Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-955/20 (M. H.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Otkaz
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-955/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP 955/20, rješavajući apelaciju Munira Halilovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Munir Halilović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 049706 16 Rsž od 18. prosinca 2019. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Muniru Haliloviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Munir Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac“ iz Mostara, podnio je 16. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 049706 16 Rsž od 18. prosinca 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. svibnja 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. svibnja 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 10. prosinca 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo, Podružnica „Elektrodistribucija“ Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke i ugovora iz radnog odnosa.
6. Presudom Općinskog suda broj 56 0 Rs 049706 14 Rs od 28. prosinca 2015. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi odluka o okončanju stegovnog postupka protiv njega koju je tuženi donio 10. listopada 2014. godine i da se vrati na radno mjesto referenta za naplatu na kojem je radio do nezakonito uručenog otkaza, kao i da se poništi izvansudska nagodba zaključena između tuženog kao poslodavca i apelanta kao zaposlenika od 15. listopada 2014. godine, te da se tuženi obveže da mu na ime naknade štete i troškova parničnog postupka isplati određene iznose, bliže označene u izreci presude. Istodobno, obvezan je apelant tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplatiti određeni iznos, dok je preostali dio zahtjeva tuženog za naknadu troškova parničnog postupka odbijen.
7. Tuženi i apelant su izjavili žalbe protiv presude Općinskog suda od 28. prosinca 2015. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o izjavljenim žalbama 10. ožujka 2016. godine.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 56 0 Rs 049706 16 Rsž od 18. prosinca 2019. godine žalba tuženog je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena u odluci o troškovima postupka tako što je apelant obvezan isplatiti tuženom na ime troškova postupka određeni iznos, koji je viši od iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom, dok su žalba apelanta i u ostalom dijelu žalba tuženog odbijene kao neutemeljene i prvostupanjska presuda potvrđena. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Iz apelacijskih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant je opisao tijek postupka do podnošenja apelacije i ukazao na to da je u međuvremenu prošao kazneni postupak, izdržao krivičnopravnu sankciju, prošao postupak prinudne naplate po zahtjevu tuženog, te pri tome uopće više i nema interes preispitivati zakonitost činjenica iz predmetnih presuda, niti ostvarivati prava iz radnog odnosa. Naime, apelant navodi da je njegov interes prestao isključivo zbog kršenja prava na efikasnost postupka, a koji postupak je po svojoj prirodi trebao imati hitan karakter i riješiti se u najkraćem mogućem vremenu. Shodno tome, apelant je citirao odredbu članka 420. Zakona o parničnom postupku i istaknuo da nije postojao niti jedan relevantan razlog da drugostupanjski sud o njegovoj žalbi u postupku radnog spora kojim apelant traži povrat na rad odlučuje četiri godine. Također, apelant tvrdi da u te četiri godine drugostupanjski sud ne da nije obraćao osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnog spora o povratu na rad, nego nije poduzeo niti jednu jedinu radnju radi okončanja predmeta po žalbama apelanta i tuženog, te da se, prema tome, radi o nedopustivom nemaru prema predmetu povrata na rad hitnog karaktera i apelant ima interes da se takvo što i utvrdi.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da je po žalbama apelanta i tuženog dostavljen spis tom sudu 10. ožujka 2016. godine, te da je po tim žalbama odlučeno odlukom tog suda od 18. prosinca 2019. godine. Nadalje, istaknuto je da se predmeti za rad raspoređuju kvartalno, i to prioritetni, stari planski i redovni hitni predmeti, a na što ne utječe sudac koji predmet duži, pa je s obzirom na način raspodjele predmeta konkretni predmet urađen kada je stavljen u planski raspored za rad. V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
12. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je duljina trajanja žalbenog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 56 0 Rs 049706 16 Rsž od 18. prosinca 2019. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelantovi punomoćnici su pobijanu presudu primili 13. siječnja 2020. godine, a apelacija je podnesena 13. ožujka 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga pra-va vezana za krivične postupke.
18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
20. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).
21. Također, i Europski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. veljače 2008. godine, AP 1233/06 od 15. siječnja 2009. godine i dr.). Razdoblje koje se uzima u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacijskih navoda proizlazi da apelant isključivo ukazuje da mu je pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. Shodno tome, Ustavni sud će kao duljinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnog žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 10. ožujka 2016. godine kao datuma kada je drugostupanjski sud primio predmetni spis na postupanje po žalbi, pa do 18. prosinca 2019. godine kao datuma kada je Kantonalni sud donio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine trajanja žalbenog postupka jeste razdoblje od tri godine i oko devet mjeseci.
Analiza duljine trajanja predmetnog postupka
23. Ustavni sud zapaža da je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva bilo ostvarivanje prava iz radnog odnosa, dakle radi se o postupku koji je hitne prirode i koji je od značaja za apelanta. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom slučaju samo odlučivao o žalbama apelanta i tuženog, odnosno da pred tim sudom nisu izvođeni neki novi dokazi i nije održano ročište, pa Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o složenom predmetu, niti da je apelant doprinio duljini trajanja postupka pred Kantonalnim sudom.
24. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je žalbeni postupak trajao dulje razdoblje (tri godine i oko devet mjeseci). U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za duljinu žalbenog postupka ukazao da se predmeti za rad raspoređuju kvartalno, i to prioritetni, stari planski i redovni hitni predmeti, pa je s obzirom na način raspodjele predmeta, konkretni predmet urađen kada je stavljen u planski raspored za rad.
25. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom razdoblju mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
26. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
28. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
29. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je predmetni postupak, koji je od velikog značaja za apelanta, pred Kantonalnim sudom trajao tri godine i oko devet mjeseci, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
32. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić