Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2154/21 (R.Dž.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2154/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2154/21, rješavajući apelaciju koju je podnio R. Dž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R. Dž.
protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 451198 21 Rev od 11. marta 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. R. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Marić&Co“ d.o.o. Sarajevo, podnio je 18. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 451198 21 Rev od 11. marta 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 451198 14 Rs od 5. oktobra 2015. godine (vrijednost predmeta spora 11.000,00) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, drugotužiteljke (B.I.) i trećetužiteljke (D.B.) da se poništi odluka tužene (Razvojna banka Federacije BiH) o smjeni predsjednika Uprave tužene, razrješenju ostalih članova Uprave tužene i potvrđivanju predsjednika Uprave tužene od 25. jula 2014. godine, te da se naloži tuženoj da apelanta vrati na poziciju predsjednika Uprave tužene, drugotužiteljku da vrati na poziciju izvršnog direktora tužene i trežetužiteljku da vrati na poziciju izvršnog direktora tužene. Obavezani su apelant, drugotužiteljka i trežetužiteljka da tuženoj na ime troškova postupka solidarno isplate iznos od 2.527,20 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta, drugotužiteljke i trežetužiteljke izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 5. oktobra 2015. godine, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 65 0 Rs 451198 15 Rsž od 27. novembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Odlučujući o reviziji apelanta, drugotužiteljke i trežetužiteljke izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 27. novembra 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 451198 21 Rev od 11. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu.
5. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na osnovu odredbi člana 106. stav (2) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je, shodno odredbama člana 321. stav (2) ZPP, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naznačio, te da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom sporu, a da je u tužbi naznačena vrijednost spora u iznosu od 11.000,00 KM. Vrhovni sud je u vezi s tim ukazao da su apelant, drugotužiteljka i trežetužiteljka podnijeli jednu tužbu (suparničarstvo ili subjektivna kumulacija, u smislu odredbi člana 362. stav (1) ZPP) za poništaj odluke tužene, a tužbeni zahtjev je formulisan kao jedinstven, tako da su oni zapravo zbrojili svoje zahtjeve u jedan. Vrhovni sud je dalje ukazao da, s obzirom na to da se na strani tužitelja nalaze tri osobe, ostaje za ocijeniti od kakvog je to učinka na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva svakog od tužitelja, pa je u vezi s tim naveo da, shodno odredbama člana 318. stav (1) ZPP, određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva dolazi u obzir kod objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, ali ne i kod subjektivne kumulacije (suparničarstva), što je u konkretnom predmetu slučaj. Vrhovni sud je naveo da su, imajući u vidu sadržaj nenovčanog tužbenog zahtjeva, tužioci u konkretnom slučaju formalni suparničari, da je svaki tužilac mogao i samostalno istaći svoj zahtjev i da je sud mogao donijeti odvojene odluke za svakog od njih, pa da se, stoga, vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tužioca određuje na način da se označena vrijednost predmeta spora dijeli na broj suparničara. Vrhovni sud je zaključio da, shodno tome (budući da se vrijednost predmeta spora od 11.000,00 dijeli na tri), utvrđena vrijednost predmeta spora svakog tužioca pojedinačno ne prelazi vrijednosni cenzus iz citiranih zakonskih odredbi, pa predmetna revizija nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju u smislu navedenih zakonskih odredbi.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je Vrhovni sud proizvoljno, paušalno i pogrešno tumačio relevantne odredbe ZPP kada je zaključio da u konkretnom slučaju, imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora, predmetna revizija nije dopuštena.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude, te kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda, koju apelant nije osporio predmetnom apelacijom. Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluku Vrhovnog suda kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za izjavljivanje revizije. Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom (za razliku od drugostepene presude kao konačne odluke) nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić