Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2218/21 (N. H.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2218/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2218/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nijaz Hadžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nijaz Hadžić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 I 049315 20 Gž od 16. marta 2021. godine (u odnosu na stav II izreke rješenja), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nijaz Hadžić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 I 049315 20 Gž od 16. marta 2021. godine (u odnosu na stav I izreke rješenja), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 21. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 I 049315 20 Gž od 16. marta 2021. godine.

2. Zaključkom Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 22 0 I 049315 20 I od 17. septembra 2020. godine naloženo je apelantu kao tražiocu izvršenja da u roku od osam dana od dana prijema tog zaključka uredi svoj prijedlog za izvršenje/prijedlog za utvrđivanje izvršenikove imovine od 26. februara 2020. godine na način što će dostaviti tom sudu odluku na osnovu koje je podnio prijedlog za izvršenje, rješenje notara od 21. novembra 2019. godine koje će pored potpisa notara sadržavati i otisak pečata notara koji je donio i potpisao navedenu odluku, odnosno rješenje, te da svoj prijedlog uredi na način da će učiniti vjerovatnim da izvršenik (R.H.) ima otvoren račun u banci, odnosno učiniti vjerovatnim da bi Agencija za bankarstvo Federacije BiH mogla imati podatke o otvorenim bankovnim računima izvršenika, u skladu sa članom 37. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Određeno je da, ako navedeni prijedlog za izvršenje bude uređen u ostavljenom roku od osam dana, smatraće se da je podnesen tom sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen, dalje, da će se smatrati da je navedeni prijedlog povučen ako ne bude uređen vraćen tom sudu u navedenom roku, te da će se predmetni prijedlog odbaciti ako bude vraćen bez dopune. U pouci o pravnom lijeku predmetnog zaključka navedeno je da protiv istog, shodno odredbama člana 12. stav (6) ZIP, nije dopušten pravni lijek.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-Su-20-000 455 od 14. oktobra 2020. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za izuzeće sudije A.T. za postupanje u predmetnom izvršnom postupku. U pouci o pravnom lijeku predmetnog rješenja navedeno je da protiv istog, u smislu odredbi člana 359. stav (5) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nije dopuštena posebna žalba.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 22 0 I 049315 20 I od 24. novembra 2020. godine odbačen je kao nedopušten i neuredan apelantov prijedlog za izvršenje (sa prijedlogom za utvrđivanje imovine izvršenika) od 26. februara 2020. godine.

5. Odlučujući o žalbama apelanta izjavljenim protiv zaključka Općinskog suda od 17. septembra 2020. godine i rješenjâ tog suda od 14. oktobra 2020. godine i 24. novembra 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 22 0 I 049315 20 Gž od 16. marta 2021. godine žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda od 24. novembra 2020. godine odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio (stav I izreke rješenja), dok je žalbe apelanta izjavljene protiv zaključka Općinskog suda od 17. septembra 2020. godine i rješenja Općinskog suda od 14. oktobra 2020. godine odbacio kao nedopuštene (stav II izreke rješenja).

6. U obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na stav I izreke predmetnog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 336. stav (3) ZPP propisano da se smatra da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbaciće se, te da su citiranim odredbama zapravo predviđene sankcije za nepostupanje po nalogu suda da se izvrši ispravka ili dopuna podnesaka. Kantonalni sud je naveo da je zaključkom Općinskog suda od 17. septembra 2020. godine taj sud vratio predmetni prijedlog za izvršenje apelantu na uređenje, te da apelant nije postupio po prednjem zaključku Općinskog suda, pa je taj sud osporenim rješenjem od 24. novembra 2020. godine odbacio apelantov prijedlog za izvršenje kao nedopušten i neuredan. Kantonalni sud je dalje naveo da propuštanje apelanta da u roku od osam dana dopuni prijedlog za izvršenje, iako je o tome pravilno poučen od strane prvostepenog suda i upozoren na posljedice u slučaju nepostupanja, predstavlja razlog zbog kojeg je prijedlog za izvršenje (koji je apelant vratio prvostepenom sudu bez navedene dopune i ispravke) trebalo odbaciti. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zauzeo stanovište da apelant, naime, u skladu sa odredbama člana 37. stav (1) ZIP, nije učinio vjerovatnim ni na koji način da bi izvršenik uopšte imao otvoren bankovni račun, odnosno da bi Agencija za bankarstvo mogla imati podatke o otvorenom bankovnom računu izvršenika, a što je bio dužan. Kantonalni sud je takođe naveo da je pravilno zaključio prvostepeni sud da rješenje notara od 21. novembra 2019. godine (na kojem je apelant zasnovao predmetni prijedlog za izvršenje) nema svojstvo izvršne isprave (što je predstavljalo dodatni razlog zbog kojeg je predmetni prijedlog za izvršenje odbačen). Kantonalni sud je dalje naveo da, iako rješenje notara od 21. novembra 2019. godine jeste notarska isprava, navedeno rješenje ne predstavlja notarski obrađenu ispravu predviđenu odredbama člana 90. stav (1) Zakona o notarima (s obzirom da se radi o odluci u kojoj je notar naložio stranci iz ostavinskog postupka i njegovom punomoćniku plaćanje troškova notara), a samim tim ni izvršnu ispravu u smislu odredbi člana 23. stav (1) tačka 3) ZIP na osnovu koje bi se moglo odrediti izvršenje. U odnosu na stav II izreke predmetnog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 359. stav (5) ZPP propisano da protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće sudije odbija nije dopuštena posebna žalba, dok je odredbama člana 12. stav (6) ZIP propisano da protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek. Kantonalni sud je zaključio da je, imajući prednje u vidu, kao i činjenicu da je prvostepeni sud propustio da odbaci žalbe izjavljene protiv predmetnih odluka, taj sud, primjenom odredbi člana 224. stav (1) tačka 1) i člana 225. stav (1) ZPP, u vezi sa članom 21. stav (1) ZIP odlučio kao u stavu II izreke tog rješenja.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe navodi da mu je povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Dopustivost ratione materiae (u odnosu na stav II izreke rješenja Kantonalnog suda od 16. marta 2021. godine)

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Kantonalni sud, u relevantnom dijelu, odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti pravnog lijeka koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom, u relevantnom dijelu, nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama apelanta“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenim rješenjem, u relevantnom dijelu, odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Neiscrpljivanje (u odnosu na stav I izreke rješenja Kantonalnog suda od 16. marta 2021. godine)

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav 1. ZPP u vezi sa članom 36. stav (1) ZIP („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16), postupi po zaključku Općinskog suda od 17. septembra 2020. godine i uredi svoj prijedlog za izvršenje. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2218/21 (N. H.) | Sudska praksa | Aktio