Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2014/21 (MJEŠOVITA ZADRUGA „STAZA“ GORAŽDE)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Aktivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2014/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2014/21, rješavajući apelaciju koju je podnio MJEŠOVITA ZADRUGA „STAZA“ GORAŽDE , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio MJEŠOVITA ZADRUGA „STAZA“ GORAŽDE protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 Ps 035587 19 Rev od 23. marta 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 035587 19 Pž od 19. augusta 2019. godine i Presude Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 035587 17 Ps od 14.

juna 2019.godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. MJEŠOVITA ZADRUGA „STAZA“ GORAŽDE (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, podnio je 9. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 45 0 Ps 035587 19 Rev od 23. marta 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 035587 19 Pž od 19. augusta 2019. godine i Presude Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 035587 17 Ps od 14. juna 2019.godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (BPK Goražde) da apelantu isplati iznos od 662.369,00 KM i iznos od 472.118,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da apelant tužbenim zahtjevom tražio isplatu koristi koju je tuženi ostvario upotrebom električnog priključka koji se nalazi na apelantovoj nekretnini, a sa kojeg se električnom energijom snabdijevao objekat kojeg je koristio tuženi od 15. marta 2005. do 25. septembra 2017. godine, a koja korist se ogleda u tome što je tuženi koristio pravo koje pripada nekretnini apelanta (priključak na električnu mrežu). Zatim je naveo da su nižestepeni sudovi utvrdili da je Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: MO FBiH) izgradilo objekat početkom 1997.godine (u kojem je smještena Vlada tuženog), koji je od same izgradnje bio priključen na elektromrežu preko mjernog mjesta instaliranog na apelantovoj nekretnini, a kao krajnji kupac električne energije bila je registrovana Kasarna „Goražde 1“ sve do 25. septembra 2017. godine. Dalje je naveo da je taj objekat koristila Vlada tuženog na osnovu sporazuma od 19. maja 2005. godine, kojim je MO FBiH dalo Vladi tuženog dio tog objekta na privremeno korištenje bez naknade na period od 16. maja 2005. do 15. maja 2016. godine, zatim Odluke Vlade FBiH od 19. decembra 2007. godine, Ugovorâ o korištenju bivše kasarne „Goražde 1“ i kasarne „šišeta"' od 24. juna 2008. godine i odluke Vlade FBiH od 24. marta 2016. godine, a koristi ga i danas. Tim aktima je, pored ostalog, regulisano da će od dana preuzimanja navedenog objekta naknadu za komunalne usluge i održavanje infrastrukture (utrošak električne i toplotne energije i dr.) plaćati Vlada tuženog prema ispostavljenim računima, te da će troškove nastale prije preuzimanja dijela objekta izmiriti MO FBiH. S obzirom da je utvrđeno da su računi za utrošak isporučene i obračunate električne energije na spornom mjernom mjestu za cijeli utuženi period dostavljani Kasarni „Goražde 1“, kao krajnjem kupcu, te da apelant nije dokazao da je investirao u priključak i mjerno mjesto (u smislu člana 82. stav 4. Zakona o električnoj energiji u FBiH), naveo je da apelant nije aktivno legitimisan za traženje naknade koristi od upotrebe priključka za utuženi period u smislu člana 219. Zakona o obligacionim odnosima. Naime, priključak (član 3. tačka 31. Zakona o električnoj energiji u FBiH), koji je instaliran na nekretnini apelanta i kojim se objekt krajnjeg kupca povezuje sa distributivnom mrežom nije u vlasništvu apelanta već JP Elektroprivreda BiH. Dakle, apelant kao vlasnik nekretnine po samom automatizmu nije i vlasnik priključka. Naveo je da aktivnu legitimaciju apelanta dodatno otklanjaju utvrđene činjenice da je nekretninu apelanta (dok apelant još nije ni postao njen vlasnik) od kraja oktobra 1992. do 11. oktobra 2004. godine koristila Armija BiH i Vojska FBiH, te da je objekt u kojem je smještena Vlada tuženog izgradilo MO FBiH početkom 1997. godine i da je od same izgradnje bio priključen na elektromrežu preko spornog mjernog mjesta sve do 25. septembra 2017. godine. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da priključak nije samostalna stvar, nezavisna od objekta, te da vlasništvo na priključku i aktivna legitimacija apelanta u ovom sporu nemaju nikakve veze. Također navodi da je Kasarna „Goražde 1“ predala apelantu objekt 11. oktobra 2004. godine, te da je apelant postao vlasnik objekta prije 1991. godine, ali je od 18. februara 2005 do 20. aprila 2012. godine faktički bio onemogućen da koristi svoju imovinu.

5. Zakon o eletričnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Definicije Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju slijedeća značenja:

31) "Priključak" znači sklop električnih vodova i uređaja srednjeg i niskog napona, uključujući i obračunsko mjerno mjesto, kojima se objekt kupca/proizvođača povezuje sa distributivnom mrežom, isključujući usponske vodove koji su sastavni dio građevine, a preko kojih se povezuje mjerno mjesto kupca.

Član 82.

Priključak na mrežu, pristup mjernom mjestu i preuzimanje mjernog uređaja (4) Ako postojeći krajnji kupac, koji je investirao u priključak i mjerno mjesto, ne želi prenijeti vlasništvo nad priključkom i pripadajućim mjernim mjestom Operatoru distributivnog sistema, dužan je da:

1) snosi troškove redovnog i investicionog održavanja vlastitog priključka, 2) snosi troškove održavanja i baždarenja mjernih uređaja, 3) pisanim zahtjevom zatraži intervenciju za otklanjanje bilo kakvog kvara na priključku, te o vlastitom trošku snosi otklanjanje kvarova.

6. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Upotrebljavanje tuđe stvari u svoju korist Član 219.

Kad je neko tuđu stvar upotrebio u svoju korist, imalac može zahtevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o električnoj energiji u FBiH, u osporenoj odluci jasno i argumentovano obrazložio da apelant nije aktivno legitimisan za traženje naknade koristi od upotrebe priključka za utuženi period, jer apelant kao vlasnik nekretnine po samom automatizmu nije i vlasnik električnog priključka, u čemu Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2014/21 (MJEŠOVITA ZADRUGA „STAZA“ GORAŽDE) | Sudska praksa | Aktio