Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3577/19 (I. V.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Protek roka
- Penzija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3577/19
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3577/19, rješavajući apelaciju Ilije Vranjkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tač. c) i l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Ilije Vranjkovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske povodom žalbe protiv Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Banja Luka broj 1022388629 od 21. oktobra 2020. godine.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Iliji Vranjkoviću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vranjkovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 1 0 U 020983 18 Uvp od 26. juna 2019. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vranjkovića podnesena protiv Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Banja Luka broj 1022388629 od 21. oktobra 2020. godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 11. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 020983 18 Uvp od 26. juna 2019. godine, presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 021021 19 U 2 od 15. jula 2019. godine i broj 11 0 U 020983 17 U od 1. decembra 2017. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond) broj 1022388629 od 29. marta 2017. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Filijala) broj 1022388629 od 31. oktobra 2016. godine. Apelant je 13. novembra 2020. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Fonda i Filijale je zatraženo 16. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 24. decembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, Vrhovni sud 5. januara 2021. godine, dok Fond i Filijala u ostavljenom roku nisu dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Postupak priznavanja prava na starosnu penziju
5. Odlučujući u ponovnom postupku, Filijala je donijela Rješenje broj 1022388629 od 31. oktobra 2016. godine kojim je određeno da apelant počev od 30. decembra 2005. godine ostvaruje pravo na starosnu penziju u iznosu od 412,43 KM mjesečno, te da od 1. januara 2008. godine penzija iznosi 412,43 KM mjesečno, a da od 1. maja 2008. godine iznosi 453,38 KM mjesečno i da će se isplata penzije vršiti od 30. decembra 2005. godine. Rješenjem je, između ostalog, određeno da se isplata penzije obustavlja ako nastupe razlozi zbog kojih se penzija ne isplaćuje, kao i da žalba i revizija ne odlažu izvršenje rješenja.
6. Apelant je podnio žalbu protiv tog rješenja, koja je odbijena Rješenjem Fonda broj 1022388629 od 29. marta 2017. godine.
7. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je apelant podnio tužbu protiv rješenja Fonda, koja je odbijena Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 020983 17 U od 1. decembra 2017. godine, kao i da je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda, koji je odbijen Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 020983 18 Uvp od 26. juna 2019. godine.
Postupak ponovnog određivanja penzije
8. Filijala je, rješavajući po službenoj dužnosti, donijela Rješenje broj 1022388629 od 1. novembra 2016. godine kojim je apelantu ponovo određena starosna penzija počev od 1. oktobra 2009. godine u iznosu od 356,16 KM mjesečno, te je određeno da se tako određena penzija usklađuje za određene procente i počev od određenih perioda iznosi određene novčane iznose precizirane u izreci rješenja. Takođe, tim rješenjem je određeno da se tako određena penzija usklađuje mjesečno prema stanju sredstava u Fondu namijenjenih za isplatu penzija, kao i da se tim rješenjem zamjenjuje rješenje na osnovu kojeg je vršena dosadašnja isplata penzije, a da žalba i revizija ne odlažu izvršenje rješenja.
9. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Filijale, koja je odbijena Rješenjem Fonda broj 1022388629 od 30. marta 2017. godine.
10. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Fonda, koju je Okružni sud Presudom broj 11 0 U 021021 17 U od 1. decembra 2017. godine odbio kao neosnovanu.
11. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, koji je Vrhovni sud uvažio Presudom broj 11 0 U 021021 18 Uvp od 26. juna 2018. godine, ukinuo tu presudu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
12. Odlučujući u ponovnom postupku, Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 021021 19 U 2 od 15. jula 2019. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu.
13. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda, koji je uvažen Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 021021 19 UVp 2 od 23. septembra 2020. godine na način da je ta presuda preinačena tako što je tužba uvažena i osporeni akt poništen.
14. Nakon toga Fond je, postupajući u izvršenju presude Vrhovnog suda, donio Rješenje broj 1022388629 od 15. oktobra 2020. godine kojim je uvažio žalbu i poništio rješenje Filijale od 1. novembra 2016. godine, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i rješavanje.
15. Filijala je, odlučujući u ponovnom postupku, donijela Rješenje broj 1022388629 od 21. oktobra 2020. godine kojim je apelantu ponovo određen iznos starosne penzije počev od 1. oktobra 2009. godine u iznosu od 356,16 KM mjesečno, te je određeno da će se isplata penzije vršiti od 1. oktobra 2009. godine, kao i da počev od određenih datuma penzija iznosi određene novčane iznose, kako je to precizirano u izreci rješenja. Predmetnim rješenjem je, između ostalog, utvrđeno i da se isplata penzije obustavlja ako nastupe razlozi zbog kojih se penzija ne isplaćuje, kao i određeno da se tim rješenjem zamjenjuje Rješenje Filijale broj 1022388629 od 31. oktobra 2016. godine, a da žalba i revizija ne odlažu izvršenje rješenja. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Iz apelacionih navoda proizilazi da apelant smatra da je osporenim odlukama pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kao i da su povrijeđena pravila postupka. Takođe, tvrdi da predmetni postupak traje 14 godina i smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te traži kompenzaciju uslijed navodne povrede tog prava.
17. Iz dopune apelacije proizilazi da je apelant podnio žalbu protiv rješenja Filijale od 21. oktobra 2020. godine i da se smatra da iz odluka donesenih u tom postupku proizilazi da organi uprave ne poštuju presude Vrhovnog suda
b) Odgovori na apelaciju
18. Vrhovni sud smatra da su u konkretnom slučaju neosnovani apelantovi navodi o povredi prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
19. Okružni sud navodi da su razlozi za odluku tog suda dati u obrazloženju presude. V.Relevantni propisi
20. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07-ispravka, 50/10 i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba navedenog zakona, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Načelo ekonomičnosti postupka Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.
Rok za izdavanje rešenja Član 206.
Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
Ako organ protiv čijeg je rešenja dopuštena žalba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe, kao da je njen zahtev odbijen.
21. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba navedenog zakona, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 48.
Sud će primjeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
22. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba navedenog zakona, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 020983 18 Uvp od 26. juna 2019. godine
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navedenu Presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 020983 18 Uvp od 26. juna 2019. godine Ustavni sud je pošao od navedene odredbe člana 18 stav (1), te stava (3) tačka c) istog člana Pravila Ustavnog suda, koji glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
26. Naime, Ustavni sud ukazuje da je apelant navedenu presudu Vrhovnog suda primio 12. jula 2019. godine, a da je predmetna apelacija kojom je osporena navedena presuda podnesena 11. septembra 2019. godine (srijeda), odnosno 61. dan od dana kada je apelant primio tu presudu, iz čega proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je u ovom dijelu odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na odluke donesene u predmetu broj 11 0 U 021021
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, koji glasi:. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
29. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje da je Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 021021 19 U 2 od 15. jula 2019. godine, koja je osporena predmetnom apelacijom, nakon podnošenja apelacije, u postupku povodom apelantovog zahtjeva za preispitivanje te presude, Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 021021 19 UVp 2 od 23. septembra 2020. godine preinačena tako što je uvažena apelantova tužba i poništeno drugostepeno rješenje Fonda. Takođe, proizilazi da je nakon toga Fond, postupajući u izvršenju presude Vrhovnog suda, donio novo rješenje od 15. oktobra 2020. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu i poništio prvostepeno rješenje Filijale od 1. novembra 2016. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. Filijala je u ponovnom postupku donijela Rješenje broj 1022388629 od 21. oktobra 2020. godine protiv kojeg je, kako to proizilazi iz dopune apelacije, apelant podnio žalbu i koje osporava dopunom apelacije, Dakle, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, postupak o predmetu apelacije u ovom dijelu u toku pred Fondom, koji još nije donio odluku o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja Filijale od 15. oktobra 2020. godine.
30. Imajući u vidu odredbe člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje u konkretnom postupku u odnosu na ostale aspekte iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije i navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije nedopuštena zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke. Dopustivost apelacije u odnosu na navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 11 0 U 021021
31. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
32. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum Pravo na pravično suđenje – razuman rok
33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
35. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak na čiju nerazumnu dužinu, u smislu člana 6 Evropske konvencije, apelant ukazuje odnosi na ponovno određivanje starosne penzije, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa su stoga član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjivi na taj postupak. Relevantni principi
36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18).
Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je predmetni postupak započet 1. novembra 2016. godine, kada je Filijala donijela rješenje o ponovnom određivanju starosne penzije za apelanta i da je taj postupak još u toku pred Fondom povodom apelantove žalbe donesene protiv prvostepenog Rješenja broj 1022388629 od 21. oktobra 2020. godine. Dakle, iz navedenog proizilazi da predmetni postupak traje oko četiri godine i osam mjeseci i da još uvijek nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.
Analiza dužine trajanja postupka
38. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ponovnog određivanja apelantove starosne penzije, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Ustavni sud zapaža i da je postupak od velikog značaja za apelanta, budući da je riječ o starijoj osobi i da se radi o postupku od velikog značaja za apelantovu materijalnu egzistenciju.
39. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije eksplicitno ne proizilazi da je apelant u konkretnom predmetu podnosio žalbu, odnosno tužbu radi ćutanja administracije. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da je relevantnim propisima koji važe na teritoriji Bosne i Hercegovine omogućeno podnošenje žalbe, odnosno tužbe zbog ćutanja administracije, te da apelanti, shodno relevantnim odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, odnosno Zakona o upravnim sporovima, taj pravni lijek treba da koriste s ciljem ubrzanja upravnog postupka, odnosno upravnog spora (mutatis mutandis, AP 1885/07 od 25. februara 2010. godine, tačka 42, i mutatis mutandis Evropski sud, Štajcar protiv Hrvatske, zahtjev broj 46279/99, odluka o dopustivosti od 20. januara 2000. godine, Grčar protiv Hrvatske, zahtjev broj 22715/09, presuda od 17. septembra 2013.godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelantovo nekorišćenje mogućnosti koje su propisane zakonom nije sprečavalo nadležne organe da odluče o njegovom zahtjevu kojima je zakonom propisana izričita obaveza da postupaju u zakonom postavljenim rokovima (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3570/08 od 15. jula 2011. godine, st. 28 i 36, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
40. U vezi sa ponašanjem organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su, nakon što je predmetni postupak započet po službenoj dužnosti 1. novembra 2016. godine, donošenjem rješenja prvostepenog organa, organi uprave i redovni sudovi u prvom setu postupka u prihvatljivim vremenskim periodima od po nekoliko mjeseci donosili odluke u konkretnom predmetu. Međutim, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je Vrhovni sud uvažio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, ukinuo tu presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak, Okružnom sudu trebalo više od godinu dana da donese novu odluku u tom novom postupku, kao i Vrhovnom sudu, pri čemu sudovi nisu ponudili nikakvo opravdanje zašto je postupak toliko trajao u drugoj fazi postupka pred tim sudovima. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, uslijed nepostupanja Okružnog suda po presudi tog suda, u toj drugoj fazi postupka svojom presudom najzad preinačio presudu Okružnog suda tako što je uvažio apelantovu tužbu i poništio osporeno drugostepeno rješenje. Ustavni sud zapaža da su nakon toga drugostepeni organ i prvostepeni organ uprave nove odluke donijeli u kratkim vremenskim periodima, ali da se, prema stanju spisa, predmet trenutno nalazi na rješavanju pred drugostepenim organom i da je neizvjesno kada će biti okončan. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
41. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, naročito činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje više od četiri godine i osam mjeseci i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, Ustavni sud, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, zaključuje da nema valjanog opravdanja za toliko trajanje postupka u predmetu od velike važnosti za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju Okružnog suda, koji nije ispoštovao upute Vrhovnog suda i time je znatno produžio trajanje predmetnog postupka, a u manjoj mjeri i ponašanju Vrhovnog suda i organa uprave, koji prilikom postupanja u konkretnom predmetu nisu imali u vidu činjenice iz kojih proizilazi da je ovaj predmet od izuzetne važnosti za apelanta i da što hitnije treba biti okončan.
42. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog ovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
43. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74 stav(2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
44. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 900,00 KM.
45. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak ponovnog određivanja starosne penzije apelantu traje oko četiri godine i osam mjeseci i kada još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta koji je starije životne dobi i od kojeg postupka zavisi i njegova materijalna egzistencija, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Okružnom sudu, koji nije postupao po uputama Vrhovnog suda, čime je znatno produžio trajanje predmetnog postupka, a u manjoj mjeri i Vrhovnom sudu i organima uprave koji prilikom postupanja u konkretnom predmetu nisu imali u vidu činjenice iz kojih proizilazi da je ovaj predmet od izuzetne važnosti za apelanta i da što hitnije treba biti okončan.
47. Na osnovu člana 18 stav (3) tač. c) i l), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić