Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1931/21 (Banka Srpske a.d. Banjaluka-u stečaju)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Kolektivni ugovor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1931/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-1931/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Banka Srpske a.d. Banjaluka-u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Banka Srpske a.d. Banjaluka-u stečaju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 128156 20 Rev od 17. marta 2021.

godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 128156 20 Pž od 15. septembra 2020. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 128156 19 Ps od 15. marta 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Banka Srpske a.d. Banjaluka-u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa stečajni upravnik Goran Radivojac iz Banjaluke, podnio je 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 128156 20 Rev od 17. marta 2021. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 128156 20 Pž od 15. septembra 2020. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 128156 19 Ps od 15. marta 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, utvrđeno je da je osnovano potraživanje tužioca (S.I.) prema apelantu na ime razlike plaće (osnovna plaća i minuli rad), na ime naknade za topli obrok i na ime naknade za regres u određenim novčanim iznosima, te je obavezan apelant da izmjeni tabelu prijavljenih i priznatih potraživanja i da ova potraživanja uvrsti kao priznato potraživanje u odgovarajući isplatni red prioriteta isplata obaveza apelanta kao stečajnog dužnika.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je tužilac poslove na koje je raspoređena obavljala u sjedištu Filijale apelanta u Sarajevu, da su tužiocu plaća i druge naknade isplaćivane na osnovu ugovora o radu i Pravilnika o radu, te da je na ispitnim ročištima u postupku stečaja nad imovinom apelanta osporeno potraživanje tužioca koje je predmet ovoga spora. S tim u vezi je naveo da je mjerodavno pravo za odluku u ovom sporu Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine i Kolektivni ugovor za granu finasija („Službene novine FBiH“, broj 48/00; u daljnjem tekstu: GKU). Naime, apelant je finansijska organizacija koja ima šifru djelatnosti grupacije finansija, pa se GKU primjenjuje na sve zaposlene kod poslodavca koji obavlja tu djelatnost, te zbog toga što je GKU u ime zaposlenih radnika potpisao Samostalni sindikat radnika finansija Bosne i Hercegovine i GKU je obavezujući za sve poslodavce iz ove grupacije i njihove radnike. Naveo je da su tužiocu dosuđene razlike plaće, naknade za topli obrok i naknada za regres na osnovu GKU. Također je naveo da je tužilac u konačno uređenom tužbenom zahtjevu postavila kondemnatorni zahtjev za isplatu razlike plaće, naknade zatopli obrok i naknade za regres i za uplatu pripadajućih doprinosa za sporni period, a u posljednjem stavu zahtjeva tražila da se naloži stečajnom upravniku apelanta da u red naplate u stečajnom postupku koji se vodi nad apelantom uvrsti potraživanje tužioca, odnosno da tužioca po osnovu navedenog potraživanja uvrsti u isplatni red tabele priznatih potraživanja. Naveo je da se ovako postavljeni dio tužbenog zahtjeva svodi na zahtjev koji predviđa član 174. Zakona o stečaju i sa njim se (s obzirom na sadržaj zahtjeva) upodobljava, jer je kod nalaganja obaveze stečajnom upravniku da u red naplate uvrsti i potraživanje tužioca po prirodi stvari sadržan i zahtjev za utvrđenje osporenog potraživanja, a u krajnjem slučaju i da to nije tako (a jeste), sud bi se o tom utvrđujučem dijelu bavio u vidu prethodnog pitanja od kojeg zavisi odluka o sporu. Naveo je da je prvostepeni sud o osnovanosti predmetnog potraživanja tužioca sudio samo po utvrđujućoj tužbi, a kondemnatornim zahtjevom se nije bavio, te naglasio da se to što nije odlučivao o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva i što tužilac nije tražio donošenje dopunske presude u tom dijelu ima uzeti da je tužba u tom dijelu povučena (član 192. stav 2. Zakona o parničnom postupku). Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je „sud prekoračio tužbeni zahtjev i dosudio tužiocu više nego što je tražio“, te ističe da je tužilac u tužbi postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev, a isti nije mogao tako da postavi jer je nad apelantom pokrenut stečajni postupak, te je isti mogao samo da postavi deklaratorni tužbeni zahtjev. Dalje navodi da Granski kolektivni ugovor za granu finansija ne može biti obavezujući za poslodavce ukoliko poslodavac nije bio član kolektivnog ugovora.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u reviziji izjavljenoj protiv drugostepene presude, a koje navode je razmotrio Vrhovni sud prilikom donošenja odluke o reviziji, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1931/21 (Banka Srpske a.d. Banjaluka-u… | Sudska praksa | Aktio