Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4373/19 (Bosna i Hercegovina)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Uknjižba
  • Građanski postupak
  • Javna vlast
  • Državno vlasništvo
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4373/19

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4373/19, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 014982 19 Gž od 2. augusta 2019. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Bihaću koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 13. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 014982 19 Gž od 2. augusta 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 023-0-DN-15-002 381 od 22. aprila 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Službe za imovinskopravne, katastarske i geodetske poslove Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 27. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 4. februara 2021. godine. Služba u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 023-0-DN-15-002 381 od 22. aprila 2019. godine, donesenim po zahtjevu Službe „radi uspostave i zamjene zemljišne knjige na osnovu podataka novog katastarskog premjera“, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 1215 u katastarskoj općini Trnovi, te na osnovu prijavnog lista Službe i kopije katastarskog plana broj 2516/2015 katastarska općina Trnovi od 13. oktobra 2015. godine, dozvoljen upis u A list zemljišnoknjižnog uloška broj 1215 katastarska općina Trnovi parcele k. č. br. 1816 „Izvrtnje“, oranica/njiva 6. klase površine 15.838 m² (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina). Rješenjem je dalje određen otpis parcele k. č. br. 1816 iz zk. ul. br. 1215 KO Trnovi u zk. ul. br. 659 iste KO, u skladu sa odredbom člana 16. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: ZZK) i člana 7. stav 3. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Rješenjem je također, na osnovu člana

69. ZZK, dozvoljena uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi u B listu zemljišnoknjižnog uloška 659 katastarska općina Trnovi u korist Hasiba Karajića sa dijelom 1/1 (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), te je brisana parcela k. č. br. 867/32 upisana u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša i određeno da se u skladu s odredbom člana 73. ZZK zatvara zemljišnoknjižni uložak broj 1215 KO Trnovi, te da na nekretnini iz A lista nema tereta ni ograničenja. Rješenjem je određeno i da je podnosilac zahtjeva oslobođen plaćanja sudske takse.

6. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da mu je 24. novembra 2015. godine Služba dostavila prijavni list i kopiju katastarskog plana broj 2516/2015 KO Velika Kladuša od 13. oktobra 2015. godine radi uspostave i zamjene zemljišne knjige na osnovu podataka novog katastarskog premjera za predmetnu nekretninu. Dalje je naveo da je u okviru Projekta harmonizacije/usaglašavanja podataka o nekretninama katastra i zemljišne knjige pokrenuo postupak uspostave i zamjene zemljišne knjige za nekretnine upisane na području općine Velika Kladuša, i to za KO Velika Kladuša i KO Trnovi. Istaknuo je da je u skladu s odredbama čl. 63–69. ZZK izvršio najavu da predstoji uspostava i zamjena zemljišne knjige, koja je objavljena u „Službenom glasniku BiH“ (broj 53/16 od 22. jula 2016. godine), „Službenim novinama FBiH“ (broj 58/16 od 27. jula 2016. godine), u dva dnevna lista koja su dostupna u cijeloj Bosni i Hercegovini (Večernji list i Dnevni avaz), te na oglasnoj ploči Općinskog suda i Općine Velika Kladuša. U vezi s tim, obrazložio je da su ovom najavom pozvane sve osobe koje polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnim nekretninama da svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i da podnesu dokaze za to. Općinski sud je naveo da je, kako to predviđa odredba člana 88. stav 2. ZZK, proveo postupak uspostave u skladu sa čl. od 63. do 69. ZZK i u skladu s odredbama Pravilnika, te javnim objavljivanjem u „Službenim novinama“ i dva dnevna lista, kao i na oglasnoj ploči suda najavio da predstoji uspostavljanje zk. uloška.

7. Nadalje, Općinski sud je naveo da je uvidom u navedeni prijavni list i kopiju katastarskog plana utvrđeno da predmetnoj nekretnini novog premjera, označena kao u izreci rješenja, odgovara nekretnina starog premjera označena kao k. č. br. 867/32 upisana u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša i da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini uknjižen državni erar. Dalje je naveo da je uvidom u posjedovno stanje utvrđeno da je podnosilac zahtjeva posjednik predmetne nekretnine sa dijelom 1/1. Istaknuo je da je po službenoj dužnosti zatražio od Službe dostavu podataka o pravnom osnovu upisa posjednika na predmetnoj nekretnini, te je Služba dostavila pravosnažno rješenje ovog suda o nasljeđivanju broj 230 0 O 003360 09 O od 25. februara 2010. godine i Popisni list broj 264 KO Trnovi. U vezi s tim, obrazložio je da je uvidom u Popisni list utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini upisan podnosilac zahtjeva i Salih Karajić sa dijelovima od po ½, te da je uvidom u pravosnažno rješenje o nasljeđivanju utvrđeno da je podnosilac zahtjeva predmetnu nekretninu naslijedio iza umrlog Sakiba Karajića nakon provedenog ostavinskog postupka. Međutim, kako iz stanja spisa proizlazi da je predmetna nekretnina u državnom vlasništvu, te da na osnovu dostavljenih podataka nije mogao izvršiti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, Općinski sud je naveo da se dopisom od 22. marta 2019. godine obratio posjednicima i Službi da dostave historijat (pravni osnov) za predmetnu nekretninu i posjednika. Dalje je naveo da je Služba 4. aprila 2019. godine dostavila historijat (pravni osnov) sa napomenom da je posjednik, odnosno njegovi prednici u katastarskom operatu upisani na osnovu Popisnog lista iz 1979. godine, koji sadrži podatke utvrđene izmjerom i katastarskim klasiranjem zemljišta na osnovu kojih se izrađuje katastarski operat, te da navedeni podaci odgovaraju stvarnom stanju, te Posjedovni list broj 263 KO Trnovi, pravosnažno rješenje o nasljeđivanju ovog suda 230 0 O 003360 09 O od 25. februara 2010. godine i Popisni list broj 264 KO Trnovi.

8. Cijeneći provedene dokaze, Općinski sud je utvrdio da se radi o istoj nekretnini po starom i novom premjeru, da je podnosilac zahtjeva zakonit posjednik predmetne nekretnine i da je stekao osnovom nasljeđivanja, odnosno da je najvjerovatniji vlasnik na predmetnoj nekretnini, pa je iz tog razloga donio odluku kao u izreci rješenja. Istaknuo je da se zemljišnoknjižni postupak uspostave zk. ul. shodno odredbi člana 88. stav 2. u vezi sa odredbom 63. ZZK provodi ukoliko se, između ostalog, podneseni zahtjev odnosi na nekretnine za koje na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa s dosadašnjim nekretninama. Dalje je ukazao da će za nekretnine za koje je proveden postupak novog uspostavljanja zk. ul. (objavljena najava uspostave, prikupljeni dokazi i sl.) zemljišnoknjižni ured, shodno odredbi člana 69. stav 1, tačke 1. i 2. ZZK, u zemljišnu knjigu kao vlasnika, odnosno nosioca nekog drugog prava upisati osobu koja je od zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini ili osobu čije je vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim. Prema tome, za nekretnine koje su obuhvaćene zahtjevom za uspostavu Općinski sud je naveo da je proveo postupak uspostave zk. uloška, te je shodno odredbi člana 64. ZZK, radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretnini, preduzeo provjere i istraživanja i pribavio odgovarajuće dokaze. Cijeneći dokaze prikupljene po službenoj dužnosti, te dokaze koji su dostavljeni od predlagača i zainteresiranih stranaka, istaknuo je da mu preostaje da primjenom člana 69, stav 1. tačka 1. ili tačka 2. ZZK utvrdi koja je osoba vlasnik predmetne nekretnine ili koja je osoba najvjerovatniji vlasnik predmetne nekretnine. S obzirom na to da u zakonskom roku nije bilo drugih prijava prava vlasništva ili drugog prava i zbog svega gore navedenog, prema mišljenju Općinskog suda, vidljivo je da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za upis navedenih nekretnina u zemljišnu knjigu, tj. za uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška i upis stvarnih prava na način određen u izreci ovog rješenja, pa je Općinski sud, nakon ocjene svih materijalnih dokaza, te u skladu sa odredbama čl. 3, 7, 31, 42, 43 i 69. ZZK, odlučio kao u izreci ovog rješenja.

9. Apelantica je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 014982 19 Gž od 2. augusta 2019. godine odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje.

10. U obrazloženju rješenja je konstatirano da je iz utvrđenih činjenica prvostepeni sud pravilno zaključio da je upisana osoba – podnosilac zahtjeva najvjerovatniji vlasnik predmetne nekretnine. Uz to, Kantonalni sud je napomenuo da niko od trećih osoba nije u postupku prijavio svoje pravo na predmetnoj nekretnini. Shodno tome, zaključio je da prvostepeni sud nije imao osnova posumnjati u postojanje prava podnosioca zahtjeva kada ga je i utvrdio vlasnikom. U vezi s tim, zaključio je da prvostepeni sud nije povrijedio pravila postupka propisana ZZK, te da je činjenice pravilno i potpuno utvrdio i pravilno primijenio odredbe materijalnog prava iz ZZK, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi u tom smislu.

11. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi o zabrani raspolaganja državnom imovinom s obzirom na činjenice da su Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja), kao i Zakon o stvarnim pravima FBiH (i to u čl. 361. stav 2, 370. stav 3, i 371. st. 2 i 3.) državnim vlastima odredili rokove vezano za upis vlasništva države, odnosno entiteta ili drugih nivoa vlasti na određenoj imovini na kojoj je upisano državno vlasništvo. Kantonalni sud je dalje istakao da, međutim, unazad gotovo 15 godina od donošenja Zakona o zabrani raspolaganja, kao i od donošenja Zakona o stvarnim pravima, nadležne državne niti entitetske vlasti nisu donijele provedbene propise na osnovu kojih bi se sa sigurnošću znalo koja imovina kao državno vlasništvo pripada kojem nivou vlasti, odnosno pravnom subjektu.

12. Kantonalni sud je u vezi s tim ukazao da je 2005. godine donesen Zakon o zabrani raspolaganja („Službeni glasnik BiH“ broj 18/05) koji je u članu 4. propisao rok od jedne godine za donošenje zakona kojim bi se uredilo provođenje kriterija za utvrđivanje imovine BiH, entiteta, te prava vlasništva i upravljanja imovinom u državnom vlasništvu. Kantonalni sud je istakao da u tom roku nije urađeno što je bilo propisano, pa je nakon tog roka većim brojem Zakona o izmjenama tog zakona i više puta taj rok produžavan jer prethodno utvrđeni rokovi nisu ispoštovani, pa su novi rokovi za donošenje zakona produžavani kako slijedi: do 30. septembra 2006. godine; do 31. maja 2007. godine; do 30. septembra 2007. godine; do 31. decembra 2007. godine; zatim do 3. maja 2008. godine, da bi konačno u julu 2008. godine Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja („Službeni glasnik BiH“ broj 58/08), umjesto krajnjeg datuma donošenja zakona vezano za državnu imovinu propisano “do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira ili dok Visoki predstavnik drugačije ne odluči“. Međutim, Kantonalni sud je naveo da do danas niti jedan od propisa nije donesen do zakonom utvrđenih rokova, niti su nakon tih rokova Vijeće za implementaciju mira u BiH niti Visoki predstavnik donijeli bilo kakve zakone vezane za državnu imovinu iz člana 1. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja.

13. Kantonalni sud je ukazao da takav pasivan odnos države prema svojim obavezama u reguliranju statusa državne imovine ne smije biti na štetu onih osoba koje po pozitivnim propisima o vlasništvu imaju uvjete za stjecanje vlasništva ex lege – odnosno pretvorbom državnog u privatno vlasništvo nosiocima onih prava koja su podobna da se transformiraju u pravo vlasništva. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da su to gotovo bez izuzetka osobe koje decenijama vrše faktičku vlast na nekretninama i koje su upisane u javne registre kao posjednici, korisnici ili sa pravom upravljanja ili raspolaganja. Kantonalni sud je istakao da unatoč zakonskoj obavezi da urede ta pitanja, pasivnost države ne može biti na štetu onih koji imaju uvjete za stjecanje prava vlasništva pretvorbom u smislu odredaba Zakona o stvarnim pravima. U protivnom, takva pasivnost države je uskraćivanje prava na imovinu, što je protivno odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

14. Kantonalni sud je istakao da upravo da bi se zaštitila prava takvih osoba Zakon o stvarnim pravima i ZZK su i normirali stjecanje i evidentiranje vlasništva osoba koje polažu izvjesna prava na nekretninama u državnom vlasništvu, odnosno pretvorbu vlasništva te evidentiranje tog prava u zemljišnu knjigu. Uz navedeno, Kantonalni sud je napomenuo da zakonska pretvorba državnog u privatno vlasništvo (po Zakonu o stvarnim pravima) nije raspolaganje državnom imovinom kakvo ima u vidu član l. stav 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja jer ex lege pretvorba državnog u privatno vlasništvo nije „direktni niti indirektni prijenos vlasništva“. Naime, Kantonalni sud je istakao da prijenos vlasništva podrazumijeva promet državne imovine, odnosno pravni posao s ciljem prijenosa državnog vlasništva u privatno. Istakao je da u tom smislu transformacija prava vlasništva iz državnog u privatno vlasništvo nije „prijenos vlasništva“, već pretvorba jednog u drugo vlasništvo po samom zakonu, dakle bez ikakve inicijative ili pravnog posla subjekata kao nosilaca tih prava. Shodno navedenom, Kantonalni sud je zaključio da su žalbeni navodi neosnovani.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelantica navodi da je u žalbi tražila da se donese rješenje kojim će se naložiti upis predmetne nekretnine u apelanticinu korist, na osnovu člana I/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Aneksa II član 2. Ustava Bosne i Hercegovine, Sporazuma o pitanju sukcesije i Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Dalje navodi da Kantonalni sud nije prihvatio niti jedan navod iz žalbe u apelanticinu korist, iako su citirani propisi još uvijek na snazi, te obavezujući za sve građane, organe, ustanove i institucije. Također, smatra da Kantonalni sud uopće nije vodio računa o tome da je prvostepeni sud u postupku usklađivanja zemljišne knjige sa katastrom, koji po svojoj prirodi predstavlja postupak tehničke prirode, neovlašteno ušao u promjenu upisanih prava, i to na način da jednostrano ukida stvarna prava državi kao titularu i u potpunosti dodjeljuje prava drugom titularu. Ističe da je sve ovo izvršeno u postupku u kojem sud nema ovlaštenja, zakonskog osnova, ni nadležnosti da utvrđuje i mijenja stvarna prava koja su registrirana u zemljišnoj knjizi. Apelantica ukazuje da ovlaštenja za navedene radnje apsolutno ne daju ni odredbe ZZK, na koje se prvostepeni sud u osporenom rješenju pogrešno i neosnovano poziva, kao što ni prijavni list općinske službe za poslove katastra ne može biti osnov za promjene i ukidanje upisanih stvarnih prava. Apelantica smatra da joj je na navedeni način povrijeđeno i pravo na imovinu s obzirom na to da je umjesto ažuriranja upisa prava države izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama u korist druge osobe. Stoga smatra da postupanje redovnih sudova ima karakteristike onemogućavanja, odnosno sprečavanja pristupa imovini na koju apelantica polaže zakonsko pravo.

b)Odgovori na apelaciju

16. Kantonalni sud smatra apelaciju neosnovanom. Navodi da nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje i prava na imovinu jer je o svim prigovorima u žalbi dao valjane razloge u drugostepenom rješenju, koji imaju uporište u pravilnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

17. Općinski sud navodi da ostaje pri razlozima datim u rješenju i da smatra da je apelacija neosnovana, te predlaže da se apelacija odbaci ili odbije.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 i 94/20). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: VIII – NOVO USPOSTAVLJANJE, ZAMJENA I POSTUPAK USPOSTAVLJANJA ZEMLJIŠNIH

KNJIGA

Član 63.

Novo uspostavljanje i zamjena zemljišnih knjiga (1) Ukoliko zemljišna knjiga nije bila uspostavljena ili je zemljišna knjiga koja je prethodno postojala uništena, nestala ili oštećena, uslijediće po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zemljišnoknjižnog referenta a u skladu sa odredbama ovog zakona, a naročito sa odredbama iz člana 65.

(2) Ukoliko je dio zemljišne knjige uništen, izgubljen ili oštećen ili iz drugih razloga nedostaje dio zemljišne knjige, tada zemljišnoknjižni referent vrši njegovo uspostavljanje u skladu sa stavom 1. ovog člana.

(3) Utvrđivanje vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretnini vrši se rješenjem.

(4) Podatak u vezi sa oznakom nekretnine uzima se iz službenog registra (katastra). Nekretnine se trebaju preuzimati i označavati sa podacima novog premjera.

Član 64. stav 1. tač. 3,4. i 5.

Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:

3) podaci o osobama za koje se na osnovu postojećih podataka pretpostavlja da su oni nosioci prava;

4) podaci iz zemljišne knjige;

5) stari katastarski planovi i operati;

Član 66.

Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška (1) Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška vrši se po službenoj dužnosti ili na zahtjev zainteresirane osobe.

(2) Kad treba da se uspostavi novi zemljišnoknjižni uložak tad će zemljišnoknjižni ured zatražiti od općinskog organa za upravu koji vodi katastar dostavu ovjerenog izvoda iz katastra.

Član 67.

Najava postupka uspostavljanja (1) Zemljišnoknjižni ured najavljuje javnim objavljivanjem da predstoji uspostavljanje (izrađivanje) zemljišnoknjižnog uloška.

(2) Najava se objavljuje oglašavanjem na oglasnoj tabli suda i objavljivanjem u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i u najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju u Bosni i Hercegovini.

(3) Najava mora sadržavati:

1) najavu predstojećeg uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška;

2) oznaku nekretnine, njen položaj, osobine i površinu prema podacima iz katastra odnosno novog premjera, 3) oznaku (ime) vlasnika, ukoliko je to poznato zemljišnoknjižnom uredu ili se može utvrditi;

4) poziv licima koja polažu pravo na priznavanje vlasništva ili drugog prava na nekretnini da to svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i to dokažu, jer u protivnom njihovo pravo neće biti uzeto u obzir prilikom uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška. Na zahtjev lica koja na osnovu prethodne rečenice tvrde da mogu zahtijevati određeno pravo, rok će se produžiti najmanje za 90 narednih dana, kako bi im se omogućilo pribavljanje potrebnih dokaza.

(4) Lica koja nisu bila u mogućnosti saznati za najavu postupka uspostavljanja imaju pravo u roku od 60 dana od dana saznanja za postupak uspostavljanja, ali najduže godinu dana od početka postupka uspostavljanja, prijaviti svoje vlasništvo ili neko drugo pravo na nekretnini, u skladu sa odredbom stava 3.

tačka 4. (druga rečenica) ovog člana.

(5) Ako se zainteresirana osoba ne prijavi u tom roku, zemljišnoknjižni ured vrši uspostavljanje na osnovu postojećih dokaza u skladu sa članom 64. ovog zakona.

Član 68.

Pravni put nakon isteka roka Protekom rokova iz člana 67. ovog zakona zainteresovano lice može ostvariti svoja prava u redovnom sudskom postupku.

Član 69. stav 1. tačka 2.

Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:

2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.

Član 88. stav 2.

Novi premjer (2) Ukoliko na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama, ovi zemljišnoknjižni ulošci će se zatvoriti i u postupku uspostave, u skladu sa odredbama ovog zakona, uspostaviti novi.

19. Odluka o ratifikaciji Sporazuma o pitanjima sukcesije („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“ br. 10/01 i 8/09 – ispravka):

Član 1.

Ratifikuje se Sporazum o pitanjima sukcesije potpisan u Beču, 29. juna 2001.

godine na engleskom jeziku, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke PS BiH broj 56/01 od 24. oktobra 2001.

godine.

Član 2.

Tekst Sporazuma glasi

SPORAZUM

Aneks A Pokretna i nepokretna državna imovina Član 1. stav 1.

(1) Da bi se postiglo pravično rješenje, pokretna i nepokretna državna imovina federacije konstituisane kao bivša SFRJ (“državna imovina“) će se prenijeti na države nasljednice u skladu sa odredbama sljedećih članova ovog aneksa.

Član 2. stav 1.

(1) Nepokretna državna imovina bivše SFRJ koja se nalazila na teritoriji bivše SFRJ će pripasti državama nasljednicama na čijoj se teritoriji ta imovina nalazi.

20. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi: Član 1.

Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom.

U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:

1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i 2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine.

U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.

Član 2.

Bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama ovog zakona.

Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.

Član 3.

Imovina i prava preduzeća, registrovana kao takva, koja su predmet privatizacije prema Okvirnom zakonu o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 14/98 i 14/00) i važećih propisa donesenih na osnovu njega, izuzimaju se od privremene zabrane prema ovom zakonu.

Osim toga, Komisija za državnu imovinu osnovana Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/05, u daljem tekstu:

"Komisija") može, na prijedlog zainteresovane strane, odlučiti da određenu državnu imovinu izuzme od privremene zabrane prema ovom zakonu.

Dio državne imovine koja će i dalje služiti za potrebe odbrane se, na osnovu i u skladu s čl. 71-74. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 88/05), također izuzima od privremene zabrane proglašene ovim Zakonom.

Član 4.

Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči.

21. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine FBiH“ br. 66/13, 100/13, 32/19 i 94/20). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima („Službene novine FBiH” br. 66/13 i 100/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 338.

Pretvorba prava korištenja, ili upravljanja ili raspolaganja (1) Ako posebnim zakonom nije određeno drugačije pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo vlasništvo druge osobe, danom stupanja na snagu ovog zakona pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca odnosno njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva.

(2) Za upise prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koji su provedeni u zemljišnim knjigama do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra se da su upisi prava vlasništva, ako društveno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo druge osobe, koja je ovlaštena ishoditi uknjižbu svoga prava.

(3) Pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvari u društvenom odnosno državnom vlasništvu postalo je pretvorbom vlasništvo pravnog sljednika dotadašnjega nosioca prava upravljanja odnosno korištenja ili raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako je po nekom pravnom osnovu postalo vlasništvo druge osobe a posebnim zakonom nije određeno drugačije.

(4) Odredbe ovog zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu primjenjuju se i na pravne sljedbenike nosioca tih prava.

Član 359. st. 1. i 2.

Primjena zakona (1) Na sticanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava od dana stupanja na snagu ovoga zakona primjenjuju se odredbe ovoga zakona, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Na sticanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava do dana stupanja na snagu ovoga zakona primjenjuju se propisi koji su važili u trenutku sticanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Član 364.

Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (1) Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave u prijelaznom periodu vrši se na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom, Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 20/05), Zakonom o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 19/03 i 54/04), Sporazumom o pitanjima sukcesije ("Službeni glasnik BiH /dodatak -Međunarodni Ugovori/ br. 10/2001 i 41/2001), Odlukom o sprovođenju Aneksa "G" sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), Odlukom o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih osoba iz BiH u drugim državama bivše SFRJ ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), međudržavnim ugovorima o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa između država nastalih raspadom bivše SFRJ, te drugim propisima.

(2) Postupak za prodaju nekretnina u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave putem javnog konkursa/nadmetanja se vodi u skladu sa propisima iz stava 1. ovog člana, te posebnim propisima koji uređuju postupanje organa nadležnih za promet i raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu.

(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana se shodno primjenjuju i na nekretnine koje se nalaze u imovini pravnih osoba u mješovitom vlasništvu.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 014982 19 Gž od 2. augusta 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, Ustavni sud zapaža da je apelanticin zakonski zastupnik osporeno rješenje primio 11. septembra 2019. godine. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je 60. dan od dana kada je apelantica primila osporenu odluku bila nedjelja 10. novembar 2019. godine, tj. dan kada Ustavni sud ne radi, prema praksi Ustavnog suda, zadnji dan roka za podnošenje predmetne apelacije je dakle bio naredni radni dan, tj. ponedjeljak 11. novembra 2019. godine. Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije i apelacionih navoda proizlazi da je apelantica posredstvom zakonskog zastupnika 11. novembra 2019. godine podnijela predmetnu apelaciju putem preporučene pošiljke, naslovivši kao primaoca Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a kao adresu primaoca (greškom) Ulicu Kraljice Jelene broj 88 (što je adresa Suda Bosne i Hercegovine). Iz dostavljene dokumentacije i apelacionih navoda proizlazi da se predmetna pošiljka vratila apelanticinom zakonskom zastupniku s naznakom „nepoznat“, nakon čega je apelantica 13. novembra 2019. godine, posredstvom zakonskog zastupnika, predmetnu apelaciju preporučenom pošiljkom ponovo uputila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na njegovu adresu, a koju je Ustavni sud i zaprimio. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da su apelanti dužni da na pravilan način dostave apelaciju Ustavnom sudu. Međutim, Ustavni sud smatra da se u ovakvoj situaciji kada se radi o institucijama sličnog naziva (Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Sud Bosne i Hercegovine) evidentno radi o grešci prilikom popunjavanja adrese institucije na koju je podnesak naslovljen, konkretno Ustavnog suda, pri čemu ni Sud Bosne i Hercegovine taj podnesak nije proslijedio Ustavnom sudu na daljnje postupanje, već je vraćen pošiljaocu (apelanticinom zakonskom zastupniku). Imajući u vidu da se, dakle, radilo o evidentnoj grešci u adresiranju Ustavnog suda prilikom podnošenja predmetne apelacije, a koju nije ispravio ni Sud Bosne i Hercegovine na način da ju je dostavio Ustavnom sudu, te uzimajući u obzir da u vrijeme kada je apelanticin zakonski zastupnik putem preporučene pošte prvi put podnio apelaciju protiv osporene odluke (11. novembra 2019. godine) nije bio protekao rok za podnošenje apelacije koji je propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je taj dan bio zadnji dan roka za podnošenje apelacije, Ustavni sud smatra da u takvoj situaciji treba ići u apelanticinu korist i računati da je apelacija podnesena 11. novembra 2019. godine. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

27. S obzirom na to da je apelantica organ javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba, tačke 12–15). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je nakon toga apelacije državnih organa, odnosno nosilaca javne vlasti ispitivao u pravilu u vezi s navodima o kršenju prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine budući da ostala prava iz kataloga prava (član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine), prema svojoj suštini, predstavljaju lična prava na koja se u pravilu ne mogu pozivati organi javne vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3444/19 od 7. aprila 2021. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba, tačka 28). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1207/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova donesene u postupku radi uspostavljanja novog zk. uloška i uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na nekretninama u tom zk. ulošku u korist podnosioca zahtjeva, tvrdeći da predmetna nekretnina predstavlja državno vlasništvo, te da je shodno tome na istoj nekretnini, u skladu s odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, zabranjeno raspolaganje državnom imovinom kako na direktan tako i na indirektan način, te je određeno da je bilo koje raspolaganje suprotno odredbama tog zakona ništavo. Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava vlasništva odlučujući za njeno uživanje i raspolaganje, Ustavni sud smatra da apelantica u postupku u kojem su donesene osporene odluke, a u kojem je s ciljem zaštite svojih prava i interesa učestvovala u dijelu koji se odnosio na žalbeni postupak, uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 176/18 od 23. aprila 2018. godine, tačka 28. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/11 od 10. decembra 2013. godine, tačka 24, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

30. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica, u suštini, smatra da su osporene odluke rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava, što se, po apelantici, ogleda u neprimjenjivanju odredaba Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Međutim, s druge strane, zadatak Ustavnog suda jeste da, u okviru svoje apelacione nadležnosti, preispita način na koji su utvrđene činjenice, odnosno primijenjeni relevantni propisi u postupku pred redovnim sudovima u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/03). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa.

31. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u postupku u kojem su donesene osporene odluke nesporno utvrđeno da predmetnoj nekretnini novog premjera, označena kao u izreci rješenja, odgovara nekretnina starog premjera označena kao k. č. br. 867/32 upisana u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša i da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini uknjižen državni erar. Ustavni sud podsjeća da je u konkretnom slučaju, prije svega, sporno da li je, razmatrajući apelanticine žalbene navode, a kakve apelantica ponavlja i u apelaciji, Kantonalni sud, kada je potvrdio prvostepeno rješenje, proizvoljno primijenio materijalno pravo dozvolivši upis predmetne nekretnine u korist podnosioca zahtjeva, te brisanje precizirane katastarske čestice upisanih u zk. ul. br. 401 KO SP Velika Kladuša na kojoj je upisan državni erar, a koje nekretnine, po apelanticinom mišljenju, predstavljaju državnu imovinu u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja.

32. U vezi s apelacionim navodima, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da je o istom pravnom pitanju odlučivao u Odluci broj AP 1080/18 od 28. januara 2020. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci (tačka 30) Ustavni sud je naveo „da je nakon donošenja navedene Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu, a konstatirajući da ne postoje efikasne mjere u cijeloj Bosni i Hercegovine za zaštitu interesa Bosne i Hercegovine i njenih administrativnih jedinica od potencijalne štete koju bi predstavljalo dalje raspolaganje državnom imovinom prije donošenja odgovarajućih zakona na osnovu preporuka Komisije, Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio Odluke kojima je proglasio Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja, Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske. Navedenim zakonima (koji na isti način reguliraju predmetnu materiju) stvoren je dakle pravni okvir s ciljem privremene zaštite od potencijalne štete do koje bi moglo doći uslijed raspolaganja državnom imovinom, čime se (prema odredbama čl. 1. st. 3. tih zakona) smatra direktni ili indirektni prijenos vlasništva“. Dalje je naveo: „Također, odredbama čl. 4. ovih zakona definirano je do kada ostaje na snazi privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa tim zakonima. Naime, odredbama članova 4. navedenih zakona je identično propisano da privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonima ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok Visoki predstavnik drugačije ne odluči. Međutim, Ustavni sud zapaža da na nivou Bosne i Hercegovine takav zakon još uvijek nije donesen, odnosno to pitanje još uvijek nije riješeno, niti je Visoki predstavnik donio drugačiju odluku. Dakle, Ustavni sud ukazuje da na nivou Bosne i Hercegovine još uvijek donesen propis kojim bi se tačno definiralo koja imovina je u vlasništvu države, koja u vlasništvu entiteta i Distrikta Brčko i reguliralo njeno upravljanje.“ Također je naveo „da je, s ciljem zaštite potencijalne štete koju bi predstavljalo dalje raspolaganje još uvijek na snazi privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom definiranom zakonima o privremenoj zabrani raspolaganja, izuzev izuzetaka predviđenih članom 3. tih zakona. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 2. sva tri zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (BiH, FBiH i RS) propisano da, bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama tih zakona, a da je ništava svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz čl. 1. tih zakona suprotno odredbama tih zakona. Po mišljenju Ustavnog suda, redovni sudovi i organi uprave navedeno moraju imati u vidu prilikom donošenja odluka kojima se vrši raspolaganje tom imovinom, direktno i indirektno“. Ustavni sud je u navedenoj odluci (tačka 32. Odluke) naveo: „Polazeći od pitanja koja su regulirana zakonima o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (i državni i entitetski, s obzirom na to da ti zakoni na isti način reguliraju predmetnu materiju), Ustavni sud smatra da ti zakoni imaju karakter lex specialis zakona vezano za pitanje raspolaganja državnom imovinom koja je kao takva definirana tim zakonom sve dok se pitanje statusa i upravljanja tom imovinom ne riješi na državnom nivou ili dok Visoki predstavnik ne odluči drugačije.“

33. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je slično pravno pitanje u kontekstu gotovo identičnog činjeničnog stanja kao i konkretan predmet razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu AP 623/20 (od 9. juna 2021. godine). Naime, Ustavni sud je i u tom predmetu razmatrao odluke istih sudova vezano za postupak uspostave i zamjene zemljišne knjige za nekretnine upisane na području općine Velika Kladuša, i to za KO Velika Kladuša i KO Trnovi, u kojem su također osporenim rješenjima fizičke osobe, na osnovu Prijavnog lista Službe te primjenom člana 69. ZZK, upisane kao vlasnici preciziranih nekretnina, pri čemu je zaključeno da se radi o najvjerovatnijim vlasnicima na spornim nekretninama, na kojim je kao vlasnik bio upisan državni erar, a u kojem je sporno pravno pitanje bilo isto – da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Ustavni sud je u toj odluci zaključio da postoji kršenje apelanticinog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. U vezi s tim, Ustavni sud je u navedenoj odluci, nakon analize Odluke broj AP 1080/18 i odredbi člana 364, člana 338. stav 1. i člana 359. stav 1. Zakona o stvarnim pravima, naveo „da je Kantonalni sud ne razmotrivši suštinski apelanticine navode da je prvostepeno rješenje doneseno suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, proizvoljno zaključio da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da su osobe navedene u izreci prvostepenog rješenja 'najvjerovatniji vlasnik' predmetne nekretnine, u smislu odredaba člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama, na osnovu koje su te osobe i upisane kao vlasnik predmetne nekretnine. Naime, s obzirom na to da je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja lex specialis zakon vezano za pitanje raspolaganja državnom imovinom, koja je kao takva definirana tim zakonom, sve dok se pitanje statusa i upravljanja tom imovinom ne riješi na državnom nivou ili dok Visoki predstavnik ne odluči drugačije, ovaj zakon je vezano za to pitanje dakle lex specialis i u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama. Pri tome, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju osporenim odlukama izvršeno brisanje 'državnog vlasništva' i došlo do indirektnog prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koja je u zemljišnoknjižnom ulošku ranije bila upisana kao 'državni erar Kraljevine Jugoslavije', Ustavni sud smatra da je u tim odlukama nesporno i nedvosmisleno moralo biti razmotreno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja koja je obuhvaćena zabranom raspolaganja, a što nije učinjeno u konkretnom slučaju. S obzirom na to da pitanje utvrđivanja ove činjenice nije u nadležnosti Ustavnog suda, a imajući u vidu da redovni sud nije razmotrio to krucijalno pitanje, redovni sud je na taj način proizvoljno primijenio materijalno pravo na apelanticinu štetu“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 623/20 od 9. juna 2021. godine, tačke 32. i 35, dostupna na www.ustavnisud.ba).

34. Dovodeći u vezu praksu iz navedenih odluka sa obrazloženjem osporene odluke Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju Kantonalni sud zapravo suštinski nije razmotrio i dao konkretan odgovor na pitanje da li predmetna nekretnina predstavlja državnu imovinu u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, iako je, u kontekstu apelanticinih žalbenih navoda, na uopćen način iznio svoje viđenje u vezi s odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene odluke proizlazi da je Kantonalni sud, ne dajući konkretan odgovor na to pitanje, zapravo zaključio da su uslijed pasivnog odnosa države prema pitanju reguliranja statusa državne imovine u takvim situacijama primjenjivi ZZK i Zakon o stvarnim pravima, a što je suprotno praksi iz navedenih odluka Ustavnog suda, prema kojoj je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja lex specialis zakon vezano za pitanje raspolaganja državnom imovinom i u odnosu na Zakon o stvarnim pravima i u odnosu na ZZK. Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud, pri tome, uopće nije ni obrazložio na osnovu kojih odredbi Zakona o stvarnim pravima bi postojao osnov za upis podnosioca zahtjeva u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, naročito praksu iz navedenih odluka, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja proizvoljan zaključak Kantonalnog suda da pretvorba državnog u privatno vlasništvo po Zakonu o stvarnim pravima nije raspolaganje državnom imovinom kakvo ima u vidu član l. stav 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja.

35. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom suštinskim nerazmatranjem apelanticinih navoda da je prvostepena odluka donesena suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja i proizvoljnim zaključivanjem da Zakon o stvarnim pravima i ZZK u konkretnom slučaju derogiraju odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava, a što je imalo za posljedicu donošenje proizvoljne odluke kojom je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na imovinu

36. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra i apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja i arbitrarno je primijenio materijalno pravo smatrajući da Zakon o stvarnim pravima i ZZK derogiraju Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4373/19 (Bosna i Hercegovina) | Sudska praksa | Aktio