Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2046/21 (D. K. i drugi)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2046/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2046/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Dragoslav Kantar i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dragoslav Kantar protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 301633 20 Rsž od 7. aprila 2021. godine;

Brana Jelić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 022715 20 Gž od 5. marta 2021. godine;

Postbank BH, Poštanska banka Bosne i Hercegovine d.d.

Sarajevo, u stečaju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 606878 18 Gž od 10. marta 2021. godine;

Ledo d.o.o. za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane Čitluk protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 062522 17 Rsž od 18. marta 2021. godine;

D. T. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 188782 19 Rsž od 24. marta 2021. godine, zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2046/21

1. Dragoslav Kantar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnio je 10. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 301633 20 Rsž od 7. aprila 2021. godine.

2. Osnovni sud u Banjaluci je Presudom broj 71 0 Rs 301633 19 Rs od 27. oktobra 2020. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Okružnog suda u Banjaluci od 7. aprila 2021. godine, odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonita Rješenje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) od 16. novembra 2018. godine i Rješenje Odbora državne uprave za žalbe od 21. januara 2019. godine; da se obaveže tužena da apelantu nadoknadi nezakonito umanjenje plaće od 20% za vremenski period određen rješenjem od 16.11.2018. godine i to mjesec maj i jun 2019. godine u ukupnom iznosu 280,00 KM; te da apelantu na ime naknade štete po osnovu troškova zastupanja u disciplinskom postupku isplati iznos od 1.795,95 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezan je apelant da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.250,00 KM.

3. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 4. maja 2021. godine protiv odluke Okružnog sud u Banjaluci od 7. aprila 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.

2. AP-2053/21

4. Brana Jelić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, koju zastupa Refika Jaramaz advokat iz Doboja, podnijela je 11. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 022715 20 Gž od 5. marta 2021. godine.

5. Osnovni sud u Tesliću je Presudom broj 87 0 P 022715 16 P od 7. augusta 2020. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Okružnog suda u Doboju od 5. marta 2021. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu održaja osnovana stvarna služnost prolaza kolima i pješice preko poslužnih dobara, bliže označenih u izreci presude, kao suvlasništvo i suposjed tuženih (S.C.,S.J., D.J. i S.T.) i to preko cijele parcele u dužini od 90,70m prosječne širine oko 4m do parcele u posjedu i vlasništvu prvotuženog (L.Č.) i dalje dužinom cijele parcele prvotuženog do parcela u posjedu i vlasništvu apelantice kao povlasnog dobra, ukupne dužine 130 m i prosječne širine 4 m, a u svemu prema presudi, grafičkom prikazu iskazanom na skici lica mjesta i određenim koordinatama sačinjenim od strane vještaka S.M. od 22. januara 2020. godine, koja skica lica sa koordinatama čine sastavni dio presude, što su tuženi (L.Č.,S.C.,S.J., D.J. i S.T.) dužni priznati, te trpiti da se apelantica i njen pravni slijednici koriste poslužnim parcelama, a radi korištenja svojih povlasnih parcela, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te da pravo služnosti utvrđeno presudom nakon njene pravosnažnosti upiše u javnim evidencijama o nekretninama. Također, odbio je eventualni tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se osnuje pravo služnosti prolaza kolima i pješice preko dobara, bliže označenih u izreci presude, kao suvlasništvo i suposjed tuženih (S.C.,S.J., D.J. i S.T.) i to preko cijele parcele u dužini od 90,70m prosječne širine oko 4m do parcele u posjedu i vlasništvu prvotuženog (L.Č.) i dalje dužinom cijele parcele prvotuženog do parcela u posjedu i vlasništvu apelantice, ukupne dužine 130m i prosječne širine 4m, a u svemu prema presudi grafičkom prikazu iskazanom na skici lica mjesta i određenim koordinatama sačinjenim od strane vještaka S.M. od 22. januara 2020. godine, koja skica lica mjesta i koordinata čine sastavni dio presude; te da su tuženi dužni trpiti da se pravo služnosti utvrđeno presudom nakon njene pravosnažnosti upiše u javnim evidencijama o nekretninama. Obavezana je apelantica da prvotuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.800,00 KM.

6. U konkretnom slučaju apelantica je navela da je 10. maja 2021. godine protiv odluke Okružnog suda u Doboju od 5. marta 2021. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.

3. AP-2067/21

7. Postbank BH, Poštanska banka Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Feđad Začiragić advokat iz Sarajeva, podnio je 11. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 606878 18 Gž od 10. marta 2021. godine.

8. Općinski sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 P 606878 16 P od 12. jula 2018.godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 10. marta 2021. godine, obavezao apelanta, kao prvotuženog, da na ime vraćanja stečenog bez osnova vrati tužiocu (I.N.) u vlasništvo nekretninu, bliže označenu u izreci presude, bez tereta, te se obavezuje da trpi da se u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude na osnovu ove presude u zemljišnoknjižnom ulošku izvrši brisanje upisanih tereta pod Cl, C2, C3 i C4, kao i da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.886,00 KM. Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca u odnosu na drugotuženog (S.N.).

9. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 11. maja 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Sarajevu od 10. marta 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

4. AP-2070/21

10. Ledo d.o.o. za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 11. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 062522 17 Rsž od 18. marta 2021. godine.

11. Općinski sud u Čapljini je Presudom broj 53 0Rs 062522 16 Rs od 5. jula 2017. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru od 18. marta 2021. godine, poništio kao nezakonitu apelantovu odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz ekonomskih i organizacijskih razloga od 31. decembra 2014. godine za tužioca B.R., te je obavezao apelanta da tužioca vrati na radno mjesto u skladu sa otkazanim ugovorom o radu ili druge odgovarajuće poslove, uz uspostavu radno pravnog statusa od dana otkaza ugovora o radu 12. februara 2015.godine. Obavezao je apelanta da tužiocu isplati naknade plaća za period od 12. februara 2015. do 14. marta 2016. godine u iznosu od 14.154,37 KM, kao i razliku plaća za period od 14. marta do 31. oktobra 2016.godine u iznosu od 2.025,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da za tužioca uplati doprinose za PIO na utvrđene naknade plaće u iznosu od 4.332,18 KM; kao i na utvrđene razlike plaća u iznosu od 559,14 KM. Također, obavezao je apelanta da tužiocu naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.777,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

12. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 12. maja 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 18. marta 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

5. AP-2071/21

13. D. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 11. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 188782 19 Rsž od 24. marta 2021. godine.

14. Općinski sud u Mostaru je Presudom broj 58 0 Rs 188782 17 Rs od 25. marta 2019. godine poništio je kao nezakonite Odluku tuženog (Aluminij d.d. Mostar) o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 6. decembra 2016. godine i odluku od 23. marta 2016. godine. Poništio je kao nezakonit ugovor o radu od 7. decembra 2016. godine zaključen između apelanta kao tužioca i tuženog. Utvrdio je da se apelant nalazi u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženog na radnom mjestu proizvođač zalivenih anoda I u Anodama zalivenim O.J. 3613 sa punim radnim vremenom, pa je obavezao tuženog da vrati apelanta na ovo ili drugo odgovarajuće radno mjesto, reguliše mu radno-pravni status, isplati naknadu plaće u visini plaće koju bi ostvario da je radio i omogući apelantu obavljanje poslova i radnih zadataka na istom radnom mjestu. Obavezao je tuženog da apelantu naknadi troškove parničkog postupka u iznosu od 3.741,60 KM.

15. Kantonalni sud u Mostaru je osporenom presudom od 24. marta 2021. godine uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio apelantov tuženi zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonite Odluka tuženog o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 6. decembra 2016. godine i odluka tuženog od 23. marta 2016. godine; da se poništi kao nezakonit ugovor o radu od 7. decembra 2016. godine zaključen između apelanta kao tužioca i tuženog; da se utvrdi da se apelant nalazi u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženog na radnom mjestu proizvođač zalivenih anoda I u Anodama zalivenim O.J. 3613 sa punim radnim vremenom, da ga je tuženi dužan vratiti na ovo ili drugo odgovarajuće radno mjesto, regulisati mu radno-pravni status, isplatiti naknadu plaće u visini plaće koju bi ostvario da je radio i omogući obavljanje poslova i radnih zadataka na istom radnom mjestu, te da apelantu naknadi troškove parničkog postupka u iznosu od 3.741,60 KM.

16. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 14. maja 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 24. marta 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2046/21.

Apelacioni navodi

18. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-2053/21, AP- 2067/21, AP-2070/21 i AP-2071/21 se pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant u predmetu broj AP-2067/21 se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

21. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.

22. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.

23. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2046/21 (D. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio