Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1108/20 (R. D.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1108/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-1108/20, rješavajući apelaciju Rame Demirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ramo Demirović zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 069469 19 Gž od 14. februara 2020. godine, zbog toga što apelant nije pretrpio značajniju štetu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ramo Demirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 23. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 069469 19 Gž od 14. februara 2020. godine.
2. Tužitelj Radio televizija Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 29. novembra 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta, na osnovu vjerodostojne isprave – izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, radi duga po osnovu neplaćene RTV takse.
3. Općinski sud je 23. juna 2008. godine donio rješenje o izvršenju, protiv kojeg je apelant izjavio prigovor, a zaključkom Općinskog suda od 4. septembra 2008. godine predmet je upućen na rješavanje po pravilima parničnog postupka.
4. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 069469 07 Mal od 31. jula 2019. godine obavezan je apelant da tužitelju na ime duga za određeni period isplati iznos od 54,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove parničnog postupka, sve bliže označeno u izreci presude.
5. Apelant je izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda od 31. jula 2019. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj žalbi 11. oktobra 2019. godine.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Mal 069469 19 Gž od 14. februara 2020. godine žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
Apelacioni navodi
7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku. Apelant je zbog povrede navedenog prava zatražio naknadu nematerijalne štete.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definisano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.
9. Ustavni sud najprije zapaža da se suština apelacionih navoda svodi na tvrdnju apelanta da trpi nematerijalnu štetu isključivo zbog dužine trajanja predmetnog postupaka koji je pokrenut protiv njega na osnovu vjerodostojne isprave, pri čemu ne osporava samo potraživanje. Dakle, u konkretnom slučaju, apelant ne tvrdi da su njegova prava povrijeđena i da trpi nematerijalnu štetu zbog neodlučivanja suda o njegovim građanskim pravima i obavezama u dugom vremenskom periodu, nego svoje apelacione navode zasniva na tvrdnji da nematerijalnu štetu trpi isključivo zbog dužine trajanja postupka koji je pokrenut protiv njega inicijalnim aktom tužitelja na osnovu vjerodostojne isprave, radi prinudne naplate RTV takse koju apelant, po službenoj evidenciji tužitelja za izvršenu uslugu nije platio.
10. S tim u vezi, Ustavni sud mora ocijeniti da li je u konkretnom slučaju apelant "pretrpio značajniju štetu". Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelanta, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvataju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanta o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i sa objektivnog stanovišta, što u ovom predmetu nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacije su takve prirode da ne ukazuju da je apelant pretrpio značajniju štetu u smislu prvog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Takođe, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost predmetne apelacije u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno da li poštovanje ljudskih prava kako je to definirano u Ustavnu Bosne i Hercegovine zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već odlučivao o sličnom ustavno pravnom pitanju, gdje je apelant u procesnoj poziciji izvršenika takođe osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka za prinudnu naplatu RTV takse u smislu prava na pravično suđenje, te je u tom predmetu našao da apelant nije pretrpio značajniju štetu, odnosno da okolnosti tog predmeta ne pokreću ni jedno pitanje poštovanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacije u meritumu (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-1487/18 od 19. februara 2020. godine dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, a ocjenjujući okolnosti ovog predmeta u smislu drugog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da, pored toga što apelant nije pretrpio značajniju štetu, okolnosti ovog predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštovanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacije u meritumu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. jula 2010. godine, te Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3533/17 od 11. oktobra 2017. godine i AP-1751/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić