Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1421/21 (M. S. i A. V.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1421/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1421/21, rješavajući apelacije Munira Saljevića i Adnane Vajzović na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Munir Saljević protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 195511 20 Gvlž od 26. veljače 2021. godine;
Adnana Vajzović protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novom Travniku broj 46 0 Rs 080547 20 Rsvlž od 11. veljače 2021. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1421/21
1. Munir Saljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Podrug odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 24. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 195511 20 Gvlž od 26. veljače 2021. godine.
2. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 195511 11 P od 30. listopada 2012. godine obvezan je apelant predati u posjed tužitelju (A.D.) dio određene nekretnine i s tog dijela ukloniti ogradu, te dovesti zemljište u prvobitno stanje.
3. Rješenjem Kantonalnoga suda broj 65 0 P 195511 18 Gvl od 30. prosinca 2019. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnoga suda od 26. veljače 2021. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda broj 65 0 P 195511 11 P od 30. listopada 2012. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je odredbama članka 255. točka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da se pravomoćno okončan postupak može ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost raspravljati pred sudom, dok je odredbama članka 255. točka 6. ZPP propisano da se pravomoćno okončan postupak može ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrjebljeni u prijašnjem postupku. Kantonalni sud je istakao da je iz spisa vidljivo da je apelant kod nadležnih organa BiH u vrijeme vođenja postupka bio evidentiran kao državljanin BiH s prebivalištem na adresi Osik do broja 99. Ilidža, te je dostava svih pismena i poziva tijekom postupka izvršena na adresu apelantovog prijavljenog prebivališta (što je u skladu sa odredbama člana 348. stav 3. ZPP-a). Kantonalni je sud nadalje istakao da je taj sud pregledao cijeli spis i utvrdio da je Općinski sud naredbom od 8. rujna 2011. godine tužbu na odgovor uputio apelantu na adresu Osik do broja
99. Ilidža, a da se ovo pismeno vratilo kao neuručeno, nakon čega je rješenjem tužba tužitelju vraćena radi određenja točne adrese. Kantonalni sud je istakao da je tužitelj u ostavljenom roku za ispravku i dopunu tužbe dostavio sudu rješenje MUP-a od 10. studenog 2011. godine prema kojem je prijavljeno prebivalište apelanta adresa Osik do broja 99, Općina Ilidža. Kantonalni sud je istakao da je nakon toga Općinski sud na prijedlog tužitelja od 21. studenog 2011. godine dostavljanje tužbe na njen odgovor i poziva suda obavio prema propisu članka 348. st.3. ZPP-a. Pri tomu je istakao da je u sadržaju oglasa koji je objavljen u dnevnom listu 8. siječnja 2012. godine apelantu u pozivu za pripremno ročište zakazano za dan 16. svibanj 2012. godine istaknuta adresa Osik do broja 99, Općina Ilidža (isto tako i u pozivu za glavnu raspravu za 27. kolovoza 2012. godine). Budući da je navedeno ročište za glavnu raspravu odgođeno, novi poziv za ročište za glavnu raspravu 2. listopada 2012. godine oglašen je u dnevnom listu, ali po prvi put nije sadržavao adresu apelanta. Također, Kantonalni sud je istakao da u oglasu u dnevnom listu (o sadržaju presude od 31. listopada 2012. godine) navedena adresa apelanta „Osik do broja 9“, kako stoji i u uvodnom dijelu presude Općinskoga suda. Imajući u vidu prednje utvrđenje Kantonalni sud je istakao da je apelantu dostava svih pismena vršena u skladu s odredbom članka 348. st.3. ZPP-a, te da se prizivom neutemeljeno ukazuje na postojanje razloga iz čl. 255. tač.2. ZPP-a. Kantonalni sud je istakao da je točan apelantov prigovor da je u uvodnom dijelu presude od 31. listopada 2012. godine apelantova adresa navedena kao Osik do broja 9 umjesto ispravne adrese Osik do broja 99, te da je objava presude s ovako navedenom adresom apelanta izvršena u dnevnim novinama. Međutim, Kantonalni sud je istakao da se radi o pogrešci u kucanju koja nije prouzročila nepravilnost u dostavljanju presude za apelanta koja je objavljena s točnim imenom apelanta putem javnog oglasa u dnevnim novinama niti o nezakonitom postupanju suda zbog koje apelantu nije bila dana mogućnost raspravljanja. Nadalje, u pogledu apelantovih prigovora koji su se ticali neznanja o postojanju prvostupanjskoga postupka, Kantonalni sud je istakao imajući u vidu činjenice o provedenim radnjama Općinskoga suda, ne postoji osnova za ponavljanje postupka po čl. 255. tač.2 ZPP-a. Naime, Kantonalni sud je istakao da je prema evidentiranim činjenicama spisa utvrđeno da je apelant na zakonom propisan način obaviješten o podnošenju tužbe i sadržaju tužbenog zahtjeva kao i pozivima za pripremno ročište i glavnu raspravu. Kantonalni sud je istakao da iz navedenog jasno slijedi kako je apelant mogao znati za postupak, te je prema tome imao mogućnost pristupiti sudu i raspravljati pred sudom, a pored toga kao stranka postupka i mogućnost uvida u spis i kontrolu stanja spisa. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da apelant neutemeljeno ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 255. točka 3. ZPP-a, koja se zasniva na činjenici da prema katastarskom planu i posjedovnom listu, ističući da apelant uopće nije posjednik predmetnog zemljišta nego da je kao posjednik upisan T.F.. U svezi s tim, Kantonalni sud je istakao da su u prvostupanjskom postupku utvrđene činjenice koje su upisane u katastarskom planu i posjedovnom listu, te je provedeno i vještačenje iz kojeg je utvrđeno da je apelant uzurpirao zemljište koje je u vlasništvu tužitelja. Konačno, istakao je da apelant navodima i dokazima prijedloga za ponavljanje postupka nije doveo u pitanje stranačku sposobnost, iz odredbe čl. 255. tač. 3. ZPP-a, zbog čega su neutemeljeni prizivni prigovoru u smislu te odredbe.
2. AP-1820/21
5. Adnana Vajzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Donjeg Vakufa, podnijela je 25. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 Rs 080547 20 Rsvlž od 11. veljače 2021. godine.
6. Presudom Općinskoga suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 080547 18 Rs od 16. rujna 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda broj 46 0 Rs 080547 19 Rsž 2 od 14. siječnja 2020. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništav ugovor o radu od 28. srpnja 2017.godine, te da se utvrdi da je nezakonita odluka tuženika (JU Dom zdravlja" Donji Vakuf) od 9. studenog 2017.godine o prestanku radnog odnosa i da kao takva od samog početka ne proizvodi bilo kakve pravne učinke, pa je slijedom toga tuženik dužan apelanticu vratiti na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije otkaza ugovora o radu, a u skladu s Ugovorom o radu od 1. siječnja 2008. godine. Također je apelantica odbijena i sa zahtjevom da joj tuženik isplati plaće za određeno razdoblje, kao i doprinose na razliku plaće.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 Rs 080547 20 Rsvi od 13. srpnja 2020. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 Rs 080547 20 Rsvlž od 11. veljače 2021. godine, odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka koji je okončan presudom Kantonalnog suda broj 46 0 Rs 080547 19 Rsž 2 od 14. siječnja 2020. godine.
8. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da su neutemeljeni apelantičini prizivni prigovori da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 7. st. 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), s obzirom da je apelantica u redovnom parničnom postupku mogla predložiti i izvesti sve dokaze kojima bi dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva. Pri tomu, Kantonalni sud je istakao da treba imati u vidu da je apelantici prestao radni odnos zbog toga što je odbila potpisati novi ugovor o radu a u skladu sa odredbom članka 178. st. 4. i 5. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) kojim je propisano da ako radnik ne prihvati ponudu poslodavca da zaključi ugovor o radu u skladu sa stavkom 1. ovog članka prestaje mu radni odnos u roku od 30 dana od dostave ugovora o radu na zaključivanje, te je stavkom 5. istog članka propisano da ako radnik prihvati ponudu poslodavca, a smatra da ugovor koji mu je ponudio poslodavac nije u skladu sa stavkom 3. ovog člana može pred nadležnim sudom osporiti valjanost ponude poslodavca u roku od 30 dana od dana prihvaćanja ponude. Kantonalni sud je istakao da prizivni prigovori apelantice koji su se ticali toga da ranije nije mogla doći do odluke iz koje je vidljivo da je njen koeficijent 2,6, zbog toga, jer joj je bila zamijenjena brava na njenim vratima kancelarije i zbog neurednog vođenja arhive, dosjea i djelovodnika, nisu mogli biti prihvaćeni, jer je apelantica sve ove prigovore mogla istaći u tijeku trajanja parničnog postupka, kao i pozvati se na odredbu članka 135. ZPP-a a što u tijeku postupka nije učinila. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da je neutemeljeno apelantičino pozivanje na presudu broj 46 0 K 081664 19 K kojom je apelantica oslobođena odgovornosti za počinjenje kaznenog djela ,,zloupotreba položaja ili ovlasti", jer apelantici radni odnos nije prestao zbog disciplinskog prekršaja nego iz razloga predviđenih u članu 178. Zakona o radu tj. što nije potpisala novi ugovor o radu u propisanom roku od 30 dana. Dakle, Kantonalni sud je istakao nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanja postupka iz razloga propisanih odredbom članka 255. točka 9. ZPP-a, jer nove činjenice i novi dokazi koje apelantica navodi u prijedlogu za ponavljanje postupka i u svom prizivu, ne ukazuju na to da je za apelanticu mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1421/21. Apelacioni navodi
10. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u apelaciji AP-1421/21 smatra da je došlo i do povrede prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Pored toga, apelantica u apelaciji AP- 1820/21 smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozivali u apelaciji odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6 stavak 1. Europske konvencije.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta (u apelaciji AP-1421/21) iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Imajući u vidu da su navodi apelantice (u apelaciji AP-1820/21) o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom, kojom se, dakle odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka, nije odlučivalo ni pravu na prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, na koje se pozvao apelant u apelaciji AP-1421/21, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić