Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2023/21 (N.R.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ugovor o kupoprodaji
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Upis u sudski registar
- Troškovi postupka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2023/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2023/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela N. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela N. R.
protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 P 055184 21 Gž 2 od 23. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 P 055184 19 P 2 od 20. novembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. N. R. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Broda, koju zastupa Siniša Mikić advokat iz Doboja, podnijela je 8. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 P 055184 21 Gž 2 od 23. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 P 055184 19 P 2 od 20. novembra 2020. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 84 0 P 055184 19 P 2 od 20. novembra 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se utvrdi da je apelantkinja nosilac prava posjeda na nepokretnosti, pobliže označenoj izrekom predmetne presude, što bi tuženi (Z.Ć.) bio dužan priznati i trpjeti da se apelantkinja upiše kao nosilac prava posjeda na predmetnim nekretninama kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka. Obavezana je apelantkinja da tuženom nadoknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 2.540,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 20. novembra 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 84 0 P 055184 21 Gž 2 od 23. marta 2021. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezao apelantkinju da naknadi tuženom na ime troškova postupka iznos od 2.220,00 KM, umjesto dosuđenog iznosa od 2.540,00 KM, dok je u ostalom dijelu žalbu apelantkinje odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je apelantkinja kupoprodajnim ugovorom od 19. juna 2012. godine kupila nekretnine upisane u Posjedovnom listu broj 1321/05 KO Brod ukupne površine 965 m2. Zatim, da su predmetne parcele upisane u zemljišnoknjižnim ulošcima broj 134 i 135 sa ukupnom površinom od 965 m2 u svojini apelantkinje sa dijelom 1/1, dok je u Listu nepokretnosti broj 2648/2 KO Brod apelantkinja upisana kao posjednik predmetnih parcela ukupne površine 944 m2. Dalje, da je prilikom izlaganja na javni uvid podataka novog katastarskog premjera 2011. godine ustanovljena međa između parcela (sada apelantkinje i tuženog) uzduž postojećeg potpornog zida, te da je time parcela apelantkinje umanjena za 21 m2. Takođe, da iz izjava tuženog i svjedoka J.D., koje je prvostepeni sud cijenio tačnim i uvjerljivim, nesumnjivo proizlazi da je između te dvije parcele i u vrijeme prednika apelantkinje i tuženog postojala betonska ograda, a zatim zid, te da tuženi, a ni apelantkinja nisu pomjerali međe predmetnih parcela. Okružni sud je naveo da je stoga prvostepeni sud zaključio da je između prednika parničnih stranaka postojao dogovor o lokaciji betonske ograde na čijem mjestu je prednik apelantkinje sagradio potporni zid, a bez konsultacija sa geometrom i utvrđivanja međe, pa je uslijed toga i njegove saglasnosti prilikom izlaganja podataka o nekretninama na javni uvid, međa ustanovljena po postojećem zidu i time umanjena površina parcele apelantkinje za 21 m2.
5. Okružni sud je naveo da nije ni sporno da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora od 19. juna 2012. godine na snazi bio stari premjer zemljišta (kako to apelantkinja navodi u svojoj žalbi), ali se kod činjenice da je apelantkinja članom 4. predmetnog ugovora priznala da se „uvjerila u stvarno stanje predmetnih nekretnina“, tj. ne samo u podatke zemljišnoknjižnih evidencija, nego i u stanje na terenu, prednji prigovori prigovor apelantkinje ukazuje neosnovanim. Okružni sud je dalje naveo da je izlaganje nekretnina bilo 2011. godine, tj. prije prodaje predmetnih nekretnina apelantkinji, a tom prilikom se tuženi kao vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina saglasio sa postojećom površinom parcele, tj. njene granice do potpornog zida (kako to proizlazi iz popisnog lista od 15. decembra 2011. godine, kojeg je tuženi potpisao bez prigovora). Dalje, da je apelantkinja i sama potpisala popisni list od 23. oktobra 2013. godine, nakon čega nije izjavila prigovor protiv predmetnog popisnog lista u roku od osam dana (što je, kako je to navedeno u istom popisnom listu, mogla učiniti). Okružni sud je takođe naveo da je, osim toga, izlaganje nekretnina koje je bilo 2011. godine stupilo na snagu 2015. godine, a da apelantkinja ni tada nije reagovala, nego je očigledno podnijela tužbu 6. marta 2018. godine (kada joj je zbog gradnje tržnog centra na kupljenoj parceli neophodna i sporna površina od 21 m2 radi pristupnog puta). Okružni sud je naveo (u odnosu na navode apelantkinje da je nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke nepotpun, te da isti nije postupio po rješenju prvostepenog suda od 22. juna 2020. godine), da je prvostepeni sud predmetnim rješenjem dao nalog vještaku da dopuni svoj nalaz i mišljenje, u kojem rješenju je, između ostalog, navedeno da vještak treba da „eventualno odredi uslovno cijepanje, odnosno novi broj katastarske čestice za razliku parcele između 956 m2 i 944 m2“. Okružni sud je naveo da je navedeni vještak dopunio svoj nalaz i mišljenje shodno rješenju prvostepenog suda od 22. juna 2020. godine, te da se izjasnio u pogledu uslovnog cijepanja parcele, sve u skladu sa pravilima struke. Okružni sud je naveo da, stoga, nalazi neprihvatljivim prednje žalbene prigovore apelantkinje. Okružni sud je naveo da su djelimično osnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud pogrešno obračunao troškove postupka nalazeći daje održano sedam ročišta, a ne pet ročišta, kako to proizlazi iz stanja predmetnog spisa, pa je taj sud, primjenom odredbi člana 386. stav (3) u vezi sa čl. 387. i 397. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) obavezao apelantkinju da tuženom naknadi, umjesto iznosa od 2.540,00 KM, iznos od 2.220,00 KM. Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, između ostalog, navodi da joj je nezakonito oduzet dio zemljišta koje je kupila i na kojem je napravila tržni centar, pa upravo oduzeti dio zemljišta predstavlja pristupni put, zbog čega je u predmetnom postupku tražila da joj se sporni dio zemljišta vrati. Dalje navodi da je sud zanemario propuste koje je u predmetnom postupku načinio vještak čiji nalaz i mišljenje nisu bili potpuni, te da navedeni vještak nije ni postupio po rješenju prvostepenog suda od 22. juna 2020. godine. Takođe ističe da nije pozivana da učestvuje u postupku izlaganja na javni uvid, pa da stoga nije ni mogla izjaviti prigovor u tom postupku, te da se ona jeste prije kupovine uvjerila u stanje parcele, ali da sud pri tome zanemaruje da ona nije geometar. Apelantkinja nadalje osporava i odluku o troškovima postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantkinjinim navodima (kojima je osporavala nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke), dao jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, te je dao detaljne i jasne razloge pogledu odluke o troškovima predmetnog postupka, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantkinjinim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić