Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3405/20 (M. Ć.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3405/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3405/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Marko Ćosić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Marko Ćosić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja upravnoga spora koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 033179 19 U.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 09 0 U 033179 19 U, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Marku Ćosiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnoga postupka i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Marko Ćosić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojega zastupa Milana Buljić, advokat iz Banje Luke, podnio je 16. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnoga spora koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 09 0 U 033179 19 U.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju 10. decembra 2020. godine, te je zatražena informacija o statusu predmetnoga postupka 19. maja 2021. godine.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. decembra 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmetnoga postupka 24. maja 2021. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proističu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje) – Kantonalna administrativna služba Sarajevo od 13. septembra 2018. godine apelantu je priznato pravo na srazmjerni dio starosne penzije koji pada na teret toga nosioca osiguranja u određenome mjesečnome iznosu, počevši od 14. maja 2014. godine.

6. Rješenjem tuženog od 15. novembra 2018. godine žalba apelanta je odbijena.

7. Apelant je 31. decembra 2018. godine pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja tuženog od 15. novembra 2018. godine.

8. Kantonalni sud je 11. februara 2019. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor.

9. Tuženi je 7. marta 2019. godine dostavio odgovor na tužbu.

10. Apelant je 24. januara i 6. jula 2020. godine podnio urgencije za postupanje Kantonalnome sudu.

11. Kantonalni sud je 13. jula 2020. godine obavijestio apelanta da ne postoje opravdani razlozi da se predmet tretira kao hitan, te da će se po istome postupati u skladu sa hronološkim redom.

12. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja upravnoga spora pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da su postupkom pred Kantonalnim sudom povrijeđena osnovna prava apelanta, te navodi i da je podnosio urgencije za postupanje, koje nisu uzete u razmatranje, te da je Kantonalni sud trebao ocijeniti njegovu starosnu dob i činjenicu da se radi o upravnom sporu, nakon što je prethodno Kantonalni sud poništio rješenje tuženog i predmet vratio na ponovni postupak. Zbog dužine trajanja upravnoga spora, apelant traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da odluka nije donijeta iz objektivnih razloga, jer se predmeti rješavaju redoslijedom prijema tužbe, tj. starosti inicijalnoga akta, te da se po Planu rješavanja predmeta, kojega donosi Visoki sudski i tužilački savjet BiH, u 2020. godini rješavaju predmeti u kojima su tužbe zaprimljene u 2016., 2017. i 2018. godini.

15. Kantonalni sud u traženoj informaciji istakao je da odluka još uvijek nije donesena iz razloga navedenih u odgovoru na apelaciju, ali da će biti donesena u 2021. godini.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnome dijelu glasi:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan Sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. Prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku u postupku koji je u toku pred Kantonalnim sudom, pa, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnoga suda.

21. Osim toga, apelacija ispunjava i uvslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnoga postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede prava na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6 Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskoga suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove toga člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

28. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proističe da apelant isključivo ukazuje da mu je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnome roku, kao segmentu prava na pravično suđenje. Shodno tome, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja upravnoga spora pred Kantonalnim sudom, tj. od 31. decembra 2018. godine kao datuma kada je apelant podnio tužbu i time pokrenuo upravni spor, pa do donošenja odluke Ustavnoga suda. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja žalbenog postupka jeste dvije godine i oko devet mjeseci. Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka

29. U konkretnomu slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, u konkretnomu slučaju ne može govoriti o složenome predmetu. Pri tomes Ustavn sud zapaža da se predmetni postupak tiče apelantovog prava na razmjerni dio starosne penzije, koji je kao takav nesumnjivo od većeg značaja za apelanta.

30. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom apelanta od 31. decembra 2018. godine, te da je Kantonalni sud u relativno razumnome roku dostavio tužbu na odgovor tuženom (11. februara 2019. godine), nakon čega nije preduzimao radnje s ciljem okončanja ovoga upravnoga spora. Pri tome Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnoga postupka pred tim sudom, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnoga akta, odnosno prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koje je donio VSTS“, kao i u konkretnome slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).

31. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP- 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na we b-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tomu predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proističe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definisati kao posljedica opštih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Kantonalnog suda, u tako dugome razdoblju, može karakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

32. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, te zapaža da je podnosio urgencije s ciljem okončanja postupka.

33. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

34. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnoga postupka povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74 Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, privredne uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na web-stranici www.bhas.b) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

38. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je od većeg značaja za apelanta, traje dvije godine i oko devet mjeseci, pri čemu Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

40. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3405/20 (M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio