Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-177/20 (A. B.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Ništavost
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-177/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 177/20, rješavajući apelaciju Anisa Brigića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Anisa Brigića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 P 055270 16 Gž od 10. decembra 2019. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Anisu Brigiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Anis Brigić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 13. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 P 055270 16 Gž od 10. decembra 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je grupnom Odlukom o dopustivosti broj AP 3308/18 od 6. decembra 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao nedopuštenu apelaciju broj AP 6370/18 koju je apelant podnio 5. novembra 2018. godine, zbog dužine trajanja postupka koji je u tom trenutku još uvijek bio u toku pred Kantonalnim sudom, zbog toga što se radilo o istom pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji nije proizlazilo da ima osnova za ponovno odlučivanje.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i punomoćnika tuženog „Banamk“ auto-moto klub Banovići (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 25. aprila 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud, Općinski sud i punomoćnik tuženog su u periodu od 4. do 12. maja 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 10. jula 2014. godine podnio tužbu protiv tuženog radi poništenja odluke o raskidu ugovora o zakupu poslovnih prostorija (u daljnjem tekstu: ugovor).

7. Presudom Općinskog suda broj 127 0 P 055270 14 P od 5. februara 2016. godine poništena je odluka tuženog od 19. marta 2014. godine o raskidu ugovora zaključenog 1. novembra 2012. godine i odlučeno je da poništena odluka ne proizvodi pravno dejstvo počev od 19. marta 2014. godine, kao dana donošenja, pa ubuduće. Istom presudom tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.260,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.

8. U obrazloženju prvostepene presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da su u toku dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje parničnih stranaka i saslušanje tri svjedoka (detaljno na stranici 2. presude).

9. Tuženi je 4. marta 2016. godine podnio žalbu na prvostepenu presudu.

10. Općinski sud je 9. maja 2016. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na postupanju po žalbi.

11. Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 P 055270 16 Gž od 10. decembra 2019. godine (koja je donesena u sjednici vijeća) žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da su dosuđeni troškovi sa iznosa od 1.260,00 KM sniženi na iznos od 1.080,00 KM, s pripadajućim kamatnim zahtjevom, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena. Ujedno su odbijeni zahtjevi apelanta i tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da dužina trajanja predmetnog postupka izlazi iz okvira razumnog roka za pravomoćno okončanje predmeta, navodi da nije bilo njegovog doprinosa dužini, ističe da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ i traži naknadu nematerijalne štete. Osim toga, apelant navodi da su mu pravomoćnom presudom dosuđeni sudski troškovi, ali da je onemogućen da ih naplati jer je u toku trajanja drugostepenog postupka kod Ministarstva upisan prestanak rada tuženog. Apelant smatra da bi uspio naplatiti troškove postupka da je Kantonalni sud odluku donio u razumnom roku, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu i traži naknadu materijalne štete u iznosu dosuđenih troškova postupka.

b)Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na Parničnom referatu, što opterećuje rad suda i utječe na njegovu efikasnost, te je dodatno istakao da broj sudija Kantonalnog suda nije povećan u odnosu na sudije i stručne saradnike na općinskim sudovima. Kantonalni sud je dalje naveo da se od 2005. godine donose planovi rješavanja predmeta, prema kojima se predmeti rješavaju prema starosti podnesene tužbe sudu, na koji način se pokušava postići suđenje u razumnom roku. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da predmet nije mogao ranije biti stavljen u rad, a naveo je i da se ne radi o predmetu hitne prirode. Imajući u vidu izneseno, Kantonalni sud je naveo da smatra da nije došlo do povrede navedenih prava.

14. Općinski sud je naveo da je, nakon uvida u spis predmeta, mišljenja da je apelacija u cijelosti bez osnova s obzirom na to da je taj sud donio odluku u razumnom roku, nakon godinu i osam mjeseci.

15. Punomoćnik tuženog je naveo da je njegova punomoć za zastupanje tuženog prestala sa pravomoćnim okončanjem predmeta, zbog čega nije ovlašten za dalje zastupanje i davanje odgovora na apelaciju.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10.

(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1) (4) i (5) (1)Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4)Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 P 055270 16 Gž od 10. decembra 2019. godine, koja je apelantu dostavljena 9. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 13. januara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je tužba u predmetnom postupku podnesena 10. jula 2014. godine, a da je Kantonalni sud odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku donio 10. decembra 2019. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao pet godina i pet mjeseci, što je period koji će Ustavni sud razmatrati.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. Nadalje, da su u toku dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje parničnih stranaka i saslušanje tri svjedoka tako da Ustavni sud ne može naći elemente koji bi ukazivali da se radilo o složenom predmetu.

27. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka.

28. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 10. jula 2014. godine, a da je prvostepena presuda donesena 5. februara 2016. godine, dakle, postupak pred Općinskim sudom je trajao godinu i sedam mjeseci. Ustavni sud, dalje, nalazi da je Kantonalni sud, u sjednici vijeća, osporenu odluku donio u roku od tri godine i sedam mjeseci (računajući od dana dostavljanja spisa). U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud nalazi da se dužina postupka pred Općinskim sudom može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka, s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda, a za šta nije dao objektivno prihvatljive razloge kojima bi opravdao dužinu trajanja postupka.

29. Ustavni sud nalazi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postupak, koji nije složen, trajao pet godina i pet mjeseci, pri čemu pretežnu odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Kantonalni sud, koji je odluku o žalbi donio nakon tri godine i sedam mjeseci, a za šta nije dao objektivno prihvatljive razloge kojima bi opravdao dužinu trajanja postupka.

30. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

31. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

33. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pitanje naknade na ime materijalne štete

34. Ustavni sud nalazi da apelant zbog dužine trajanja postupka potražuje i naknadu materijalne štete u iznosu dosuđenih troškova postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Dakle, Ustavni sud prema Pravilima Ustavnog suda nema mogućnost razmatrati ovaj apelantov zahtjev.

Pravo na imovinu

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je postupak, koji nije složen, trajao pet godina i pet mjeseci, pri čemu pretežnu odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Kantonalni sud, koji je odluku o žalbi donio nakon tri godine i sedam mjeseci, a za šta nije dao objektivno prihvatljive razloge kojima bi opravdao dužinu trajanja postupka.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-177/20 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio