Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1602/21 (M. K., M. K., N. K., Đ. K., E. B. i D. K.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Uknjižba
- Djelotvoran pravni lijek
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Društveno vlasništvo
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1602/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-1602/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Munira Krajina i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Munira Krajina, Muhidin Krajina, Nijaz Krajina, Đulsa Krajina, Elvira Bašić i Dženana Krajina protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru, Zemljišnoknjižni ured broj 058-0-DN-l8-003 328 od 26.
februara 2021. godine, zbog toga što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Munira Krajina, Muhidin Krajina, Nijaz Krajina, Đulsa Krajina, Elvira Bašić i Dženana Krajina protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 016388 19 Gž od 25. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Munira Krajina, Muhidin Krajina, Nijaz Krajina, Đulsa Krajina, Elvira Bašić i Dženana Krajina (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Mario Bogdanović advokat iz Mostara, podnijeli su 10. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru, Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 058-0-DN-l8-003 328 od 26. februara 2021. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 016388 19 Gž od 25. februara 2020. godine.
2. Općinski sud je, u pravnoj stvari apelanata protiv tuženog (Grad Mostar), donio Presudu zbog propuštanja broj 58 0 P 183482 16 P od 2. aprila 2018. godine kojom je utvrdio da su apelanti sa dijelom od po 1/6 vlasnici dvije katastarske čestice (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). Naložio je zemljišnoknjižnom uredu da briše postojeće upise u zemljišnoknjižnom ulošku, bliže označen u dispozitivu rješenja, te da upiše apelante kao jedine vlasnike predmetnih nekretnina sa dijelom od po 1/6.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 058-0-DN-18-003 328 od 18. septembra 2018. godine dopušten je, na osnovu presude zbog propuštanja Općinskog suda od 2. aprila 2018. godine, otpis iz A lista zemljišnoknjižnog uloška, bliže označen u dispozitivu rješenja, predmetnih nekretnina i upis u novootvoreni zemljišnoknjižni uložak, bliže označen u dispozitivu rješenja, te uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama upisanim u A listu zemljišnoknjižnog uloška, bliže označen u dispozitivu rješenja, dosadašnje vlasništvo Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije sa pravom korištenja Poljoprivrednog dobra u Mostaru, u korist apelanata sa dijelom od po 1/6.
4. Odlučujući o žalbi Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: HNK) izjavljenoj protiv rješenja od 18. septembra 2018. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 07 0 Dn 016388 19 Gž od 25. februara 2020. godine kojim je uvažio predmetnu žalbu i preinačio prvostepeno rješenje na način da je odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama upisanim u A listu zemljišnoknjižnog uloška, bliže označen u dispozitivu rješenja i otpis iz A lista zemljišnoknjižnog uloška, bliže označen u dispozitivu rješenja.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da su predmetne nekretnine u vlasničkom listu upisane kao "Općenarodna imovina"- Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije sa 1/1 dijela, dok je u teretnom listu uknjiženo pravo korištenja organa upravljanja Narodnog odbora Općine Mostar u korist Poljoprivrednog dobra u Mostaru. S tim u vezi je naveo da je prvostepeni sud, prema čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama, bio dužan ispitati da li se stanje u zemljišnoj knjizi slaže sa stanjem u presudi. S obzirom da je Narodni odbor Općine Mostar organ upravljanja, to ne proizlaze vlasnička ovlaštenja ni pravno sljedništvo, niti su apelanti javnom ispravom dokazali da je to Grad Mostar. Budući da u ovom dijelu stanje u zemljišnim knjigama nije odgovaralo stanju u presudi zbog propuštanja, to je Općinski sud pogriješio kada je proveo navedenu presudu. Naime, prvostepenim rješenjem je dozvoljena uknjižba iako nisu bile ispunjene pretpostavke u smislu člana 23. stav 2. Zakona o stvarnim pravima: pravni osnov za upis navedenog prava i brisanje prava vlasništva ranijeg vlasnika spornih nekretnina, države. Dalje je naveo da čl. 98. i 99. Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje propisuju da poljoprivrednim zemljištem čiji je vlasnik država, raspolaže Federacija Bosne i Hercegovine prema općim propisima o raspolaganju nekretninama i da je poljoprivredno zemljište u vlasništvu države u pravnom prometu, ali se ne može prodavati, već samo staviti u promet u obliku zakupa, koncesije i zamjene, ali isključivo radi zasnivanja primarne poljoprivredne proizvodnje. Također je ukazao da je članom 365. Zakona o stvarnim pravima propisano da poljoprivredna zemljišta u društvenoj/državnoj svojini ne mogu biti predmet prijenosa, otuđivanja, zamjenjivanja, kao i drugog oblika raspolaganja ako su pribavljena u društveno/državno vlasništvo na osnovu Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvene svojine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama, kao u ovom slučaju.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 058-0-DN-l8-003 328 od 26. februara 2021. godine odbijen je zahtjev apelanata od 9. augusta 2018. godine za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na osnovu presude zbog propuštanja od 2. aprila 2018.godine. Odlučeno je da će se u zemljišnoknjižnom ulošku, bliže označen u dispozitivu rješenja, uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije provođenja navedene presude rješenjem tog suda od 18. septembra 2018.godine na način da će se izvršiti otpis predmetnih nekretnina iz zemljišnoknjižnog uloška, bliže označen u dispozitivu rješenja, a iste će se pripisati u zemljišnoknjižni uložak, bliže označen u dispozitivu rješenja, te će se izvršiti brisanje B lista zemljišnoknjižnog uloška, bliže označen u dispozitivu rješenja, kao i cijelog zemljišnoknjižnog uloška. U obrazloženju osporene odluke Općinski sud je naveo da je taj sud, povodom zahtjeva apelanata od 9. augusta 2018.godine, donio rješenje od 18. septembra 2018.godine kojim je dozvolio uknjižbu, te da je navedeno prvostepeno rješenje preinačeno rješenjem Kantonalnog suda od 25. februara 2020.godine. S obzirom na navedeno odlučio je kao u dispozitivu rješenja na osnovu člana 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama.
7. U konkretnom slučaju apelanti su naveli da su 25. marta 2021. godine izjavili žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 26. februara 2021. godine Kantonalnom sudu o kojoj nije odlučeno. Apelacioni navodi
8. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti navode, između ostalog, da odluka u zemljišnoknjižnom postupku prema kojoj nisu ispunjeni uvjeti za upis jer titular iz zemljišne knjige nije utužen u parničnom postupku, odnosno jer konkretne nekretnine zbog zemljišnoknjižnog statusa „poljoprivrednog zemljišta fonda društvenog vlasništva" ne mogu biti predmet raspolaganja, ne predstavlja ništa drugo nego preispitivanje pravosnažne sudske odluke, i to na štetu osoba koje su tom odlukom stekle određena prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Preuranjeno (u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 058-0-DN-l8-003 328 od 26. februara 2021. godine)
10. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U konkretnom slučaju apelanti su protiv osporenog rješenja Općinskog suda od 26. februara 2021. godine izjavili žalbu Kantonalnom sudu, te je postupak u toku. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
Dopustivost prima facie (u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 016388 19 Gž od 25. februara 2020. godine)
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o stvarnim pravima i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi proizvoljnost u postupanju tog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić