Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2811/20 (S. G.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Penzija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2811/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP 2811/20, rješavajući apelaciju Salkana Gradaščevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelaciju koju je podnio Salkan Gradaščević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnome roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 013220 17 Uvp od 21. januara 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Salkanu Gradaščeviću isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Salkan Gradaščević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 10. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na rješavanju po apelantovoj tužbi protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 013220 14 U od 21. februara 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnoga suda, Kantonalnoga suda i Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod za PIO) zatraženo je u razdoblju od 22. januara do 14. maja 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju. 3Vrhovni sud, Kantonalni sud i Zavod za PIO su u razdoblju od 9. februara do 9. juna 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5Apelant je 31. jula 2012. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne penzije.
6Rješenjem Zavoda za PIO, Kantonalne administrativne službe u Tuzli od 15. januara 2014. godine apelantu je priznato pravo na razmjerni dio starosne penzije koji pada na teret Zavoda za PIO u mjesečnom iznosu od 143,565 KM.
7Apelant je 11. februara 2014. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 15. januara 2014. godine. 8Rješenjem Zavoda za PIO od 17. oktobra 2014. godine odbijena je apelantova žalba. 9Apelant je 3. decembra 2014. godine podnio tužbu protiv rješenja od 17. oktobra 2014. godine. 10Presudom Kantonalnoga suda broj 03 0 U 013220 14 U od 21. februara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba.
11Apelant je 3. aprila 2017. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke od 21. februara 2017. godine.
12Presudom Vrhovnoga suda broj 03 0 U 013220 17 Uvp od 21. januara 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 13Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se postupak vodio od 2012. godine i da u trenutku podnošenja apelacije još nije bio okončan, pri čemu ističe da je Vrhovni sud bio dužan postupati u razumnome roku.
b) Odgovori na apelaciju 14Zavod za PIO je u odgovoru na apelaciju predstavio hronološki tok postupka, te je predložilo da Ustavni sud odbije apelaciju.
15Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronološki tok postupka, te predložio da Ustavni sud odbaci apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu.
16Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni postupak rješavan prema Planu rješavanja predmeta, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi 17Zakon o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
18Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
19Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost 20U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u upravnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
23Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum 24Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok 25Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela 27Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Razdoblje koje se uzima u obzir 28Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut apelantovim zahtjevom za priznavanje prava na razmjerni dio starosne penzije od 31. jula 2012. godine, a da je predmetni postupak okončan presudom Vrhovnoga suda od 21. januara 2021. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao osam godina i oko šest mjeseci, što je razdoblje koje će ispitati Ustavni sud.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
1. U konkretnom slučaju radi se o postupku priznavanja prava na razmjerni dio starosne penzije. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanta, jer se radi o ličnim primanjima apelanta. Iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu postupka.
2. Analizirajući ponašanje organa uprave, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je Zavod za PIO postupajući po apelantovom zahtjevu prvostepeno rješenje donio nakon jedne godine i oko pet mjeseci, a da je drugostepenim rješenjem odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja nakon oko osam mjeseci (dakle, upravni postupak pred Zavodom za PIO trajao je ukupno dvije godine i oko tri mjeseca). Nakon što je apelant tužbom pokrenuo upravni spor, Kantonalnom sudu je trebalo više od dvije godine i dva mjeseca da donese presudu kojom je odbio tužbu, dok su Vrhovnome sudu trebale tri godine i oko devet mjeseci da odluči o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Pri tome Ustavni sud zapaža da Zavod za PIO i Kantonalni sud nisu ponudili opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, dok je Vrhovni sud isključivo naveo da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koju je donijelo VSTV“, kao i u konkretnome slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni postupati u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka u trajanju od osam godina i oko šest mjeseci, za koju dužinu odgovornost snose Zavod za PIO, Kantonalni sud i Vrhovni sud, pri čemu organ uprave i sudovi nisu ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka, ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
3. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnome roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
4. Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnoga suda.
5. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. Vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019.godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 800,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak 29Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnome roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je postupak ostvarivanja prava na razmjernu starosnu penziju, koji nije složen i koji je značajan za apelanta, pred organom uprave i sudovima trajao osam godina i oko šest mjeseci, koji, pri tome, nisu ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
30Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić