Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4143/20 (K.Z.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4143/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP 4143/20, rješavajući apelaciju koju je podnio K. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio K. Z.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama u predmetu broj 33 0 Mal 072281 21 Mal 2.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da K. Z. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
IUvod 1Apelant K. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 17. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 Mal 072281 18 Gž na rješavanju po žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Mal 072281 16 Mal od 9. oktobra 2017. godine. Apelant je podneskom od 15. aprila 2021. godine dopunio navode apelacije. IIPostupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 27. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju, te je 6. juna 2021. godine od Općinskog suda zatražena informacija o statusu predmeta.
3Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. februara 2021. godine.
4Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. februara 2021. godine, kao i traženu informaciju. IIIČinjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6Apelant je 26. decembra 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (Sarajevo-osiguranje d.d. Sarajevo, Podružnica Tuzla) radi isplate dijela osigurane sume.
7Općinski sud je 8. maja 2017. godine održao pripremno ročište, a ročište za glavnu raspravu zaključio 8. septembra 2017. godine.
8Općinski sud je Presudom broj 33 0 Mal 072281 16 Mal od 9. oktobra 2017. godine odbio u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio obavezivanje tuženog na naknadu nematerijalne štete iz štetnog događaja od 27. jula 2016. godine, i to na ime trajnog invaliditeta u iznosu od 1.556,00 KM.
9Apelant je 23. novembra 2017. godine izjavio žalbu protiv presude od 9. oktobra 2017. godine. 10Predmetni spis je 19. januara 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. 11Kantonalni sud je Rješenjem broj 33 0 Mal 072281 18 Gž od 17. marta 2021. godine uvažio žalbu, ukinuo presudu od 9. oktobra 2017. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant podnesenom tužbom, prema činjeničnom supstratu tužbe i petitu tužbe, tražio isplatu dijela osigurane sume na osnovu police osiguranja zaključene između apelantovog poslodavca, kao osiguranika i tuženog kao osiguravača, kojom je ugovorena osigurana suma na ime trajnog invaliditeta. Kantonalni sud je naveo da, međutim, iz izreke prvostepene presude proizlazi da je prvostepeni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete, dakle nije odlučio o tužbenom zahtjevu koji je postavljen u tužbi, na šta apelant u žalbi osnovano ukazuje. Također je naveo da je prvostepeni sud postupajući na ovaj način izvršio povredu člana 2. stav 1. Zakona o parničnom postupku (kojim je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku), a ta povreda predstavlja osnov za ukidanje pobijane presude primjenom člana 227.a) stav 1. Zakona o parničnom postupku.
12Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu 9. aprila 2021. godine.
13Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IVApelacija
a) Navodi iz apelacije 14Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da predmetni postupak od podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije traje više od tri godine i 10 mjeseci, te da apelantu nije poznato kada će biti okončan. Zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju 15Općinski sud je u odgovoru na apelaciju i u informaciji koju je dostavio Ustavnom sudu naveo da je postupak pred tim sudom vođen i okončan u okviru razumnog roka od devet mjeseci. Također je naveo da je nova sutkinja koja je zadužila konkretni predmet, u skladu sa Planom rješavanja predmeta, zakazala ročišta u drugim predmetima u svim slobodnim terminima, te da planira zakazivanje ročišta početkom septembra 2021. godine.
16Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da taj sud ima velik broj neriješenih predmeta na građanskom referatu koji opterećuju rad tog suda i utječu na njegovu efikasnost, a naročito kada se ima u vidu da se broj sudija toga suda nije povećavao u odnosu na broj sudija i stručnih saradnika u općinskim sudovima Tuzlanskog kantona. Također je naveo da se, prema Planu rješavanja predmeta koji je donesen za 2021. godinu, predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta, a na koji način se želi postići suđenje u razumnom roku.
VRelevantni propisi 17Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VIDopustivost 19U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 21Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VIIMeritum 24Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok 25Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
26Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi 27Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
28Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Period koji treba uzeti u obzir 29Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 26. decembra 2016. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od četiri godine i šest mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka 30Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne može govoriti o složenom predmetu. 31U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka.
32Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon 10 mjeseci od podnošenja tužbe, dakle u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda rješenjem Kantonalnog suda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, što ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku, a što je doprinijelo sveukupnom trajanju postupka. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud odluku o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude donio tek nakon tri godine i oko dva mjeseci, računajući od dostave spisa predmeta Kantonalnom sudu. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud zapaža je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava po Planu rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se navedeno postupanje redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeno postupanje Općinskog suda, te pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo neažurno postupanje Kantonalnog suda.
33Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi 34Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede navedenog prava.
Pitanje naknade nematerijalne štete 35U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
37Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIIIZaključak 39Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje četiri godine i šest mjeseci, a pri tome Kantonalni sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio tako dugom trajanju predmetnog postupka, nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka.
40Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 41Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić