Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2055/21 ("Šu-Ma Plast" d.o.o. Bijeljina i L. Š. M.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2055/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2055/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli "Šu-Ma Plast" d.o.o. Bijeljina i Ljiljana Šuart May, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli "Šu- Ma Plast" d.o.o. Bijeljina i Ljiljana Šuart May protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 170636 20 Rev od 26. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Šu-Ma Plast" d.o.o. Bijeljina i Ljiljana Šuart May (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelantica ili apelanti) iz Bijeljine, koje zastupa Aida Smajić advokat iz Tuzle, podnijeli su 11. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 170636 20 Rev od 26. marta 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se obaveže tuženi (Uniqa Osiguranje d.d. Sarajevo, Podružnica Tuzla) da apelantima solidarno na ime dijela osigurane sume isplati ukupan iznos od 108.902,17 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi utvrdili da su apelanti i tuženi zaključili polise osiguranja, čiji sastavni dio su Opći uslovi za osiguranje imovine i Uslovi za osiguranje od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti (elementarnih nepogoda) (u daljnjem tekstu: Uslovi), kojim polisama je obuhvaćeno osiguranje zaliha repromaterijala u magacinu i proizvodnom dijelu, stalna sredstva i građevinski objekti u kojima se obavlja poslovna djelatnost. Zatim da su utvrdili da je 8. augusta 2008. godine na području grada Bijeljina, gdje se nalaze predmeti osiguranja, puhao jak vjetar brzine 15 m/s, odnosno 54 km/h koji je skinuo krovnu konstrukciju i krovni pokrivač u Hali 3 apelanata. Dalje je naveo da je tuženi 24. septembra 2008. godine, pozivajući se na član 5. Uslova, obavijestio apelante da nije u mogućnosti isplatiti štetu, jer je prema podacima Republičkog hidrometeorološkog zavoda u Banjaluci brzina vjetra na dan 8. augusta 2008. godine iznosila 15m/s odnosno 54 km/h. Pri tome je ukazao da je članom 2. Uslova propisano da se osiguranjem pruža osiguravajuća zaštita (osnovne opasnosti) i od „oluje”. Zatim da član 5. Uslova glasi:„Olujom se smatra vjetar brzine 17,2 m/s odnosno 62 km/h ili više. Smatrati će se da je puhao vjetar ove brzine u kraju gdje se nalazi osigurana stvar, ako je vjetar lomio grane i stabla ili oštetio redovno održavanje građevinskih objekata. U slučaju sumnje, osiguranik mora dokazati brzinu vjetra izvještajem Hidrometeorološke službe.” Također je ukazao da se prema članu 897. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorom o osiguranju osiguravač obavezuje, da ako se dogodi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. Naveo je da je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da nije nastupila osigurana opasnost - rizik oluje, odnosno da se nije dogodio osigurani slučaj i da šteta koja je nastala na imovini apelanata nije posljedica osigurane opasnosti, te da ne postoji obaveza tuženog za isplatu naknade iz osiguranja po predmetnim policama. Naime, iz zvaničnih podataka hidrometeorološkog zavoda ne proizlazi utvrđenim da je štetni događaj rezultat oluje u smislu člana 5. Uslova. Naveo je da je potvrda hidrometeorološkog zavoda jedini validni dokaz o jačini kojom je vjetar puhao prilikom uzrokovanja štete, a koji zavod kontinuirano prati, prikuplja i arhivira sve podatke u vezi sa meteorološkim prilikama u zemlji, čiji podaci su konačni, odnosno presudni za priznavanje ili nepriznavanje nastale štete, kao rezultata ostvarenja osiguranog rizika.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da su dokazali da je u gradu Bijeljina kritične prilike puhao vjetar koji je pričinio štetu kako na građevinskim objektima i zalihama robe apelanata, tako i na ostalim građevinskim objektima u Bijeljini i putnim komunikacijama u ovom gradu i time otklonili svaku sumnju o načinu nastanka štete na njihovoj imovini. Također navode da ni na koji način nisu imali uticaja na nastupanje štetnog događaja, odnosno na njihovoj strani ne postoje propusti kako u načinu održavanja oštećenih objekata tako ni u skladištenju zaliha i repromaterijala pa je tim prije tužena dužna nadoknadti štetu nastalu uslijed posljedica olujnog nevremena.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2055/21 ("Šu-Ma Plast" d.o.o. Bijeljina i… | Sudska praksa | Aktio