Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1953/21 (G. A.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1953/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1953/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Gordana Antić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Gordana Antić protiv Rješenja Apelacionoga suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 Mal 023501 20 Gvl 2 od 18. veljače 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Antić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Brčkoga, podnijela je 31. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionoga suda Brčko distrikta BiH (u daljnjemu tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Mal 023501 20 Gvl 2 od 18. veljače 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnoga Brčko distrikta BiH (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) od 23. listopada 2020. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelantice od 25. lipnja 2019. godine za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka.

3. Osporenim rješenjem Apelacionoga suda od 18. veljače 2021. godine priziv apelantice je odbijen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.

4. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni je sud istakao da je apelantica podnijela prijedlog za ponavljanje postupka koji se vodio kod Osnovnoga suda i koji je pravomoćno okončan (presuda Osnovnoga suda od 17. prosinca 2012. godine potvrđena presudom Apelacionoga suda od 10. listopada 2013. godine), kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za raskid ugovora o zakupu poslovnoga prostora, obvezana apelantica da tužitelju preda u posjed i raspolaganje predmetni poslovni prostor, i da na ime duga isplati određeni iznos, te je odbijen protutužbeni zahtjev apelantice-protutužiteljice za naknadu štete. Apelacioni je sud istakao da je prvostupanjski sud prijedlog odbacio kao neblagovremen, jer se glede razloga za ponavljanje postupka iz čl. 363. st. 1. toč. 6. (ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da uporabi nove dokaze na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili okolnosti bili uporabljeni u ranijemu postupku) subjektivni rok ima računati od dana saznanja za nove činjenice i nove dokaze, odnosno od dana kada su se mogle iznijeti sudu, te da njegovoj primjeni ima mjesta samo do isteka objektivnoga roka od 5 godina. Apelacioni je sud istakao da je apelantica u prijedlogu navela da je za nove činjenice saznala u lipnju 2019. godine, da je prijedlog podnijela 25. linja 2019. godine, a da je objektivni rok istekao 10. listopada 2018. godine. Apelacioni je sud istakao da je stoga prijedlog podnesen po proteku objektivnoga roka, pa da je isti neblagovremen, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se nije izravno pozvala na povredu određenih prava, ali iz apelacionih navoda proistječe da smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojemu se odlučivalo o prijedlogu apelantice za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost jamstava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelantice, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1953/21 (G. A.) | Sudska praksa | Aktio