Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3356/19 (N. K., A. K., S. K., N. H. M., E. M. i F. M.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Vanparnični postupak
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građevinsko zemljište
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3356/19

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3356/19, rješavajući apelaciju Nadžije Kreso i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Nadžije Kreso, Armina Karabegovića, Samira Karabegovića, Naide Hadžikapetanović Mahmutbegović, Elmira Mahmutbegovića i Fahrudina Muzurovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 V 023580 19 Rev 2 od 15.

maja 2019. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Nadžiji Kreso, Arminu Karabegoviću, Samiru Karabegoviću, Naidi Hadžikapetanović Mahmutbegović, Elmiru Mahmutbegoviću i Fahrudinu Muzuroviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima Nadžiji Kreso, Arminu Karabegoviću, Samiru Karabegoviću, Naidi Hadžikapetanović Mahmutbegović, Elmiru Mahmutbegoviću i Fahrudinu Muzuroviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Nadžije Kreso, Armina Karabegovića, Samira Karabegovića, Naide Hadžikapetanović Mahmutbegović, Elmira Mahmutbegovića i Fahrudina Muzurovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 V 023580 19 Rev 2 od 15. maja 2019. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nadžija Kreso, Armin Karabegović, Samir Karabegović, Naida Hadžikapetanović Mahmutbegović, Elmir Mahmutbegović i Fahrudin Muzurović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragiša Jokić, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnijeli su 23. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 84 0 V 023580 19 Rev 2 od 15. maja 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i od Opštine Derventa (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) zatraženo je 16. novembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Okružni i Osnovni sud i protivnik predlagača su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 26. novembra do 2. decembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Prethodni postupak

5. Opštinska komisija za urbanizam, građevinarstvo, komunalne, stambene i imovinskopravne poslove Opštine Derventa (u daljnjem tekstu: Komisija) sačinila je zapisnik broj 09-475-34/87 od 14. avgusta 1987. godine u kojem je pravni prednik apelanata Hajrulah Karabegović, u svoje ime i u ime ostalih nosilaca prava privremenog korišćenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, na osnovu punomoćja na zapisnik Komisije, dao izjavu prema kojoj raniji vlasnici, odnosno suvlasnici neizgrađenog građevinskog zemljišta, tada društvene svojine, u skladu sa članom 26. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni list SRBiH“ br. 34/86, 1/90, 29/90 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 29/94, 23/98 i 5/99, u daljnjem tekstu: ZGZ), predaju pravo korištenja protivniku predlagača i na navedenim katastarskim česticama zemljišta.

6. Kako stranke nisu postigle sporazum o naknadi za preuzete nekretnine kod nadležnog organa uprave, predmet je ustupljen nadležnom sudu radi određivanja naknade. Tako je Osnovni sud donio Rješenje broj R-308/87 od 21. oktobra 1987. godine i ispravku rješenja 19. februara 1988. godine kojim je apelantima određena naknada za preuzeto zemljište. Tadašnji Viši sud u Doboju je povodom žalbi stranaka Rješenjem broj Gž-393/88 od 18. aprila 1988. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, koji je zaveden pod novim brojem R- 166/88. Pred Osnovnim sudom u ponovnom postupku je održano ročište 30. avgusta 1988. godine. Nakon toga, apelantima nije dostavljen bilo kakav poziv ili odluka suda.

7. Prema dokumentima spisa, predmet je usljed ratnih dešavanja uništen.

8. Postupajući po prijedlogu apelantice Nadžije Kreso, Rješenjem Osnovnog suda broj 084-0- Su-09-000584 od 8. juna 2009. godine dozvoljeno je obnavljanje predmetnog vanparničnog spisa.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 V 023580 88 V od 24. septembra 2010. godine apelantima je određena naknada za preuzete nekretnine. Rješenjem Okružnog suda broj 84 0 V 023580 10 Gž od 9. februara 2011. godine ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. Nakon toga, u ponovnim postupcima Osnovni sud je četiri puta donosio prvostepena rješenja (7. maja 2012, 23. jula 2013, 16. jula 2014. i 15. jula 2016. godine) koja su ukinuta rješenjima Okružnog suda od 6. septembra 2012. godine, 18. novembra 2013, 25. novembra 2014. i 21. juna 2017. godine redom kako su navedena prvostepena rješenja.

11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 V 023580 15 Rev od 21. maja 2015. godine odbijena je revizija predlagača uložena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 V 023580 13 Gž 4 od 25. novembra 2014. godine u dijelu kojim je odbijena njihova žalba u pogledu zahtjeva za naknadu izgubljene koristi i Rješenje Osnovnog suda broj 84 0 V 023580 13 V 4 od 16. jula 2014. godine potvrđeno.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

12. U ponovnom postupku Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 V 023580 17 V 6 od 25. decembra 2017. godine određeno je da se za nekretnine preuzete na osnovu zapisnika sastavljenog 14. avgusta 1987. godine kod Komisije apelantima kao ranijim korisnicima nekretnina, kako su poimenično navedeni, određuje pravična naknada u ukupnom iznosu od 665.011,20 KM, i to u poimenično preciziranim iznosima (stav I izreke). Stavom II izreke obavezan je protivnik predlagača da apelantima isplati iznose naknade određene u stavu prvom izreke istog rješenja, odnosno u ukupnom iznosu od 665.011,20 KM. Stavom III obavezan je protivnik predlagača da apelantima solidarno naknadi troškove postupka u iznosu od 52.522,00 KM, sve u roku od 15 dana. Stavom IV obavezan je protivnik predlagača da ako ne isplati naknadu iz stava prvog izreke tog rješenja u određenom roku dužan je da na iznos neisplaćene naknade plati zakonsku zateznu kamatu počev od dana isteka tog roka, pa do dana konačne isplate. Stavom V izreke odbijen je zahtjev apelanata preko dosuđenog iznosa.

13. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja istakao da je predmet konkretnog vanparničnog postupka određivanje naknade za preuzeto građevinsko zemljište koje su, po osnovu člana 26. stav

1. ZGZ-a, prednici apelanata kao nosioci prava privremenog korišćenja predali protivniku predlagača 14. avgusta 1987. godine.

14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, Osnovni sud je, polazeći od toga da je predmet odlučivanja u tom vanparničnom postupku određivanje naknade za preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište po osnovu člana 26. stav 1. ZGZ-a, da predmetno zemljište pripada IV građevinskoj zoni, da je imalo status neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta, da je koeficijent komunalne opremljenosti predmetnog zemljišta 1987. godine iznosio 0,35, da je na osnovu prostorno-planske dokumentacije, odnosno regulacionog plana ,,Rampa-Sajmište“ kojim je bila predviđena izgradnja višespratnih zgrada i pratećih objekata i na kojem su i izgrađeni objekti, zaključio da je komunalna opremljenost povećana na iznos od 80%. Takođe je zaključio da predmetno zemljište nije imalo status poljoprivrednog zemljišta, tako da za utvrđivanje naknade nije prihvatljiv nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke od 9. oktobra 2017. godine. Prema ocjeni Osnovnog suda, utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta na osnovu ostvarenih prometa u 2017. godini u drugim građevinskim zonama nije adekvatan pokazatelj tržišne cijene zemljišta s obzirom na to da cijena građevinskog zemljišta u drugim zonama ne bi mogla biti mjerodavna za tržišnu cijenu koja se formira na području gdje se predmetno zemljište nalazi, tj. u IV zoni jer u datim okolnostima nije bilo tržišta koje je najbliže spornom građevinskom zemljištu i koje s obzirom na karakteristike područja najviše odgovara području na kojem se nalazi zemljište čija se naknada utvrđuje.

15. Osnovni sud je u obrazloženju dalje istakao da je vještak građevinske struke u nalazu iskazao vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta u tri varijante: u vrijeme predaje opštini (protivniku predlagača) 1987. godine, zatim u vrijeme sačinjavanja nalaza i mišljenja sa infrastrukturnim ulaganjima i učešćem opštine u opremanju zemljišta, te vrijednost građevinskog zemljišta u vrijeme sačinjavanja nalaza i mišljenja bez infrastrukturnih ulaganja i učešća opštine u opremanju zemljišta. Dalje je, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke sa dopunom od 8. novembra 2017. godine, Osnovni sud zaključio da se naknada treba odrediti prema stanju zemljišta koje je ono imalo u vrijeme određivanja naknade, a ne u vrijeme njegove predaje, te kako nije bilo prometa zemljišta IV zone, visinu naknade je odredio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke u dijelu (tačka 3.2.V) kojim je utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta izvršeno na osnovu podataka iz odluke Opštine Derventa od 31. januara 2017. godine, uz primjenu parametara koji utiču na iznos tržišne vrijednosti zemljišta. Tako je za predmetno građevinsko zemljište utvrđena naknada u iznosu od 19,20 KM/m², odnosno za površinu od 34.636 m² na dan procjene 8. novembra 2017. godine ukupno iznos od 665.011,20 KM, koja je i dosuđena apelantima kao ranijim vlasnicima, odnosno njihovim zakonskim nasljednicima, prema njihovom idealnom dijelu koji im pripada u tom iznosu. Osnovni sud se pozvao na odredbu člana 54. u vezi sa članom 60. i članom 76. stav 2. Zakona o eksproprijaciji.

16. Okružni sud je Rješenjem broj b4 o V 023580 18 Gž 6 od 23. novembra 2018. godine odbio žalbe apelanata i protivnika predlagača protiv navedenog rješenja Osnovnog suda od 25. decembra 2017. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je utvrdio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno utvrdio pravne zaključke koje prihvata i taj sud. Istakao je da je žalbe apelanata i protivnika predlagača odbio i prvostepeno rješenje potvrdio temeljem odredbe člana 235. stav 1. tačka 2, u vezi sa članom 236. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a sve u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP).

17. Vrhovni sud je Rješenjem broj 84 0 V 023580 19 Rev 2 od 15. maja 2019. godine reviziju protivnika predlagača djelimično usvojio, oba nižestepena rješenja preinačio u usvajajućem dijelu odluke o naknadi za preuzete nekretnine i u odluci o troškovima postupka tako što se za nekretnine preuzete na osnovu zapisnika sastavljenog kod Komisije od 14. avgusta 1987. godine apelantima određuje pravična naknada u ukupnom iznosu od 216.154,38 KM (umjesto 665.011,20 KM) u poimenično preciziranim iznosima, te je obavezan protivnik predlagača da na ime troškova cijelog postupka apelantima solidarno plati iznos od 21.091,00 KM (umjesto 52.522,00 KM). U preostalom dijelu revizija protivnika predlagača je odbijena, dok je revizija apelanata odbijena u cijelosti.

18. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da blagovremeno izjavljenom revizijom drugostepeno rješenje apelanti pobijaju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji i pobijano rješenje preinači, tako da se apelantima odredi naknada u ukupnom iznosu od 1.385.440,00 KM, odnosno u iznosu od 953.979,58 KM. Nadalje, istaknuto je da protivnik predlagača pobija drugostepeno rješenje zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji, pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

19. Vrhovni sud je utvrdio da revizija apelanata nije osnovana, dok je revizija protivnika predlagača djelimično osnovana. Nadalje je utvrdio da je osnovano revizijom protivnika predlagača ukazano da naknada za predato neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište nije pravilno utvrđena na način kako su to učinili nižestepeni sudovi.

20. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je predmetno zemljište, koje se nalazi u obuhvatu regulacionog plana Rampa-Sajmište (usvojenog 1986. godine), u vrijeme predaje od komunalne opremljenosti imalo samo neasfaltirani put, kako su pravilno zaključili nižestepeni sudovi, a što slijedi i iz samog zapisnika opštinskog organa uprave – Komisije od 14. avgusta 1987. godine, te izdatog odobrenja za građenje od 8. marta 1991. godine. Shodno odredbi člana 44. ZGZ-a, raniji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu nakon davanja izjave o predaji zemljišta opštini, koju plaća opština i koja se određuje i isplaćuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji. Vrhovni sud je nadalje utvrdio da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da ta naknada nije isplaćena jer protivnik predlagača nije imao dokaza o isplati naknade, pa se bez obzira na dug vremenski period od predaje zemljišta ne mogu prihvatiti navodi protivnika predlagača da je ta naknada morala biti isplaćena poslije ukidanja prvostepenog rješenja iz 1988. godine i da je isplaćena vjerovatno do kraja 1991. godine. Vrhovni sud je istakao da se naknada za eksproprisane nekretnine određuje pred sudom po pravilima vanparničnog postupka poslije izvršene eksproprijacije, kada stranke nisu postigle sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine pred nadležnim organom uprave, kao i da je postupak određivanja naknade za eksproprisane nekretnine sada propisan, kao jedan od postupaka uređenja imovinskih odnosa, odredbama čl. 157–164. ZVP-a.

21. Vrhovni sud je dalje istakao da, saglasno odredbi člana 76. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, postupak određivanja naknade za eksproprisanu nekretninu, u kojem do dana stupanja na snagu tog zakona nije zaključen sporazum o naknadi, odnosno nije donesena pravosnažna sudska odluka, okončat će se po odredbama tog zakona. Pozivajući se na odredbe čl. 54. i 60. Zakona o eksproprijaciji, Vrhovni sud je zaključio da navedene zakonske odredbe ne propisuju na osnovu kojih elemenata će se utvrditi tržišna vrijednost eksproprisanih nekretnina, osim što propisuju da je ona izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, a ona je identična prometnoj vrijednosti nekretnina. Međutim, ukoliko ni na susjednom području nema prometa, tada se za utvrđivanje tržišne cijene koriste podaci o iznosima naknada iz postignutih sporazuma za određivanje naknada za eksproprisane nekretnine, ako su takvi sporazumi zaključivani, a sve navedeno svakako uz ocjenu svih karakteristika eksproprisane nekretnine (položaj zemljišta, kultura, klasa i dr.). U slučaju da ne postoje podaci o prometnoj vrijednosti nekretnine, a ni podaci o zaključenim sporazumima o naknadi, naknada za eksproprisane nekretnine će se odrediti na osnovu drugih elemenata, tj. na osnovu koristi koju može dati eksproprisana nekretnina redovnim iskorištavanjem ili koristi koju je raniji vlasnik imao od te nekretnine. Zaključeno je da je visina tržišne cijene nekretnine faktičko pitanje koje zavisi od niza konkretnih okolnosti.

22. Vrhovni sud je smatrao da iako iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi da u 2017. godini nije bilo prometa građevinskog neizgrađenog zemljišta u IV zoni, takav promet je ipak vršen za građevinska zemljišta u drugim zonama, o čemu se vještak izjasnio, te je u odsustvu drugih parametara kojima se utvrđuje tržišna vrijednost nekretnina, tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta u vrijeme donošenja rješenja o naknadi i sačinjavanja nalaza (2017. godine) valjalo utvrditi na osnovu ostvarenih prometovanja u 2017. godini, bez infrastrukturnih ulaganja i učešća protivnika predlagača u opremanju zemljišta, koja prema tački 3.3.B) nalaza vještaka građevinske struke iznosi 6,24 KM/m², odnosno za površinu zemljišta od 34.636 kvadratnih metara pravična naknada iznosi 216.154,38 KM.

23. U odnosu na prigovore protivnika predlagača u pogledu dozvole o obnavljanju uništenog spisa, Vrhovni sud je utvrdio da nisu osnovani ni prigovori protivnika predlagača koji se odnose na pravilnost obnavljanja prvostepenog spisa po rješenju Osnovnog suda od 8. juna 2009. godine, bez obzira na činjenicu što je spis obnovljen nakon 13 godina, jer takav prijedlog ne podliježe zastarijevanju kako pogrešno smatra protivnik predlagača.

24. Iz navedenih razloga, koji se odnose na način na koji je, prema ocjeni tog suda, trebalo utvrditi visinu naknade, Vrhovni sud je smatrao da su navodi revizije apelanata neosnovani kada smatraju da je naknadu trebalo odrediti u visini od 40,00 KM/m² prema odluci Opštine Derventa iz 2017. godine i da u tom smislu nije ni bilo potrebno provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke. Takođe, kako su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da su apelanti predali neizgrađeno građevinsko zemljište (a ne poljoprivredno), te cijeneći da je bilo prometa zemljišta u vrijeme odlučivanja o visini naknade (doduše u drugim građevinskim zonama), visina naknade, prema ocjeni Vrhovnog suda, nije se mogla utvrđivati na osnovu nalaza vještaka poljoprivredne struke na kojem revizija apelanata takođe insistira.

25. Vrhovni sud je predmetno rješenje donio temeljem odredbe člana 250. stav 1. i člana 248. ZPP-a, u vezi sa članom 254. stav 4. istog zakona, te člana 2. stav 2. ZVP-a.

26. U odnosu na troškove postupka, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 161. ZVP-a propisano da troškove postupka određivanja naknade za eksproprisane nekretnine snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika. Dalje je istaknuto da navedena odredba ukazuje ko, u pravilu, snosi troškove postupka utvrđivanja naknade, ali odgovor na pitanje na koji način se obračunava visina troškova daje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Vanparnični postupak utvrđivanja naknade za eksproprisane nekretnine ima karakter ostalih postupaka iz člana 2, tarifni broj 3 Tarife. S obzirom na to da u postupku određivanja naknade za eksproprisane nekretnine ne postoji tužbeni zahtjev, naknada se ne može utvrđivati zavisno od visine zahtjeva i procenta uspjeha po zahtjevu. U ovoj vrsti vanparničnog postupka, kako je istaknuto, sud, po službenoj dužnosti, utvrđuje pravičnu naknadu, a troškove postupka obračunava primjenom tarifnog broja 3 („drugi neimenovani postupci“) Tarife, prema kojem se kao osnov za nagradu punomoćnika uzima 150 bodova. Vrhovni sud je utvrdio da su pogrešno nižestepeni sudovi prihvatili troškovnik punomoćnika apelanata, koji je sačinjen na osnovu člana 2, tar. br. 2. Tarife, u kojem je kao osnov za nagradu punomoćnika uzeta vrijednost spora (1.385.440,00 KM) i za pojedine radnje 1000 bodova, te su primjenom odredbe člana 386. stav 2. i člana 396. ZPP-a odlučili o troškovima postupka. Međutim, kako je smatrao Vrhovni sud, shodna primjena odredbi ZPP-a u vanparničnom postupku (član 2. stav 2. ZVP-a) postoji samo ako ZVP nije drugačije odredio, a upravo kada su u pitanju troškovi postupka kod utvrđenja naknade za eksproprisane nekretnine, to čini odredba člana 161. ZVP-a.

27. Budući da je revizija protivnika predlagača djelimično uvažena, Vrhovni sud je odlučio o troškovima cijelog postupka na osnovu odredbe člana 397. stav 2. ZPP-a i apelantima dosudio na ime troškova cijelog postupka iznos od ukupno 21.091,00 KM, koji se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku na 19 ročišta po 150 bodova (300,00 KM), što iznosi 5.700,00 KM, uvećano za paušal 1.425,00 KM, te na ime naknade za vrijeme 6.840,00 KM (114 sati x 30 bodova), naknade za upotrebu vlastitog automobila 4.320,00 KM (na relaciji Sarajevo – Derventa, 380 kilometara x 19 dolazaka iznosi 7.720 kilometara x 0,60 KM po jednom kilometru) i na ime troškova vještačenja iznos od 2.806,00 KM.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelanti smatraju da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istakli su da je suštinsko pitanje u konkretnoj vanparničnoj stvari na koji se način utvrđuje naknada za preuzeto građevinsko zemljište, odnosno na koji se način u svjetlu čl. 54, 60. i 61. Zakona o eksproprijaciji utvrđuje tržišna vrijednost nekretnina, to jest zemljišta. Apelanti smatraju da je Vrhovni sud u konačnici proizvoljno odredio naknadu za preuzeto zemljište „prema svom mišljenju ili stavu“ bez obrazloženja za svoje stavove i bez uporišta u zakonu. Dalje su naveli da su u toku postupka zahtijevali da se naknada, s obzirom na to da nije bilo relevantnih podataka o tržišnoj vrijednosti zemljišta, odredi prema nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke koji bi, imajući u vidu odredbe Zakona o eksproprijaciji, tržišnu vrijednost zemljišta odredio na osnovu koristi koju to zemljište može dati redovnim iskorištavanjem, odnosno primjenom tzv. kapitalizirane rente. Takođe, smatraju da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio zakon kada je dosuđene troškove postupka umanjio za preko 50% klasifikujući postupak određivanja naknade za eksproprisane nekretnine postupkom iz člana 2. tar. br. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, odnosno „drugim neimenovanim postupkom“ u neprocjenjivim stvarima. Pored toga, apelanti smatraju da je predmetni vanparnični postupak koji je po samom zakonu hitan proveden u pretjerano dugom vremenu van granica razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

29. Vrhovni sud je istakao da pred tim sudom nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji jer je pobijana odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog i procesnog prava.

30. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je taj sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i da nije bilo proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava, a o čemu su dati razlozi u obrazloženju rješenja tog suda.

31. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da pred tim sudom nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji.

32. Protivnik predlagača je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenom odlukom Vrhovnog suda nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

33. Zakon o građevinskom zemljištu („Službeni list SRBiH“ br. 34/86, 1/90 i 29/90 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 21/92, 29/94, 23/98 i 5/99). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 26. stav (1) Raniji vlasnik, odnosno nosilac privremenog prava korišćenja zemljišta i prije donošenja rješenja o preuzimanju zemljišta može predati neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište opštini, a opština je dužna to zemljište preuzeti.

d) Naknada za preuzeto gradsko građevinsko zemljište Član 44.

Raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu.

Raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta odnosno njegov pravni sljednik stiče pravo na naknadu popravosnažnosti rješenja o preuzimanju, odnosno nakon davanja izjave o predaji zemljišta opštini.

Naknadu za preuzeto zemljište plaća opština na čijem se području nalazi zemljište.

Naknada se određuje i isplaćuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji – Prečišćeni tekst („Službeni list SRBiH", br. 12/87 i 38/89).

34. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 – ispravka, 110/08 i 121/10 – odluka US, 79/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 40.

Postupak provođenja eksproprijacije je hitan.

Član 54.

(1) Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

(2) Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja. Član 60.

(1) Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta.

Član 71.

Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost je hitan.

Član 76. stav 2.

(2) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost, u kome do dana stupanja na snagu ovog zakona nije zaključen sporazum o naknadi, odnosno nije donesena pravosnažna sudska odluka završiće se po odredbama ovog zakona.

35. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 36/09 i 91/16) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

3. Određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti Član 157.

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Član 158. stav 1.

(1) Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od 60 dana po pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležni organ jedinice lokalne samouprave dostavit će pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o polaganju istog u depozit suda na čijem se području nalazi eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade.

Član 159.

(1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

(2)Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

(3)Sud može, na prvom ročištu nakon izjašnjenja učesnika u postupku i na bazi stanja u spisu donijeti rješenje o visini naknade za eksproprirane nepokretnosti.

(4)Ukoliko sud ocijeni da treba izvesti druge dokaze koje učesnici predlože, a nađe da to ima značaja za određivanje naknade, sud će izvesti i te dokaze i donijeti rješenje o visini naknade za ekspropriranu nepokretnost u roku od tri mjeseca, računajući od dana održanog prvog ročišta.

(5)Na prvostepeno rješenje učesnici u postupku imaju pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana uručenja prvostepenog rješenja.

(6)O žalbi na prvostepeno rješenje nadležni sud će, u skladu sa odredbama ovog zakona, odlučiti o žalbi u roku od 45 dana.

(7)Ukoliko se ne ispoštuju rokovi iz st. 2., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, o razlozima prekoračenja rokova sudija koji vodi postupak pismeno će obavijestiti predsjednika suda u roku od tri dana, računajući od dana isteka rokova utvrđenih ovim članom.

Član 161.

Troškove postupka određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

36. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 248.

Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.

Član 250. stav (1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

Član 254. stav (4) U postupku povodom revizije protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

VI.Dopustivost

37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

39. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 84 0 V 023580 19 Rev 2 od 15. maja 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelanti su osporeno rješenje primili 1. jula 2019. godine, a apelacija je podnesena 23. avgusta 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

41. Apelanti pobijaju osporenu odluku tvrdeći da su im tom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

43. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

44. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem se utvrđivala naknada za eksproprisane nekretnine pa, podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5685/18 od 15. jula 2020. godine, stav 38, dostupna na www.ustavnisud.ba), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

A)U odnosu na osporenu odluku

45. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je osporenom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

46. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

47. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava.

48. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom Vrhovnog suda u vanparničnom postupku u konačnici djelomično usvojena revizija protivnika predlagača i utvrđena naknada za preuzete nekretnine, pri čemu je Vrhovni sud dao detaljna obrazloženja zašto je u konkretnom slučaju preinačio odluke nižestepenih sudova i naknadu koja pripada apelantima odredio u iznosu od 216.154,38 KM (umjesto 665.011,20 KM). Suprotno navodima apelanata da im nije dosuđena pravična niti tržišna cijena za eksproprisano zemljište (po mišljenju apelanata, kako su iznijeli u prigovorima revizije, ona iznosi 40 KM po kvadratnom metru koju bi utvrdio vještak poljoprivredne, a ne građevinske struke), Ustavni sud zapaža da istaknuti navodi nemaju osnova u obrazloženju odluke Vrhovnog suda koji je dao jasne i dovoljne razloge za svoje odlučenje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud u datom obrazloženju ne nalazi elemente proizvoljne primjene Zakona o eksproprijaciji i ZVP-a.

49. U pogledu odluke o troškovima postupka, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno obrazložio razloge svoje odluke o troškovima postupka, pozivajući se pri tome na član 161. ZVP-a. Vrhovni sud je pri tome, imajući u vidu da je revizija protivnika predlagača djelimično uvažena, odlučio o troškovima cijelog postupka na osnovu člana 397. stav 2. ZPP-a i u konačnici utvrdio ukupne troškove koji pripadaju apelantima u iznosu od 21.091,00 KM (umjesto ranije dosuđenih 52.522,00 KM).

50. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci detaljno obrazložio na kojim je relevantnim propisima zasnovao osporenu odluku, te da je o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

51. Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da shodno tome osporenom odlukom nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

B) Pravo na suđenje u „razumnom roku“

52. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju predmetni postupak i zbog njegove dužine trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti s tog aspekta.

a)Relevantni principi

53. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

54. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

55. Takođe, i Evropski sud i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

b) Period koji se uzima u obzir

56. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo donošenjem rješenja Osnovnog suda o obnavljanju u ratu uništenog predmetnog spisa od 8. juna 2009. godine i da je okončan rješenjem Vrhovnog suda od 15. maja 2019. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao deset godina, i to je relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka.

c) Analiza dužine trajanja postupka

57. U konkretnom slučaju radi se o vanparničnom postupku koji se vodi po službenoj dužnosti shodno članu 159. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku radi određivanja naknade za eksproprisane, odnosno u konkretnom slučaju preuzete nekretnine. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju potrebno riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu.

58. Ustavni sud zapaža da je, nakon što je doneseno rješenje o obnavljanju spisa 8. juna 2009. godine, Osnovni sud prvo rješenje o određivanju naknade donio 24. septembra 2010. godine, nakon jedne godine i tri mjeseca. Nakon što je šest puta rješavan pred prvostepenim i drugostepenim sudom, predmet je okončan revizionim rješenjem Vrhovnog suda 15. maja 2019. godine. Dakle, postupak je ukupno trajao deset godina, što je, prema ocjeni Ustavnog suda, a priori van razumnog roka i traži sveobuhvatnu ocjenu. Njegova dužina bi se mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima. Takođe, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ocjenjujući navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

59. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

60. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

61. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima treba isplatiti iznos od po 1.000,00 KM.

62. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

63. Apelanti smatraju da im je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelanti kršenje ovog prava, u suštini, vežu za primjenu materijalnog i procesnog prava, a ti su navodi već razmotreni u okviru navoda apelanata o povredi prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje u ostalim segmentima, Ustavni sud smatra i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovanim.

VIII.Zaključak

64. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je predmetni vanparnični postupak trajao deset godina, iako se radi o postupku koji se po izričitim zakonskim odredbama smatra hitnim, te da taj postupak nije okončan u roku koji se može smatrati razumnim.

65. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelanata, te kada je Vrhovni sud u konačnici u svojoj odluci dao jasne razloge.

66. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelanti kršenje tog prava vezuju za proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

67. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

68. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3356/19 (N. K., A. K., S. K., N. H. M., E. M… | Sudska praksa | Aktio