Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1985/21 (M. O.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kolektivni ugovor
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1985/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-1985/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Miloš Ostojić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miloš Ostojić protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Rs 059616 20 Rsž od 16. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Ostojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 7. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 Rs 059616 20 Rsž od 16. marta 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (JPŠ Šume RS a.d. Sokolac) da apelanta rasporedi na odgovarajuće radno mjesto koje ne zahtjeva duže stajanje, hodanje i čučanje kao ni dizanje i nošenje tereta preko 10 kg, a na osnovu rješenja Fonda PIO od 17. jula 2017.godine, te da na ime nematerijalne štete (zbog pretrpljenog straha i zbog pretrpljene duševne boli zbog povrede časti i ugleda) isplati apelantu određene novčane iznose sa zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je apelant u radnom odnosu kod tuženog, te da je rješenjem Fonda PIO od 17. jula 2017 godine apelantu utvrđena smanjena radna sposobnost. Zatim da je tuženi sačinio aneks ugovora o radu 12. juna 2018 godine koji se odnosi na ugovor o radu od 26. februara 2014. godine, koji se mijenja i apelant raspoređuje na poslove čuvar objekta sa 12. junom 2018. godine, te da je inspekcijskom kontrolom 13. juna 2018 godine utvrđeno da su otklonjene nepravilnosti iz oblasti radnih odnosa naložene rješenjem inspekcijskog organa. S tim u vezi je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantov tužbeni zahtjev, primjenom člana 9. stav 1. i člana 116. stav 3. Zakona o radu, te člana

22. Opšteg kolektivnog ugovora. Naime, tuženi je dokazao da je rasporedio apelanta na radno mjesto u skladu sa njegovom radnom sposobnosti prema rješenju Fonda PIO od 17. jula 2017. godine, u skladu sa sistematizacijom radnih mjesta kod tuženog, pa je apelant raspoređen na radno mjesto čuvar objekta sa neumanjenim koeficijentom plaće. Dalje je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da apelant nije učinio vjerovatnim da je i na koji način pretrpio nematerijalnu štetu povredom prava ličnosti, časti, ugleda i strah, radnjama koje su konkretno poduzete od strane tuženog, pa je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete prouzrokovane povredom prava ličnosti, časti, ugleda i straha, a koje povrede je, prema navodima apelanta, trpio zbog neraspoređivanja na odgovarajuće radno mjesto. Naveo je da navedene povrede nisu učinjene donošenjem pojedinačnog akata tuženog kojim je rješavano o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa protiv kojeg akata je apelant imao pravo na zaštitu u postupcima propisanim posebnim zakonom.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da kao lice kod kojeg je utvrđena smanjena radna sposobnost ima pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i smanjenoj radnoj sposobnosti, te ističe da su kroz dokazni postupak a naročito nalazom vještaka medicinske struke utvrđena dva vida nematerijalne štete, za duševnu bol zbog povrede ugleda i časti i straha.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1985/21 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio