Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3967/20 (D. K. i N. K.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3967/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP 3967/20, rješavajući apelacije Dražana Knezovića i Nevresa Kobilice na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Dražan Knezović i Nevres Kobilica.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod br. 65 0 Rs 397058 17 Rsž i 65 0 Rs 398452 16 Rsž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Dražanu Knezoviću i Nevresu Kobilici isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnih postupaka u predmetima br. 65 0 Rs 397058 17 Rsž i 65 0 Rs 398452 16 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 3967/20
1. Dražan Knezović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 397058 17 Rsž.
AP 4123/20
2. Nevres Kobilica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 17. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 398452 16 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 26. i 27. januara 2021. godine je od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te Kantonalnog suda zatraženo da dostave odgovore na apelacije.
4. Odgovore na apelacije redovni sudovi su dostavili u periodu od 8. do 11. februara 2021. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Činjenice u predmetu broj AP 3967/20
6. Apelant je 17. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.
7. Općinski sud je 20. oktobra 2014. godine održao pripremno ročište, te 25. marta 2015. godine ročište za glavnu raspravu.
8. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 397058 13 Rs od 7. maja 2015. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene prvostepene presude tuženi je 20. maja 2015. godine podnio žalbu, te je predmet 20. januara 2017. godine dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
9. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom i da se vodi pod brojem 65 0 Rs 397058 17 Rsž.
Činjenice u predmetu broj AP 4123/20
10. Apelant je 18. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.
11. Općinski sud je 16. decembra 2014. godine održao pripremno ročište, te nastavak pripremnog ročišta 24. marta 2015. godine. Ročište za glavnu raspravu koje je bilo zakazano za 22. oktobar 2015. godine Općinski sud je odgodio, te je ročište za glavnu raspravu održao 9. maja 2016. godine, kada je glavna rasprava zaključena.
12. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 398452 13 Rs od 9. juna 2016. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 23. augusta 2016. godine podnio žalbu, te je predmet 1. novembra 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
13. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom i da se vodi pod brojem 65 0 Rs 398452 16 Rsž.
Spajanje predmeta
14. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3967/20.
15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
16. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelacije
17. U odgovorima na apelacije Općinski sud je naveo tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelacijama pozivaju.
18. U odgovoru na apelacije Kantonalni sud je naveo da predmete rješava na osnovu Plana rješavanja predmeta (Plan obuhvaća period od tri mjeseca) uz Plan stečaja i mjere osiguranja. Ukazao je da predmeti nisu bili uvršteni u Plan, te da je to bio razlog nedonošenja drugostepenih odluka. Kantonalni sud je naveo da na Građanskom odjeljenju ima veliki broj neriješenih predmeta, da ima nedovoljan broj sudija, da su sudije u prosjeku zadužene sa više od 1.000 predmeta, zbog čega smatra da nisu osnovani navodi iz apelacija da je Kantonalni sud učinio povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(4)Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
20. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnim postupcima koji su u toku. U skladu s navedenim, predmetne apelacije su u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustive.
24. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka razmatrati period od 17. i 18. decembra 2013. godine, kao dana podnošenja tužbi, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, periodi koji traju duže od sedam i po godina. Relevantna načela
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
32. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenim postupcima.
34. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih od značaja jer putem suda pokušavaju da ostvare potraživanja iz radnog odnosa.
35. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 3967/20 prvostepenu presudu donio godinu i pet mjeseci nakon podnošenja tužbe (apelant je Općinskom sudu tužbu podnio 17. decembra 2013. godine, a prvostepena presuda je donesena 7. maja 2015. godine), što u toj fazi postupka predstavlja efikasno postupanje koje je u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tuženi protiv prvostepene presude 20. maja 2015. godine podnio žalbu, te je Općinskom sudu bio potreban period od godinu i osam mjeseci od podnošenja žalbe da predmet dostavi Kantonalnom sudu na postupanje u drugom stepenu. Takvo postupanje Općinskog suda je u određenoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka, a za tako dug period pasivnosti Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje. Dakle, predmet se pred Općinskim sudom vodio tri godine i jedan mjesec, od čega je sud imao period pasivnosti u trajanju od godinu i osam mjeseci, što je u okolnostima konkretnog slučaja utjecalo na dužinu trajanja postupka koji je po zakonu hitne prirode.
36. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda u predmetu broj AP 4123/20 Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio dvije i po godine nakon podnošenja tužbe (tužba je podnesena 18. decembra 2013. godine, a prvostepena presuda donesena 9. juna 2016. godine). Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak koji služi kao osnov za donošenje sudske odluke, takvo postupanje Općinskog suda u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ovom postupku predmet u razumnom roku dostavio Kantonalnom sudu na postupanje, tj. 1. novembra 2016. godine, te da svojim postupcima nije utjecao na dužinu njegovog trajanja.
37. Dalje, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u predmetnim postupcima ima duže periode pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetu broj AP 3967/20 predmet radi postupanja u drugom stepenu primio prije tri godine i osam mjeseci (predmet je dostavljen Kantonalnom sudu 20. januara 2017. godine), odnosno u predmetu broj AP 4123/20 prije četiri godine i sedam mjeseci (predmet je dostavljen Kantonalnom sudu 1. novembra 2016. godine). Dakle, Kantonalni sud u predmetnim postupcima duže od tri godine i pet mjeseci, odnosno četiri godine i sedam mjeseci nije preduzimao procesne radnje, što samo po sebi predstavlja nerazumno dug period koji je u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnih postupaka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenih postupaka ukazao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da u skladu s tim u predmetnim postupcima još nije donesena odluka o žalbama.
38. U odnosu na opravdanje Kantonalnog suda, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnim slučajevima jer se ovakva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovim predmetima i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnih parničnih postupaka koji traju sedam i po godina, pri čemu se pred Kantonalnim sudom predmeti vode tri godine i pet mjeseci, odnosno četiri godina i sedam mjeseci i neizvjesno je kada će se donijeti odluke o žalbama, u konkretnim slučajevima predstavlja neadekvatno administriranje pravde.
39. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim slučajevima došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima Dražanu Knezoviću i Nevresu Kobilici treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
43. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
44. Apelanti, također, navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupci traju duže od sedam i po godina, pri čemu po žalbi traju tri godine i pet mjeseci, odnosno četiri godine i sedam mjeseci, što u okolnostima konkretnih slučajeva predstavlja potpunu neizvjesnost za apelante i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje, te ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić