Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2040/21 (A. M.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2040/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2040/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ahmet Mujčinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ahmet Mujčinović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 025535 20 Kž od 4. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ahmet Mujčinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teočaka, kojeg zastupa Sejfudin Krnjić advokat iz Tuzle, podnio je 10. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 K 025535 20 Kž od 4. marta 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim zbog produženog krivičnog djela krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 1. u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH) i izrečena mu uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Oštećeni M.S. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnični postupak.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrđeno da je apelant obavljajući poslove lugara u JP „Šume Tuzlanskog kantona" DD Kladanj - Šumsko gazdinstvo „Majevičko" Srebrenik, postupao kao odgovorno lice, te da je obavljajući poslove lugara prilikom prodaje šumskih drvnih sortimenata mjesnom stanovništvu svojim potpisom i službenim pečatom ovjeravao otpremne iskaze i za lica koja nisu tražila doznaku ogrjevnoga drveta, kao i za lica koja su naručila drva od drugih, a ne od apelanta, te da se nisu na mjestu kupac-primalac potpisivali lica na koja su glasili otpremni iskazi, ali ni lica koja su vršila prijevoz drveta. Naime, navedeno proizlazi iz materijalnih dokaza, kao i iskaza svjedoka H.M., A.I., E.I., N.H., J.J., E.N., H.M., R.N., N.D. i Z.S. Zatim da su svjedoci H.S., I.M., E.H., E.H., S.S., N.Č. i S.J. potvrdili navode iz potvrđene optužnice da je apelant u periodu od avgusta 2010. do kraja decembra 2011.godine, na području općina Kalesija, Sapna i Teočak, prilikom prodaje šumskih drvnih sortimenata mjesnom stanovništvu svojim potpisom i službenim pečatom ovjeravao otpremne iskaze za prostorno drvo, iako je bio svjestan da su u otpremnim iskazima uneseni neistiniti podaci vezano za kupca-primaoca, a na osnovu kojih su sačinjene i fakture. Također je naveo da je u članu 17. stav 3. uputstva o procedurama kolanja dokumentacije i rokovima dostave iz finansijsko -računovodstvene i tehničke oblasti iz jula 2005. godine koje je izdao direktor DD „Šume TK“ Kladanj, između ostalog, određeno da ukoliko kupac ne posjeduje prijevoz da je potrebno pisano ovlaštenje kupca o preuzimanju drvnih sortimenata za njegov račun i u njegovo ime za prijevoznika. Naveo je da su se u navedenim radnjama apelanta ostvarila bitna obilježja krivičnog djela krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 1. KZ FBiH, jer je kao odgovorno lice u Federaciji Bosne i Hercegovine, obavljajući poslove lugara, svojim potpisom i službenim pečatom ovjerio otpremne iskaze sa neistinitim sadržajem i na osnovu kojih su sačinjene i fakture, dakle ovjerio poslovne dokumente sa neistinitim sadržajem. Osnovom navedenog, naveo je prvostepeni sud pravilno primijenio krivični zakon kada je apelanta oglasio krivim za navedeno krivično djelo, koje je učinio sa direktnim umišljajem, jer je bio svjestan da su u otpremnim iskazima uneseni neistiniti podaci vezano za kupca-primaoca, te je bio svjestan da svojim potpisom i službenim pečatom vrši ovjeru neistinitih podataka, a što je i htio.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da u toku krivičnog postupka nije dokazano da je postupao sa umišljajem.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2040/21 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio