostavljen Osnovnom sudu radi određivanja visine naknade za eksproprisane nekretnine i da je predmetni postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda od 19. jula 2019. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka jeste šest godina i mjesec dana.

51. Ustavni sud podsjeća da se u konkretnom slučaju radilo o vanparničnom postupku u okviru kog je trebalo utvrditi visinu naknade za eksproprisane nekretnine, koji se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, te okolnost da je tokom postupka provedeno više vještačenja, te brojni drugi dokazi, može okarakterizirati kao složen predmet, koja okolnost se suštinski i odrazila na dužinu predmetnog postupka.

52. Nadalje, Ustavni sud uočava da su u tom periodu redovni sudovi na tri instance donijeli sedam odluka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je prvo rješenje o naknadi Osnovni sud donio oko godinu i po nakon dostavljanja spisa na postupanje, koje je ukinuto u žalbenom postupku koji je kratko trajao i vraćen na ponovni postupak, koji je takođe relativno kratko trajao, kako pred prvostepenim, tako i drugostepenim sudom. Nakon što je predmet po treći put vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, taj postupak je trajao nešto duže (oko 2,5 godine), a nakon čega su Okružni i Vrhovni sud svoje meritorne odluke donijeli u relativno kratkim rokovima.

53. Sagledavajući navedeno, Ustavni sud smatra da je evidentna kontinuirana aktivnost redovnih sudova u ovoj pravnoj stvari, koji su (izuzev Osnovnog suda u jednom periodu) relativno kratkom vremenu donosili odluke iz svoje nadležnosti i gdje u okolnostima konkretnog predmeta ponovno razmatranje jednog predmeta poslije upućivanja na nižu sudsku instancu samo po sebi nije posljedica ozbiljnog sistemskog nedostatka (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Stevanović protiv Srbije, presuda od 9. oktobra 2007. godine, broj predstavke 26642/05, stav 54), već određenih propusta procesne prirode koje su učinili nižestepeni sudovi, a na koje je, radi zaštite apelanticinih prava u ovom postupku, odnosno donošenja pravilne i zakonite sudske odluke, ukazala viša sudska instanca. Stoga, iako je postupak trajao oko šest godina i mjesec dana, imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog predmeta, posebno da se radilo o složenom predmetu, da su sudovi donijeli sedam odluka, kao i okolnost da je apelantica do konačne odluke u predmetu došla prije podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji ukazuju da su redovni sudovi namjerno odugovlačili predmetni postupak, niti ima elemenata koji ukazuju da su oni zloupotrijebili svoja ovlaštenja, te na takav način suštinski ugrozili načelo efikasnog rukovođenja (kontrolisanja) postupka na apelanticinu štetu. Stoga, Ustavni sud nalazi da u okolnostima konkretnog predmeta nije povrijeđeno pravo apelanticeice na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

54. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom segmentu nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

55. U vezi s navodima apelantice o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelantica ove navode nije posebno obrazložila, odnosno da se ti navodi, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelantica istakla u vezi s pravom na pravično suđenje u vezi sa pitanjem određivanja pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti i troškova postupka, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani. VIII.Zaključak

56. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je Vrhovni sud dovoljno detaljno i jasno obrazložio svoju odluku o visini naknade za apelanticine eksproprisane nekretnine i troškova postupka, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome ne postoji ni povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, jer je predmetni postupak trajao oko šest godina i mjesec dana, u okviru kojeg perioda su sudovi preduzimali procesne radnje i donijeli sedam odluka na tri instance, što se, u ocjeni dužine trajanja postupka u cjelini, u okolnostima konkretnog slučaja, ne može smatrati nerazumno dugim trajanjem postupka.

57. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantica navode o kršenju ovog prava u suštini vezuje za proizvoljnu primjenu prava prilikom određivanja pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti i troškova postupka, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

58. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3757/19 (S.Đ.) | Sudska praksa | Aktio