Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3963/20 (F. M. i drugi)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3963/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP 3963/20, rješavajući apelacije Fadila Mukanovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Fadil Mukanović, Fadila Mehdin, Azir Kazić i Šinaz Galizović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji su okončani presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 412160 15 Rsž od 12. februara 2021. godine, 65 0 Rs 468340 16 Rsž od 20. maja 2021. godine, 65 0 Rs 375507 15 Rsž od 13. novembra 2020. godine i 65 0 Rs 337478 15 Rsž od 6. novembra 2020. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Fadilu Mukanoviću, Fadili Mehdin, Aziru Kaziću i Šinazu Galizoviću isplati iznose od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 3963/20

1. Fadil Mukanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 412160 15 Rsž od 12. februara 2021. godine. AP 3964/20

2. Fadila Mehdin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnijela je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 468340 16 Rsž od 20. maja 2021. godine.

AP 3968/20

3. Azir Kazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 375507 15 Rsž od 13. novembra 2020. godine.

AP 3973/20

4. Šinaz Galizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 337478 15 Rsž od 6. novembra 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 10. i 11. juna 2021. godine od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelacije.

6. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio u periodu od 16. do 18. juna 2021. godine.

7. Općinski sud nije u ostavljenim rokovima dostavio odgovor na apelacije.

III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:

AP 3963/20

9. Apelant je 12. februara 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.

10. Općinski sud je 30. septembra 2014. godine održao pripremno ročište, te je ročište za glavnu raspravu održao 16. februara 2015. godine, kada je glavna rasprava i zaključena.

11. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 412160 14 Rs od 7. maja 2015. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 22. maja 2015. godine podnio žalbu, te je predmet 23. decembra 2015. dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

12. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 412160 15 Rsž od 12. februara 2021. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa na način detaljno naveden u izreci, dok je u ostalom dijelu žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

13. Nadalje, proizlazi da je predmetni postupak okončan.

AP 3964/20 14. Apelantica je 31. oktobra 2014. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.

15. Općinski sud je 4. maja 2015. godine održao pripremno ročište, te je ročište za glavnu raspravu održao 7. oktobra 2015. godine.

16. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 468340 14 Rs od 20. oktobra 2015. godine usvojio apelanticin tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 28. oktobra 2015. godine podnio žalbu, te je predmet 12. maja 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

17. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 468340 16 Rsž od 20. maja 2021. godine žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

18. Nadalje, proizlazi da je predmetni postupak okončan.

AP 3968/20

19. Apelant je 28. augusta 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.

20. Općinski sud je 8. aprila 2014. godine održao pripremno ročište, te je ročište za glavnu raspravu održao 24. juna 2015. godine. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 375507 13 Rs od 24. augusta 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 2. septembra 2015. godine podnio žalbu, te je predmet 27. novembra 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

21. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 375507 15 Rsž od 13. novembra 2020. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike plaće na način detaljno naveden u izreci, dok je u ostalom dijelu žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

22. Nadalje, proizlazi da je predmetni postupak okončan.

AP 3973/20

23. Apelant je 20. marta 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.

24. Općinski sud je 10. decembra 2013. godine održao pripremno ročište, te ročište za glavnu raspravu 10. februara 2015. godine.

25. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 337478 13 Rs od 31. marta 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude parnične stranke su 6. i 7. aprila podnijele žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

26. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 337478 15 Rsž od 6. novembra 2020. godine djelimično usvojio podnesene žalbe i to žalbu tuženog u dijelu koji se odnosi na razliku plaće, a apelantovu žalbu u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa na način detaljno naveden u izreci. Kantonalni sud je preinačio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka na način detaljno naveden u izreci, dok je u ostalom dijelu žalbe odbio kao neosnovane.

27. Nadalje, proizlazi da je predmetni postupak okončan.

Spajanje predmeta

28. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3963/20.

29. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti donijeti odluku o apelacijama na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelacije

31. U odgovorima na apelacije Kantonalni sud je naveo da je preopterećen velikim brojem predmeta i nedostatkom odgovarajućeg broja sudija, te da je te probleme rješavao donošenjem Programa rješavanja starih predmeta, da je preduzeo određene korake na organizovanju svog rada, konkretno predlaganjem VSTVBiH da donese odluke o privremenom upućivanju sudija Kantonalnog suda u Zenici na vršenje sudske funkcije u Kantonalni sud na period od 12 mjeseci, tj. od 1. juna 2020. do 1. juna 2021. godine, a što je realizovano Odlukom VSTVBiH broj 06-07-3-634-11/2020 od 4. maja 2020. godine.

V.Relevantni propisi

32. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

33. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

34. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

35. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

36. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnim postupcima koji su nakon podnošenja apelacija okončani, pa su u vrijeme podnošenja predmetne apelacije bile dopustive u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

37. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

39. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka razmatrati period od podnošenja tužbi pa do donošenja odluka Kantonalnog suda kojim su predmetni postupci okončani. U predmetu broj AP 3963/20 tužba je podnesena 12. februara 2014. godine, a drugostepena presuda donesena 12. februara 2021. godine, dakle, u periodu od sedam godina. U predmetu broj AP 3964/20 tužba je podnesena 31. oktobra 2014. godine, a drugostepena presuda je donesena 20. maja 2021. godine, dakle, u periodu od sedam godina i sedam mjeseci. U predmetu broj AP 3968/20 tužba je podnesena 28. augusta 2013. godine, a drugostepena presuda donesena je 13. novembra 2020. godine, dakle, u periodu od sedam godina i tri mjeseca. U predmetu broj AP 3973/20 tužba je podnesena 20. marta 2013. godine, a drugostepena presuda donesena je 6. novembra 2020. godine, dakle, u periodu od sedam godina i osam mjeseci.

Relevantni principi

43. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

44. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

45. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka

46. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenim postupcima.

47. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih bili značajni, jer su putem suda pokušavali da ostvare potraživanja iz radnog odnosa.

48. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud tokom predmetnih postupaka nije imao evidentnih dužih perioda pasivnosti, te da je prvostepene presude donio u razumnim rokovima, tj. u predmetu broj AP 3963/20 približno jednu godinu i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe (tužba podnesena 12. februara 2014. godine, a prvostepena presuda donesena 7. maja 2015. godine), u predmetu broj AP 3964/20 jednu godinu nakon podnošenja tužbe (tužba podnesena 31. oktobra 2014. godine, a prvostepena presuda donesena je 20. oktobra 2015. godine), u predmetu broj AP 3968/20 dvije godine nakon podnošenja tužbe (tužba podnesena 28. augusta 2013. godine, a prvostepena presuda donesena je 24. augusta 2015. godine), u predmetu broj AP 3973/20 dvije godine nakon podnošenja tužbe (tužba je podnesena 20. marta 2013. godine, a prvostepena presuda je donesena 31. marta 2015. godine). U okolnostima konkretnih slučajeva, s obzirom da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, postupanje Općinskog suda predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

49. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban duži period da donese odluke po podnesenim žalbama, tj. u predmetu broj AP 3963/20 pet godina i dva mjeseca nakon dostavljanja predmeta na postupanje (predmet dostavljen Kantonalnom sudu 23. decembra 2015. godine, a drugostepena presuda donesena 12. februara 2021. godine), u predmetu broj AP 3964/20 pet godina nakon dostavljanja predmeta na postupanje (predmet dostavljen Kantonalnom sudu 12. maja 2016. godine, a drugostepena presuda donesena 20. maja 2021. godine), u predmetu broj AP 3968/20 pet godina nakon dostavljanja predmeta na postupanje (predmet dostavljen Kantonalnom sudu 27. novembra 2015. godine, a drugostepena presuda donesena 13. novembra 2020. godine), AP 3973/20 pet godina i sedam mjeseci nakon podnošenja žalbi (parnične stranke su žalbe podnijele 6. i 7. aprila 2015. godine, a Kantonalni sud je drugostepenu presudu donio 6. novembra 2020. godine). Dakle, radi se o periodima dužim od pet godina, što u okolnostima konkretnih slučajeva predstavlja periode koji su u značajnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupaka, naročito imajući u vidu da su postupci po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža da su žalbeni postupci trajali višestruko duže nego što su trajali prvostepeni iako je prvostepeni sud u dokaznom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke proveo dokaze kako bi utvrdio činjenično stanje, te je prvostepene odluke donio u rokovima od jedne do dvije godine, dok se u drugostepenom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenih postupaka ukazao da sud ima veliki broj predmeta koji se rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, te da je preduzeo određene aktivnosti kako bi se predmeti brže rješavali, tj. predložio je VSTVBiH da sudije drugog suda privremeno uputi na vršenje sudijske funkcije u Kantonalnom sudu.

50. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnim slučajevima, jer se ovakva pasivnost u žalbenim postupcima mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovim predmetima i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na Internet stranici www.ustavnisud.ba).

51. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojom pasivnošću u predmetnim postupcima u odlučujućoj mjeri doprinio njihovoj dužini trajanja, te opravdanja koja je u konkretnim slučajevima ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti opravdano prihvatljivim, jer trajanje žalbenog postupka duže od pet godina u predmetima koji su po zakonu hitne prirode predstavlja nerazumno dug period koji je u značajnijoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupaka.

52. S obzirom na to da su predmetni postupci na dvije sudske instance trajali duže od sedam godina, pri čemu su se pred Kantonalnim sudom vodili duže od pet godina, a po zakonu su hitne prirode, u konkretnim slučajevima predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je došlo do povrede prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

53. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

54. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima Fadilu Mukanoviću, Fadili Mehdin, Aziru Kaziću i Šinazu Galizoviću treba isplati iznos od po 300,00 KM.

55. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

56. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

57. Također, apelanti navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

58. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su parnični postupci koji su po zakonu hitne prirode trajali duže od sedam godina, od čega pred Kantonalnim sudom duže od pet godina, što u okolnostima konkretnih slučajeva predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

59. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

60. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3963/20 (F. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio