Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3592/20 (P.M.,M.M. i A.I.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3592/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP 3592/20, rješavajući apelacije P. M. i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli P. M., M. M. i A. I.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji se vode pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod br. 56 0 P 059403 18 Gž, 53 0 Mal 066222 18 Gž i 58 0 P 170455 15 P.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima P. M., M. M. i A. I. isplati iznos od po 200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnih postupaka u predmetima br. 56 0 P 059403 18 Gž, 53 0 Mal 066222 18 Gž i 58 0 P 170455 15 P u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 3592/20
1. P. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnio je 7. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 56 0 P 059403 18 Gž.
AP 3788/20
2. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnio je 21. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 53 0 Mal 066222 18 Gž.
AP 4064/20
3. A. I. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnio je 10. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 58 0 P 170455 15 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, u periodu od 30. januara do 3. februara 2021. godine od Općinskog suda u Čapljini, Općinskog suda u Konjicu, Općinskog suda u Mostaru, te Kantonalnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelacije.
5. Odgovore na apelacije redovni sudovi su dostavili u periodu od 8. do 12. februara 2021. godine.
6. Kantonalni sud u predmetu broj AP 4064/20 nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Činjenice u predmetu broj AP 3592/20
8. Apelant je 21. septembra 2017. godine Općinskom sudu u Konjicu podnio tužbu protiv tuženog JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar radi utvrđenja i naknade štete.
9. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, uviđaja, vještačenja vještaka geodetske i poljoprivredne struke donio Presudu broj 56 0 P 059403 17 P od 27. septembra 2018. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu, te je predmet nakon dostavljanja odgovora na žalbu 19. decembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu i vodi se pod brojem 56 0 P 059403 18 Gž.
10. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
Činjenice u predmetu broj AP 3788/20
11. Apelant je 16. oktobra 2017. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu protiv tuženog „BSO osiguranja“ d.d. Sarajevo radi naknade štete.
12. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, vještačenja vještaka medicinske i saobraćajne struke donio Presudu broj 53 0 Mal 066222 17 Mal od 28. maja 2018. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu, te je predmet 10. septembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu i vodi se pod brojem 53 0 Mal 066222 18 Gž.
13. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
AP 4064/20
14. Apelant je 19. oktobra 2015. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio tužbu protiv tuženog Đ. C. radi naknade štete.
15. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, vještačenja vještaka medicinske struke donio Presudu broj 58 0 P 170455 15 P od 25. septembra 2018. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 26. oktobra 2018. godine podnio žalbu, te je predmet nakon dostavljanja odgovora na žalbu u februaru 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
16. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
Spajanje predmeta
17. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3592/20.
18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
19. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelacije
20. U odgovorima na apelacije Općinski sudovi su naveli tok predmetnih postupaka, te su istakli da u konkretnim slučajevima nisu povrijedili prava apelanata na koja se u apelacijama pozivaju.
21. U predmetu broj AP 4064/20 Općinski sud u Mostaru je pored navedenog ukazao i da je svaki sudija tog suda zadužen sa jako velikim brojem predmeta, da se predmeti rješavaju u skladu s Planom rješavanja predmeta, zbog čega je prvostepeni postupak proveden u granicama objektivnih mogućnosti. Ukazao je da je spis predmeta po žalbi dostavljen Kantonalnom sudu „31. februara 2018. godine“, te da uvidom u Sistem za upravljanje sudskim predmetima još nije donesena odluka o žalbi.
22. U odgovorima na apelacije Kantonalni sud je naveo da sud ima veliki broj predmeta koji se rade prema Planu rješavanja predmeta, te da predmeti apelanata još nisu uvršteni u Plan rješavanja predmeta, tj. da postupajućim sudijama nisu izneseni u rad.
V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(4)Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
24. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnim postupcima koji su u toku. U skladu s navedenim, predmetne apelacije su u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustive.
28. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka razmatrati period od 21. septembra i 16. oktobra 2017. godine, te 19. oktobra 2015 godine, kao dana podnošenja tužbi, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, u predmetima br. AP 3592/20 i AP 3788/20 periode koji traju duže od tri godine i osam mjeseci, a u predmetu broj AP 4064/20 period koji traje duže od pet godina i osam mjeseci.
Relevantna načela
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
35. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
36. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka
37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima koji po zakonu nisu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenim postupcima.
38. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih od značaja jer putem suda pokušavaju da ostvare prava na naknadu štete.
39. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u Konjicu i Općinskog suda u Čapljini, Ustavni sud zapaža da su navedeni sudovi predmetne postupke vodili efikasno, u skladu s procesnim zakonom, te da nisu imali dužih perioda neopravdane pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Konjicu u predmetu broj AP 3592/20 prvostepenu odluku donio jednu godinu nakon što je apelant podnio tužbu. Postupak je pred prvostepenim sudom započeo podnošenjem inicijalnog akta 21. septembra 2017. godine, a prvostepena presuda je donesena 27. septembra 2018. godine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Čapljini u predmetu broj AP 3788/20 prvostepenu presudu donio 28. maja 2018. godine, tj. sedam mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu (tužba je podnesena 16. oktobra 2017. godine). Dakle, u predmetnim postupcima Općinski sud u Konjicu i Općinski sud u Čapljini svojim postupcima nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka jer su postupke vodili efikasno, bez nepotrebnog odugovlačenja, nisu imali evidentnih perioda duže pasivnosti, te su prvostepene odluke donijeli u razumnom roku.
40. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Mostaru u predmetu broj AP 4064/20 prvostepenu presudu donio približno tri godine nakon pokretanja postupka (apelant je tužbu podnio 19. oktobra 2015. godine, a Općinski sud u Mostaru je prvostepenu presudu donio 25. septembra 2018. godine). Iako se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, utvrđuju činjenice koje služe kao osnov za donošenje sudske odluke, u okolnostima konkretnog slučaja period od približno tri godine je u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Kao opravdanje za tako dug period trajanja prvostepenog postupka Općinski sud u Mostaru je ukazao da sud ima veliki broj predmeta koji se rješavaju u skladu s Planom rješavanja predmeta, a što u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može ocijeniti opravdano prihvatljivim.
41. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud predmete radi postupanja po podnesenim žalbama primio prije vremenskog perioda dužeg od dvije, tj. dvije i po godine (predmet broj AP 3592/20 primio je na postupanje 19. decembra 2018. godine, predmet broj AP 3788/20 primio je 10. septembra 2018. godine, a predmet broj AP 4064/20 u februaru 2019. godine), što u okolnostima konkretnih slučaja predstavlja period koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Dakle, Kantonalni sud u predmetnim postupcima duže od dvije, tj. dvije i po godine nije postupao, što samo po sebi predstavlja nerazumno dug period. Ustavni sud zapaža da žalbeni postupak u predmetima br. AP 3592/20 i AP 3788/20 traje višestruko duže nego što je trajao prvostepeni, iako je prvostepeni sud u dokaznom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke proveo dokaze kako bi utvrdio činjenično stanje, te je prvostepene odluke donio u periodu od sedam mjeseci, tj. jedne godine nakon pokretanja navedenih postupaka, dok se u drugostepenom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenih postupaka ukazao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da u skladu s tim u predmetnim postupcima još nije donesena odluka o žalbama.
42. U odnosu na opravdanje Općinskog suda u Mostaru (za dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu broj AP 4064/20), te opravdanja Kantonalnog suda (datim u odgovoru na apelacije u predmetima br. AP 3592/20 i AP 3788/20) Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnim slučajevima jer se ovakva pasivnost u prvostepenom i žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovim predmetima i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnih parničnih postupaka koji traju duže od tri godine i osam mjeseci, tj. duže od pet godina i osam mjeseci, pri čemu se pred Kantonalnim sudom predmeti vode od dvije do dvije i po godine i neizvjesno je kada će se donijeti odluke o žalbama, u konkretnim slučajevima predstavlja neadekvatno administriranje pravde.
43. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim slučajevima došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
44. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
45. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima P. M., M. M. i A. I. treba isplatiti iznos od po 200,00 KM.
46. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
47. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
48. Apelanti, također, navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupci traju duže od tri godine i osam mjeseci, odnosno pet godina i osam mjeseci, pri čemu po žalbi traju dvije, odnosno dvije i po godine, što u okolnostima konkretnih slučajeva predstavlja potpunu neizvjesnost za apelante i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje, te ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
50. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić