Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2104/21 (E. M.-V.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2104/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2104/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Edina Miljak-Vučkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Edina Miljak-Vučkić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 O 036863 21 Gž 2 od 8. aprila 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Edina Miljak-Vučkić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bihaća, koju zastupa Emir Imširević advokat iz Bihaća, podnijela je 15. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 O 036863 21 Gž 2 od 8. aprila 2021. godine.

2. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 O 036863 19 O 2 od 25. februara 2020. godine naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu tog suda da u zemljišnoknjižnom ulošku broj 13347 k.o. Bihać-Grad, na katastarskoj čestici broj 4731/3 EZ 1 U2J22 izvrši brisanje upisa M.K. sa dijelom ½ i apelantkinje sa dijelom ½, koje su upisane na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda od 13. decembra 2017. godine, te vraćanje upisa na prvobitno stanje i to na lice E.K. sa dijelom 1/1 (stav I izreke predmetnog rješenja). Naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda provođenje pravosnažne presude Općinskog suda od 5. februara 2018. godine kroz zemljišne knjige (stav II izreke predmetnog rješenja), te je naloženo tom uredu da, nakon izvršenih promjena iz stava I i II predmetnog rješenja, izvrši provođenje pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda od 13. decembra 2017. godine na 1/2 dijela označenoj kao katastarska čestica broj 4732/3 EZ 1 U2J22 upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 13347 k.o. Bihać-grad na ime E.K., te da izvrši upis nasljednika navedenih u predmetnom rješenju o nasljeđivanju (stav III izreke predmetnog rješenja). Utvrđeno je da zaostavštinu iza umrlog I.K. čine nekretnine pobliže označene predmetnim rješenjem, te imovina utvrđena pravosnažnom presudom Općinskog suda od 5. februara 2018. godine, upisana u zemljišnoknjižni uložak broj 13347 k.o. Bihać-grad, pa je određeno da se na tim nekretninama za zakonske nasljednike proglašavaju E.R., E.K. i M.K. (kćerke ostavitelja) sa dijelom od po 1/3, a na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak broj 5624 k.o. Bihać-grad za zakonske nasljednike se proglašavaju E.R. i E.K. sa dijelom od po ½, te na pokretnoj stvari koju čini putnički automobil pobliže opisan u izreci rješenja za zakonske nasljednike proglašene su kćerke ostavitelja (E.K. sa dijelom od 2/3 i E.R. sa dijelom od 1/3) (stav IV izreke predmetnog rješenja).

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda od 25. februara 2020. godine, te o prijedlogu za ponavljanje predmetnog postupka, Kantonalni sud je Rješenjem broj 17 0 O 036863 21 Gž 2 od 8. aprila 2021. godine predmetnu žalbu sa prijedlogom za ponavljanje postupka odbacio kao nedopuštenu.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 203. Zakona o nasljeđivanju u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o nasljeđivanju) propisano da se strankama u smislu tog zakona smatraju nasljednici i legatari, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Kantonalni sud je naveo da apelantkinja predmetnom žalbom ne tvrdi da je nasljednik iza ostavitelja I.K., ne tvrdi da joj je ostavitelj ostavio legat, niti tvrdi da ostvaruje bilo kakvo pravo iz zaostavštine ostavitelja, pa se apelantkinja, u smislu citiranih zakonskih odredbi, ne može smatrati strankom u predmetnom postupku. Kantonalni sud je dalje naveo da prvostepenim rješenjem nisu povrijeđena prava apelantkinje na imovinu jer ona nije nasljednik iza I.K. i pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakonski nasljedni dio apelantkinje koji je ona ostvarila po osnovu nasljeđivanja iza svoje majke, ali da apelantkinja mora imati u vidu da je u parničnom postupku pravosnažno utvrđeno da imovina koju u naravi čini stan predstavlja zaostavštinu iza ostavitelja I.K. jer je taj stan bračna tekovina njega i prednice apelantkinje, pa će suvlasnički dio apelantkinje u zemljišnoj knjizi biti umanjen na osnovu pravosnažne presude, a ne na osnovu rješenja koje pobija predmetnom žalbom. Kantonalni sud je takođe naveo da je odredbama člana 214. Zakona o nasljeđivanju propisano da u ostavinskom postupku nisu dopušteni vanredni pravni lijekovi, te da je apelantkinja izjavila žalbu sa prijedlogom za ponavljanje postupka, pa, s obzirom da apelantkinja nije stranka u predmetnom ostavinskom postupku, to u smislu navedenih odredbi člana 203. Zakona o nasljeđivanju njena žalba nije dopuštena, niti je, u smislu odredbi člana 214. istog zakona dopušten prijedlog za ponavljanje postupka.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretni slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelantkinja osporava rješenje kojim je, u jednom dijelu odbačena kao nedopuštena njena žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja, a u drugom dijelu je odbačen kao nedopušten njen prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da iz navedenog slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korišćenog pravnog lijeka tj. žalbe, odnosno o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti pravnog lijeka koji je apelantkinja koristila u predmetnom postupku, odnosno o procesnoj dopustivosti njenog prijedloga za ponavljanje postupka. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantkinje u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija, u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, s obzirom da se u predmetnom postupku, dakle, odlučivalo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje de se u tom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantkinje iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2104/21 (E. M.-V.) | Sudska praksa | Aktio