Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2076/21 (PBP d.o.o. Konjic)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2076/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2076/21, rješavajući apelaciju koju je podnio PBP d.o.o. Konjic, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio PBP d.o.o. Konjic protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 044184 19 Rsž 3 od 16. septembra 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. PBP d.o.o. Konjic (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Almir Gagula advokat iz Sarajeva, podnio je 11. juna 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 044184 19 Rsž 3 od 16. septembra 2020. godine.
2. Općinski sud u Konjicu je Presudom broj 56 0 Rs 044184 13 Rs od 5. juna 2014. godine odbio u cijelosti tužbeni zahtjev prvotužioca (E.Ć.) da se obaveže apelant da isplati prvotužiocu na ime naknade za topli obrok iznos od 4.707,75 KM, na ime naknade troškova prijevoza iznos od 3.705,00KM, na ime prekovremenog rada iznos od 2.990,00 KM, sve za period od 1. augusta 2010. do 18. marta 2013. godine, te regresa za 2010., 2011. i 2012. godinu u iznosu od 612,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezao je apelanta da drugotužiocu (M.Š.) isplati na ime naknade za topli obrok za naznačeni period iznos od 2.328,27 KM i na ime regresa za 2011. godinu iznos od 204,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezao je apelanta da trećetužiocu (E.Ć.) isplati na ime naknade za topli obrok iznos od 2.844,93 KM i na ime naknade troškova prijevoza iznos 1.890,00 KM za naznačene periode, te regres za 2011. godinu u iznosu od 204,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezao je tužioce da apelantu isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 6.532,18 KM.
3. Kantonalni sud je presudom od 16. septembra 2020. godine preinačio prvostepenu presudu u dijelu izreke kojom je odlučeno o zahtjevu prvotužioca za isplatu naknade za topli obrok i regres na način da je obavezao apelanta da na ime naknade za topli obrok za period od 1. augusta 2010. do 1. februara 2012. godine i za period od 1. marta do 23. jula 2013 godine prvotužiocu isplati iznos od 2.866,49 KM, te na ime naknade regresa za 2011. i 2012 godinu u iznos od 408,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenog odbio tužbeni zahtjev prvotužioca za isplatom naknade na ime toplog obroka, kao i sa zahtjevom za isplatom regresa za 2010. godinu. U ostalom dijelu je potvrdio prvostepenu presudu (u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvotužioca za isplatu naknade na ime prekovremenog rada, troškova prijevoza i regresa za 2010.godinu). Odbio je žalbe drugotužioca i apelanta kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu drugotužioca za isplatu naknada. Odbio je žalbu trećetužioca kao neosnovanu, a žalba apelanta djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke kojom je odlučeno o isplati trećetužiocu naknade na ime troškova prijevoza na način da je trećetužioca u tom dijelu u cijelosti odbio sa tužbenim zahtjevom, dok je u ostalom dijelu apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presuda. Preinačio je prvostepenu presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka na način da je tužioce obavezao da apelantu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 Rs 044184 21 Rev 2 od 18. februara 2021. godine apelantova revizija je odbačena kao nedopuštena.
5. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da su tužioci u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. ZPP), da se procesni položaj svakog od njih je samostalan, pa se pravo na izjavljivanje revizije cijeni u odnosu na svakog od njih odvojeno. S obzirom da pobijani dio drugostepene presude u odnosu na prvotužioca iznosi 3.274,49 KM, drugotužioca 2.532,27 KM i trećetužioca 3.048,93 KM, to apelantova revizija, prema članu 237. stav 2. ZPP, nije dopuštena. Također je naveo da je apelant predložio izuzetno postupanje po reviziji prema članu 237. stav 3. i 4. ZPP, ali nije postupio prema stavu 5. istog člana, nego je u reviziji ukazao samo na povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane nižestepenog suda, zbog čega je primjenom člana 247. stav 4. ZPP, u vezi sa člana 237. st. 2.,3. i 5. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedopuštenu.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da su u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelant navodi da tužioci uopće nisu dokazali osnov i visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu toplog obroka i regresa.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda od 16. septembra 2020. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 18. februara 2021. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud ukazuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu drugostepena odluka.
9. S obzirom na to da je o reviziji apelanta rješavano rješenjem Vrhovnog suda od 18. februara 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 16. septembra 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. juna 2021. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presuda Kantonalnog suda od 16. septembra 2020. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić