Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1769/21 (Š.H.)
Odluka donesena 03. 11. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1769/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 11. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 3. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP-1769/21, rješavajući apelaciju Š. H., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Š. H.
protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 17 0 Pr 103607 21 Pžp od 19. travnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Bihaću broj 17 0 Pr 103607 19 Pr od 22. veljače 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Š. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Amir Kurbegović odvjetnik iz Bihaća, podnio je 25. svibnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Pr 103607 21 Pžp od 19. travnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Pr 103607 19 Pr od 22. veljače 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, apelant je oglašen krivim da je počinio prekršaj kažnjiv po članku 236. stavak 2. točka 7. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama sigurnosti), te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM i određen mu je 1 (jedan) kazneni bod, dok je obustavljen prekršajni postupak u odnosu na drugookrivljenog H.M zbog prekršaja kažnjivog po članku iz članka 236. stavak 2. točka 5. Zakona o osnovama sigurnosti. Naime, apelant je oglašen krivim što je prouzročio prometnu nezgodu s materijalnom štetom, na način da nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila prometnim znacima i drugim prometnim uvjetima uslijed čega je izgubio kontrolu nad svojim vozilom, prešao na lijevu kolničku traku, te prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila udario u zadnji lijevi dio teretnog motornog vozila kojim je upravljao drugookrivljeni H.M.
3. U obrazloženju odluke Općinski sud je naveo da je ocjenom izjava okrivljenih, izjava svjedoka A.N. i A.K., te izjave vještaka prometne struke, kao i uvidom u materijalne dokaze (fotodokumentaciju lica mjesta), utvrdio da je apelant prouzročio prometnu nesreću. Pri tomu, naveo je da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke i njegovog iskaza na usmenom pretresu proizlazi da je uzrok prometne nezgode neprilagođena brzina kretanja apelantovog vozila osobinama i stanju kolnika, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama koje u danom trenutku vladaju, kako bi se blagovremeno zaustavio pred svakom preprekom koju pod navedenim uvjetima može predvidjeti. U svezi s tim, prvostupanjski sud je istakao da je nalaz i mišljenje vještaka prometne struke objektivan i sačinjen u skladu s pravilima prometne struke, te je istakao da su neutemeljeni prigovori apelanta koji su se odnosili na to da je nalaz vještaka suprotan materijalnim dokazima i iskazima svjedoka. Nadalje je naveo da je obustavio prekršajni postupak protiv drugookrivljenog budući da nije dokazano da je drugookrivljeni počinio navedeni prekršaj, nego je u prekršajnom postupku utvrđena odgovornost apelanta za prouzročenu prometnu nesreću.
4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su značajne da bi se na pravilan i zakonit način donijelo pobijano rješenje, te da je za svoje zaključke dao valjane razloge pa ih kao takve prihvata i taj sud. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud ocijenio sve provedene dokaze kako svaki zasebno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te pravilno zaključio da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Također, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno cijenio provedeno vještačenje po vještaku prometne struke u svezi s ostalim provedenim dokazima, te da je pravilno postupio kada je odbio apelantov prijedlog za provođenje novog vještačenja po vještaku prometne struke, budući da je već jednom udovoljeno takvom prijedlogu.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, ističe da nalaz vještaka prometne struke koji nije sačinjen na propisan način i da je suprotan ostalim provedenim dokazima, zbog čega je predlagao drugo vještačenje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvaliteta zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. travnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke istakao da je nalaz i mišljenje vještaka prometne struke objektivan i sačinjen u skladu s pravilima prometne struke, te su neutemeljeni prigovori apelanta koji su se odnosili na to da je nalaz vještaka suprotan materijalnim dokazima i iskazima svjedoka, o čemu se izjasnio i drugostupanjski sud, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovitih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić