Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1544/20 („LALAX COMPANY“ d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 23. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1544/20

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine, u predmetu broj AP 1544/20, rješavajući apelaciju „LALAX COMPANY“ d.o.o. Gradačac , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio „LALAX COMPANY“ d.o.o. Gradačac.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnom sudom u Modriči kao predmet broj 86 0 I 035456 14 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Modriči da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 86 0 I 035456 14 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu „LALAX COMPANY“ d.o.o. Gradačac isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Modriči da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1„LALAX COMPANY“ d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 22. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 86 0 I 035456 14 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 23. aprila 2020. i 9. marta 2021. godine zatraženo da dostavi odgovore na apelaciju, dok je od Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo 9. i 23. marta 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju. 3Osnovni sud je 13. maja 2020. i 5. aprila 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju. 4Okružni sud je 17. i 23. marta 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.

5Ustavni sud je 14. juna 2021. godine od Osnovnog i Okružnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje 6Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7Apelant je Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika N. S., vlasnika „Hrana Prom“, radi naplate duga. Predloženo je izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Osnovni sud je 12. februara 2016. godine donio rješenje o izvršenju. Sudski izvršilac je 10. maja 2016. godine izašao na lice mjesta kod izvršenika i na zapisnik konstatirao da je firma izvršenika prestala da radi prije pet godina i da na adresi iz prijedloga nema pokretnih stvari koje bi bile predmet izvršenja. 8Apelant je 25. jula 2016. godine dopunio prijedlog za izvršenje predlažući izvršenje na nekretninama izvršenika.

9Osnovni sud je 23. novembra 2016. godine naložio apelantu da u roku od osam od dana prijema zaključka dostavi procjenu vrijednosti nekretnina izvršenika, uz upozorenje da će u protivnom izvršni postupak obustaviti zbog nemogućnosti provođenja izvršenja. Apelant je 7. decembra 2016. godine od Osnovnog suda zatražio da navedenom nalogu produži rok od 60 dana od dana donošenja zaključka za dostavljanje dokaza o procjeni vrijednosti nekretnina koje su označene u prijedlogu za izvršenje.

10Osnovni sud je 30. januara 2017. godine donio Rješenje broj 86 0 I 035456 14 I kojim je obustavio predmetni izvršni postupak u skladu sa članom 16. Zakona o izvršnom postupku.

11Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu.

12Okružni sud je 24. juna 2020. godine primio spis prvostepenog suda na postupanje po žalbi. 13Odlučujući o žalbi, Okružni sud je 5. oktobra 2020. godine donio Rješenje broj 86 0 I 035456 20 Gž kojim je apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku regulirano da, ako se izvršno rješenje na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem. U vezi s tim, Okružni sud ističe da je prvostepeni sud postupio suprotno navedenom članu, s obzirom na to da o dopuni prijedloga za izvršenje nije odlučio posebnim rješenjem o predloženom novom predmetu i sredstvu izvršenja, tj. na nekretninama izvršenika. Osim toga, navodi da se prvostepeni sud u izreci rješenja poziva na član 16. Zakona o izvršnom postupku, što je, kako ističe, suprotno razlozima datim u obrazloženju prvostepenog rješenja, jer od apelanta nisu potraživani troškovi izvršnog postupka, nego procjena vrijednosti nekretnina. Okružni sud navodi da odredba člana 80. stav od 1. do 6. regulira način utvrđivanja vrijednosti nekretnina, a da tim članom nije propisano da je tražilac izvršenja dužan da dostavi procjenu nekretnina, nego da se vrijednost nekretnina utvrđuje na osnovu procjene vještaka i drugih činjenica u visini njene tržišne cijene na dan procjene, a da sud dostavljanje podataka o vrijednosti nekretnina može zatražiti od nadležnog organa Porezne uprave, a što, kako navodi, ukazuje da je prvostepeno rješenje nezakonito, kao i apelantova žalba da u prvostepenom rješenju nije naveden njegov podnesak od 7. decembra 2016. godine.

14Osnovni sud je 28. oktobra 2020. godine primio spis na ponovni postupak.

15Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 16Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno duže od četiri godine, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog nerazumne dužine izvršnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju 17Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 13. maja 2020. godine kratko opisao procesne radnje ukazujući da je rješenjem od 30. januara 2017. godine obustavljen izvršni postupak uslijed apelantovog nepostupanja po nalogu suda, te da je protiv istog apelantov punomoćnik blagovremeno uložio žalbu koja je dostavljena izvršeniku. Ističe da su se stekli zakonski uvjeti da se spis dostavi nadležnom Okružnom sudu na postupanje po žalbi.

18Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 5. aprila 2021. godine kratko opisao procesne radnje ističući da je drugostepeno rješenje od 5. oktobra 2020. godine dostavio strankama u postupku, te da će postupak ponovno otpočeti pred ovim sudom. Ističe da je u konkretnom predmetu više sudija bilo zaduženo, te da je u periodu vanrednog stanja uslijed pandemije virusa korona rad suda bio sveden na minimum.

19Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, ukazujući da je svoju odluku donio u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja predmetnog spisa na nadležno postupanje. 20Ustavni sud je 14. juna 2021. godine od Osnovnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka, iz koje proizlazi da je postupak u toku.

21Ustavni sud je 14. juna 2021. godine od Okružnog suda pribavio informaciju iz koje proizlazi da je 28. oktobra 2020. godine predmetni spis dostavljen prvostepenom sudu na ponovni postupak. V.Relevantni propisi 22U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17-odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Troškovi postupka Član 16 (1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja.

(2) Tražilac izvršenja dužan je da troškove postupka iz stava 1. ovog člana predujmi u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može sprovesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće sprovesti.

(3) Troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.

(4) Izvršenik je dužan da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.

(5) Tražilac izvršenja dužan je da izvršeniku nadoknadi neosnovano prouzrokovane troškove.

(6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka.

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja. Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost 23U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 27Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela 28Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

29U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir 30Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. Imajući u vidu da Ustavnom sudu nije predočena informacija kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 12. februara 2016. godine, kao dana kada je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko pet godina i tri mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 31Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

32Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu i sam tok postupka, koji je za njega od većeg značaja imajući u vidu da nastoji ostvariti novčano potraživanje. S druge strane, posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža je taj sud nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju u razumnom roku sudskom izvršiocu tog suda dostavio nalog za zapljenu pokretnih stvari izvršenika, koji je 10. maja 2016. godine izašao na lice mjesta i na zapisnik konstatirao da je firma izvršenika prestala da radi već pet godina i da ne postoje pokretne stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je apelant 25. jula 2016. godine dopunio prijedlog za izvršenje tako što je predložio da se predmetno rješenje o izvršenju provede na nepokretnoj imovini izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da o navedenoj promjeni predmeta i sredstva izvršenja prvostepeni sud nije odlučio, nego je zaključkom od 23. novembra 2016. godine naložio apelantu da dostavi procjenu vrijednosti nekretnina izvršenika, a po kojem nalogu apelant nije mogao postupiti nego je od Osnovnog suda zatražio da mu se produži rok za dostavljanje potrebnih dokaza. U nastavku postupka Osnovni sud nije postupao s adekvatnom ažurnošću i efikasnošću. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud počinio procesni propust kada je 30. januara 2017. godine donio Rješenje broj 86 0 I 035456 14 I kojim je obustavio predmetni izvršni postupak pozivajući se na član 16. Zakona o izvršnom postupku, zbog čega je Okružni sud, uvažavajući apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu odluku kao nepravilnu i predmet vratio na ponovno suđenje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije izričito očitovao, odnosno nije precizirao kada je dostavio apelantovu žalbu na odgovor izvršeniku i da li je odnosno kada je izvršenik dostavio odgovor na navedenu žalbu. Naime, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije ponudio opravdanje za period neaktivnosti od oko tri godine i pet mjeseci (od 30. januara 2017. godine, kada je donio rješenje kojim je obustavio predmetni izvršni postupak, pa do 24. juna 2020. godine, kada je Okružni sud primio spis na nadležno postupanje). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku, nakon primanja spisa na ponovno postupanje (28. oktobar 2020. godine), kod Osnovnog suda evidentan i dalji period pasivnosti. Naime, Osnovni sud je preduzeo samo jednu procesnu radnju, tj. strankama je dostavio drugostepenu odluku, te druge procesne radnje sud nije preduzimao. Navedene periode pasivnosti u odgovoru na apelaciju Osnovni sud pravda promjenom postupajućih sudija, te pojavom virusa korona. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Nadalje, Osnovni sud je kao opravdanje za dužinu trajanja postupka naveo i poteškoće koje je prouzrokovao COVID-19. Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija izazvana virusom COVID-19 u velikoj mjeri utjecala na život i rad u Bosni i Hercegovini, naročito od marta 2020. godine kada su nadležni organi počeli uvoditi restriktivne mjere s ciljem suzbijanja širenja virusa. Stoga se navedena situacija može smatrati objektivnom okolnošću koja je u izvjesnoj mjeri utjecala na konkretan slučaj. Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud svoju odluku donio u roku od oko tri mjeseca nakon što mu je dostavljen predmet na postupanje po žalbi, što se može smatrati adekvatnom ažurnošću u skladu sa standardima prava na suđenje u razumnom roku.

33Stoga, cijeneći ukupnu dužinu predmetnog postupka, imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, objektivne okolnosti u vezi s epidemiološkom situacijom izazvanom virusom COVID-19, kao i duže periode neopravdane pasivnosti u postupanju Osnovnog suda, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete 34U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

36Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak 38Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon četiri godina od dana donošenja rješenja o izvršenju nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

39Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 40Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1544/20 („LALAX COMPANY“ d.o.o. Gradačac) | Sudska praksa | Aktio