Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4125/20 (S. B., M. B. i A. K.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4125/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP 4125/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Salih Beširović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Salih Beširović, Mujo Boškailo i Asim Kutlovac.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnih postupaka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetima br. 65 0 Rs 354253 16 Rsž, broj 65 0 Rs 413475 17 Rsž i broj 65 0 Rs 414381 16 Rsž.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnih postupaka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Salihu Beširoviću, Muji Boškailu i Asimu Kutlovcu isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 4125/20

1. Salih Beširović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 17. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 354253 16 Rsž.

2. Apelant je 20. maja 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog (JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo) radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa (vrijednost spora 29.496,04 KM).

3. Općinski sud je 11. decembra 2014. godine održao pripremno ročište (nakon što je dva puta odgodio pripremno ročište zbog postojanja parnice koju je apelant ranije pokrenuo protiv istog tuženog u drugom predmetu), a njegov nastavak 18. marta 2015. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održao 17. decembra 2015. godine.

4. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 354253 13 Rs od 28. januara 2016. godine, protiv koje su i apelant i tuženi izjavili žalbe 10, odnosno 16. februara 2016. godine, nakon čega je predmetni spis 10. oktobra 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

AP 4158/20

5. Mujo Boškailo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Počitelja, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 18. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 413475 17 Rsž.

6. Apelant je 13. oktobra 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Čapljini protiv tuženog radi isplata potraživanja iz radnog odnosa (vrijednost spora 2.004,82 KM). Predmet je zaveden pod brojem 53 0 Rs 052560 13 Rs.

7. Općinski sud u Čapljini je 20. decembra 2013. godine donio Rješenje broj 53 0 Rs 052560 13 Rs kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te odredio da će nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet dostaviti Općinskom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje. Nakon toga predmet je dostavljen Općinskom sudu, gdje je zaveden pod brojem 65 0 Rs 413475 14 Rs.

8. Općinski sud je pripremno ročište održao 18. septembra 2014. godine, a njegove nastavke 15. marta i 17. maja 2016. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održao 19. oktobra 2016. godine.

9. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 413475 14 Rs od 17. aprila 2017. godine, protiv koje je tuženi izjavio žalbu 22. maja 2017. godine, nakon čega je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

AP 4160/20

10. Asim Kutlovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 18. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 414381 16 Rsž.

11. Apelant je 27. februara 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa (vrijednost spora 3.860,40).

12. Općinski sud je dostavio tužbu tuženom na odgovor 4. marta 2014. godine, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 31. marta 2014. godine.

13. Općinski sud je 14. septembra 2015. godine održao pripremno ročište, a njegov nastavak 22. oktobra 2015. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održao 17. februara 2016. godine.

14. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 414381 14 Rs od 18. marta 2016. godine, protiv koje su i apelant i tuženi izjavili žalbe 31. marta, odnosno 7. aprila 2016. godine, nakon čega je predmetni spis 16. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

15. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je u periodu od 26. januara 2021. do 24. maja 2021. godine da dostave odgovore na apelacije.

16. Kantonalni sud je u periodu od 1. februara do 9. juna 2021. godine dostavio odgovore na apelacije, dok je Općinski sud u periodu od 16. februara do 4. juna 2021. godine dostavio odgovore na apelacije.

17. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 4125/20, AP 4158/20 i AP 4160/20, te da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 4125/20. III.Činjenično stanje

18. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

19. Apelanti su 20. maja i 13. oktobra 2013. godine, te 27. februara 2014. godine podnijeli tužbe protiv tuženog radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.

20. Općinski sud je 28. januara i 18. marta 2016. godine, te 17. aprila 2017. godine donio prvostepene presude kojim je obavezao tuženog da na ime regresa za period preciziran izrekama presuda isplati apelantima određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i nadoknadi troškove predmetnih parničnih postupaka. Obavezao je tuženog da na ime neuplaćenih doprinosa za apelante (u predmetima br. AP 4125/20 i AP 4158/20) iz plaće i na plaću za PIO uplati Federalnom zavodu PIO određeni novčani iznos za precizirani period, te Federalnom zavodu za PIO dostavi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Obavezao je tuženog da na ime manje isplaćene plaće za precizirani period isplati apelantu (u predmetu broj AP 4125/20) određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, te da na ime prekovremenih sati za precizirani period isplati apelantu (u predmetu broj AP 4158/20) određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, odbio je dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant (u predmetu broj AP 4160/20) tražio isplatu manje isplaćene plaće i isplatu regresa za precizirane periode u određenim novčanim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom. Također je odbio tužbeni zahtjev apelanta (u predmetu broj AP 4125/20) da se obaveže tuženi da mu na ime razlike naknade plaće kao invalida rada II kategorije isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom za precizirani period.

21. Predmetni spisi su u postupku po žalbama apelanata i tuženog izjavljenim protiv prvostepenih presuda dostavljeni Kantonalnom sudu na postupanje u toku 2016. i 2017. godine, te su postupci u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacija

22. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti navode da predmetni postupci, koji su po zakonu hitne prirode, traju neopravdano dugo, te da je neizvjesno kada će biti okončani.

b) Odgovori na apelacije

23. Općinski sud je u odgovorima na predmetne apelacije, između ostalog, naveo da je preduzimao radnje s ciljem da se predmetni postupci okončaju što prije. Naveo je da objektivni razlozi i okolnosti vezane za apelanta i njegovog punomoćnika u predmetu broj AP 4125/20 predstavljaju uzroke što je postupak u tom predmetu okončan u januaru 2016. godine. Također je naveo da su u postupcima pred tim sudom, čije sudije su u navedenom periodu imale u svojim referatima veliki broj predmeta, kašnjenja bila moguća, ali nikako namjerna, te da time nije došlo do povrede prava na koja su apelanti pozivaju u predmetnim apelacijama.

24. Kantonalni sud je u odgovorima na predmetne apelacije, između ostalog, naveo da je isključivi razlog nedonošenja odluka po žalbama ogroman broj predmeta koji se nalaze na tom sudu, te ističe da se predmeti u tom sudu uzimaju u rad prema datumu inicijalnog akta. Naveo je da su apelacije neosnovane, te predložio da se odbiju kao neosnovane.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

26. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupcima koji su u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmetâ, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije dopustive u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

29. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Također, Evropski je sud ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da su određeni sudski postupci hitne prirode (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnih postupaka razmatrati periode od dana podnošenja tužbi pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, periode od sedam godina i četiri mjeseca do osam godina i jedan mjesec.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

37. U konkretnim slučajevima Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnim postupcima iz oblasti radnih odnosa, koji su kao takvi od većega značaja za apelante i koji su po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmetâ, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne može govoriti o složenim predmetima.

38. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova u predmetnim postupcima, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepene odluke donio u periodu od dvije godine i osam mjeseci, tri godine i šest mjeseci i dvije godine i oko jednog mjeseca nakon što su apelanti podnijeli tužbe. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je taj sud u više navrata imao periode neaktivnosti, pa je tako u predmetu broj AP 4125/20 osam mjeseci nakon izjavljenih žalbi protiv prvostepene presude predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu na postupanje. Osim toga, taj sud je u predmetu broj AP 4158/20 šest mjeseci nakon održane glavne rasprave (19. oktobra 2016. godine) donio prvostepenu presudu, te je, nakon što je tuženi u predmetu broj AP 4160/20 dostavio odgovor na tužbu, tek nakon godinu i sedam mjeseci održao pripremno ročište. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da predmetni postupci pred Kantonalnim sudom traju četiri godine i osam mjesec, četiri godine i jedan mjesec i pet godina. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovorima na apelacije naveo da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnim slučajevima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Također, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba).

39. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnim slučajevima jer se ovakva pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenim predmetima i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost redovnih sudova u tako dugim periodima, u postupcima koji su po zakonu hitne prirode, mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, s tim da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnih postupaka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje drugostepenog suda. Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnim postupcima, Ustavni sud ne nalazi da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka.

40. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnih postupaka, koji su po zakonu hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnim predmetima došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

41. Apelanti, također, navode da im je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasnivaju na identičnim navodima koje su istakli u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati iste navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.

44. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupci, koji su po zakonu hitne prirode, traju od sedam godina i oko četiri mjeseca do osam godina i oko jedan mjesec, a kojoj dužini je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda, pri čemu nije izvjesno kada će predmeti biti okončani pred tim sudom, niti je taj sud ponudio (objektivno prihvatljiva) opravdanja za ovako dugo trajanje postupaka odlučivanja o žalbama.

46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4125/20 (S. B., M. B. i A. K.) | Sudska praksa | Aktio