Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3545/19 (E. E.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3545/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP 3545/19, rješavajući apelaciju Emira Efendića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emira Efendića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029229 18 Uvp od 9. srpnja 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Efendić iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vasvija Vidović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 10. rujna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 029229 18 Uvp od 9. srpnja 2019. godine.
2. Rješenjem Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 02-49-1-3556 od 4. lipnja 2018. godine i rješenjem Povjerenstva za rješavanje žali u postupku sigurnosnog provjeravanja (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) UP2-04- 07-7-5-3/18 od 12. srpnja 2018. godine utvrđeno je postojanje sigurnosne smetnje za pristup tajnim podacima svih stupnjeva tajnosti za apelanta, a u skladu sa odredbama članka 30. stavak (4), te u svezi sa člankom 59. stavak (1) točka f) al. 1) i 3), a u vezi sa člankom 4. točka m) Zakona o zaštiti tajnih podataka Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZTP).
3. Presudom vijeća za upravne sporove Suda BiH (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko vijeće) broj S1 3 U 029229 18 U od 30. listopada 2018. godine, odbijena je kao neutemeljena tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Povjerenstva broj UP2-04-07-7-5-3/18 od 12. srpnja 2018. godine.
4. Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP 7723/18 od 31. prosinca 2019. godine (dostupna na Internet stranici www.ustavnisud.ba) odbačena je kao preuranjena apelantova apelacija podnesena protiv presude prvostupanjskog vijeća Suda BiH broj S1 3 U 029229 18 U od 30. listopada 2018. godine, zbog toga što je bio u tijeku postupak pred Sudom BiH povodom izjavljenog zahtjeva za preispitivanje. U obrazloženju odluke je navedeno da apelant nakon donošenja odluka o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, nezavisno od vrste te odluke, ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
5. Presudom apelacijskog upravnog vijeća Suda BiH (u daljnjem tekstu: apelacijsko vijeće) broj S1 3 U 029229 18 Uvp od 9. srpnja 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude prvostupanjskog vijeća Suda BiH od 30. listopada 2018. godine.
6. Apelacijsko vijeće je u obrazloženju presude između ostalog navelo da je prvostupanjsko vijeće potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, jer je u postupku sigurnosne provjere za apelanta, Obavještajno sigurnosna agencija (u daljnjem tekstu: OSA) nakon provedenih provjera obavijestila Ministarstvo da za apelanta postoje sigurnosne smetnje za pristup tajnim podacima. Tijekom postupka utvrđeno je da su aktivnosti navedene u izvještajima OSA takvog karaktera da predstavljaju opravdanu sumnju u lojanost državi i povjerljivost apelanta što predstavlja osnov za odbijanje zahtjeva za dobivanje dozvole za pristup tajnim podacima. Apelacijsko vijeće je dalje navelo da je i to vijeće, prilikom ocjene pravilnosti navedenog zaključka pribavilo spise OSA, te je zaključilo da se osporena presuda temelji se na pravilnoj primjeni materijalnog propisa. Naime, u konkretnom slučaju OSA je postupajući na temelju ovlaštenja iz članka 41. stavak 1. ZZTP izvršila proširenu sigurnosnu provjeru za apelanta, te je utvrđeno da je apelant ostvarivao dulji vremenski period direktne i telefonske neovlaštene kontakte sa većim brojem osoba osuđivanih za teška kaznena djela i da ih je upozoravao na planirane aktivnosti institucija za provedbu zakona. Ta činjenica nesporno predstavlja osnov za sumnju u povjerljivost provjeravane osobe za pristup tajnim podacima, te je osnov za odbijanje izdavanja dozvole primjenom članka 59. stavak (1) točka f) alineje 1) i 3) ZZTP, kojom je propisano da će se zahtjev za izdavanje dozvole odbiti, ukoliko je dokazano postojanje sigurnosne smetnje u svezi sa jednom ili više informacija iz upitnika za sigurnosnu provjeru, koje utemeljuje opravdanu sumnju u autentičnost, lojalnost državi i povjerljivost osoba za omogućavanje pristupa, korištenja, čuvanja i zaštite tajnih podataka, a naročito, ako se sigurnosne smetnja odnosi na neovlašten kontakt s pripadnicima organiziranih kriminalnih grupa, terorističkim organizacijama i organizacijama koje ih financijski ili na drugi način podržavaju, odnosno članstvo u njima. Prema tome, apelacijsko vijeće je navelo da navedene činjenice opravdanu sumnju u lojalnost državi i povjerljivost provjeravane osobe i ne može se njen značaj umanjiti ni navodima apelanta da osporeno rješenje ne sadrži odlučne činjenice o točnosti informacija OSA. Apelacijski navodi
7. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i članak 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim i socijalnim pravima. Naime, apelant smatra da je u osporenoj odluci proizvoljno primijenjeno procesno odnosno i materijalno pravo, odnosno odredbe Zakon o upravnom postupku i ZZTP. Također, apelant ističe da mu je povrijeđeno i pravo na rad jer su navedene odluke bile od utjecaja i na njegov radni odnos koji je prestao 14. veljače 2019. godine na temelju rješenja Ministarstva od 25. prosinca 2018. godine koje je potvrđeno rješenjem Policijskog odbora Vlade Kantona Sarajevo od 1. veljače 2019. godine.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
9. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Suda BiH donesenu kao konačnu odluku u postupku u kojemu je utvrđeno je postojanje sigurnosne smetnje za pristup tajnim podacima svih stupnjeva tajnosti i poziva se na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.
12. Ustavni sud ukazuje da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantiraju svakome pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje je li u postupku pristupa tajnim podacima odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obvezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u proceduri koja se odnosi na pristup tajnim podacima u skladu sa ZZTP ne utvrđuju apelantova "građanska prava i obaveze" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju postojanja zakonskih pretpostavki za pristup tajnim podacima prema ZZTP. Ustavni sud zaključuje da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, niti članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP 2086/17 od 11. listopada 2017. godine, stavak 8, i broj AP 2742/19 od 10. rujna 2019. godine, točka 7, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
13. Apelant također smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant poziva na povredu navedenog prava u vezi sa pravom na pravično suđenje. Ustavni sud ukazuje da je prema praksi Europskog suda za ljudska prava pravo na djelotvoran pravni lijek akcesorno pravo. To znači da članak 13. Europske konvencije ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na učinkovit pravni lijek, već se na učinkovit pravni lijek neka osoba može pozvati samo u svezi sa «uživanjem prava i sloboda garantiranih Europskom konvencijom». Imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Konačno, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na rad koje je zagarantirano člankom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996), koji se, prema Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine, primjenjuje u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud ukazuje na to da navedenom odlukom nije neposredno odlučivano o apelantovom pravu na rad već je to učinjeno naknadnim odlukama koje je apelant naveo u apelaciji a koje nisu predmet ove apelacije, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede prava na rad, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić