Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2072/21 (Z.P. i drugi)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2072/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-2072/21, rješavajući apelacije Z. P. i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Z. P. protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 Rs 187948 19 Rsž od 30. ožujka 2021. godine;
,,Ecoplan" d.o.o. Mostar protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru broj 56 0 Rs 055218 18 Rsž od 16. ožujka 2021. godine;
„Volkswagen Sarajevo“ d.o.o. Vogošća protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 444841 16 Rsž od 19.
ožujka 2021. godine;
S. J. protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 72 0 P 073922 20 Gž od 16. ožujka 2021. godine;
zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2072/21
1. Z. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Sadudin Zaklan odvjetnik iz Mostara, podnio je 11. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 187948 19 Rsž od 30. ožujka 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 187948 17 Rs od 29. ožujka 2019. godine utvrđeno je da je tuženik („Aluminij“ d.d. Mostar) povrijedio pravo na jednako postupanje prema apelantu u odnosu na ostale radnike tuženika na način da je otkazao ugovor apelantu kao zaposleniku koji je podnio zahtjev sudu za zaštitu prava i koji nije po zahtjevu tuženika odustao od tog zahtjeva tj. nije povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva (stavak 1. izreke), obvezan je tuženik na ime naknade nematerijalne štete prouzročene diskriminacijom isplatiti apelantu iznos od 500,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (stavak 2. izreke). Dalje je odbijen apelant sa zahtjevom za isplatu nematerijalne štete prouzročene diskriminacijom u iznosu od 500,00 KM (stavak 3. izreke). Poništeni su kao nezakoniti Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu tuženika od 8. veljače 2017. godine, Odluka o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa nadzornog odbora tuženika od 23. ožujka 2016. godine (stavak 4. izreke), poništen je Ugovor o radu zaključen između apelanta i tuženika 20. veljače 2017. godine, odnosno 21. veljače 2017. godine (stavak 5. izreke). Nadalje, odbačen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da se apelant nalazio u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika na određenom radnom radnom mjestu, pa mu je tuženik dužan regulirati radno-pravi status na tom radnom mjestu, isplatiti mu naknadu plaće u visini plaće koju bi apelant ostvario da je radio na tom radnom mjestu (stavak 6. izreke). Obvezan je tuženik apelantu isplatiti na ime naknade plaće iznose od 458,93 KM, 384,24 KM, 454,90 KM, 138,45 KM, sve zajedno da zakonskom zateznom kamatom (stavak 7. izreke), dok je preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtjev odbijen (stavak 8. izreke). Obvezan je tuženik na ime manje uplaćenih i neuplaćenih doprinosa iz plaće za apelanta Federalnom zavodu za MIO uplatiti iznos od 529,54 KM (stavak 9. izreke). Odbijen je apelantov zahtjev da tuženik na ime manje uplaćenih i neuplaćenih doprinosa za apelanta Federalnom zavodu za MIO uplati iznos od 566,32 KM (stavak 10. izreke). Odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (stavak 11. izreke).
3. Presudom Kantonalnoga suda od 30. ožujka 2021. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv i prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, dijelu kojim je dio tužbe odbačen i u odluci o parničnim troškovima (st. 3., 6., 8., 10. i 11.). Priziv tuženika je djelomično uvažen i prvostupanjska presuda je preinačena na način da je apelant odbijen sa zahtjevom za utvrđenje da je tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje prema apelantu u odnosu na ostale radnike tuženika na način da je otkazao ugovor o radu apelantu kao zaposleniku koji je podnio zahtjev sudu za zaštitu prava i koji nije po zahtjevu tuženog odustao od tog zahtjeva tj. nije povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva i sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete uzrokovane diskriminacijom (st. 1. i 2), dok je u preostalom dijelu priziv tuženika odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena.
4. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 14. svibnja 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.
2. AP-2073/21 5.,,Ecoplan" d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan odvjetnik iz Mostara, podnio je 11. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 055218 18 Rsž od 16. ožujka 2021. godine.
6. Presudom Općinskoga suda u Konjicu broj 56 0 RS 055218 16 Rs od 22. studenog 2017. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda od 16. ožujka 2021. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice (M.L.) kojim je traženo da se poništi kao nezakonita odluka direktora apelanta od 29. svibnja 2014. godine kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stavak 1. izreke), da apelant vrati tužiteljicu na posao, točnije na poslove i radne zadatke na kojima je radila do otkaza ugovora o radu, a ako to nije moguće, onda na druge odgovarajuće poslove, sukladno njenoj stručnoj spremi i kvalifikacijama (stavak 2. izreke), da apelant tužiteljici isplati na ime neisplaćene naknade plaće koje bi tužiteljica ostvarila da je nastavila raditi kod apelanta, odnosno da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu isplati iznos od 6.324,89 KM (stavak 3. izreke), da na ime pripadajućih zakonskih doprinosa iz radnog odnosa uplati iznos 2.108,30 Federalnom zavodu za MIO (stavak 4. izreke). Nadalje, obvezan je apelant tužiteljici isplatiti na ime razlike ugovorene i isplaćene plaće iznos od 690,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom te uplatiti nadležnom Zavodu za MIO zakonske doprinose na ime mirovinsko-invalidskog osiguranja apelantice u visini od 24.583,28 KM (stavak 5. izreke), dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za uplatu doprinosa za MIO tužiteljica odbijena (stavak 6. izreke). Također, obvezan je apelant isplatiti tužiteljici na ime regresa iznos od 1.755,89 KM, a preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice je odbijen (stavak 7. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak 8. izreke).
7. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 12. svibnja 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.
3. AP-2075/21
8. „Volkswagen Sarajevo“ d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Almir Gagula odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 11. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 444841 16 Rsž od 19. ožujka 2021. godine.
9. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 44484114 Rs od 29. travnja 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnoga suda od 19. ožujka 2021. godine, naloženo je apelantu da tužitelju (A.B.) na ime razlike za minuli rad isplati iznos od 4.737,50 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da tužitelju isplati troškove parničnog postupka.
10. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 14. svibnja 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj nije odlučeno.
4. AP-2113/21
11. S. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa Jadranko Stupar odvjetnik iz Gradiške, podnio je 14. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 073922 20 Gž od 16. ožujka 2021. godine.
12. Presudom Osnovnoga suda u Gradišci broj 72 0 P 073922 19 P od 1. rujna 2020. godine obavezana je tužena (Republika Srpska) da apelantu isplati materijalnu štetu u iznosu od 10.687,50 KM zbog izgubljenih naknada prouzročenih radom njenih organa, a koje naknade su pripadale tužitelju po osnovu odborničkih naknada u Skupštini općine Srbac, kao i iznos od 4.968,95 KM na ime zakonskih zateznih kamata, te da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka. Odbijen je preostali dio apelantovog zahtjeva za nadoknadu troškova postupka, kao i apelantov zahtjev da mu tužena isplati nematerijalnu štetu koju je pretrpio uslijed povrede ugleda i časti zbog nepravilnog rada državnih organa i nemogućnosti vršenja javne funkcije na koju je biran u iznosu od 5.000,00 KM.
13. Presudom Okružnoga suda od 16. ožujka 2021. godine priziv tužene je uvažen, prvostupanjska presuda je preinačena tako da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se tužena obaveže da mu isplati materijalnu štetu u iznosu od 10.687,50 KM zbog izgubljenih naknada prouzročenih radom njenih organa, a koje naknade su pripadale tužiocu po osnovu odborničkih naknada u Skupštini općine Srbac i iznos od 4.968,95 KM na ime zakonskih zateznih kamata. Apelant je obvezan tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka.
14. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je izjavio reviziju Vrhovnome sudu Republike Srpske, o kojoj nije odlučeno.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2072/21. Apelacioni navodi
16. U svim navedenim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama broj AP-2072/21, AP-2073/21 i AP-2075/21 pozvali su se i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji broj AP-2075/21 pozvao se i na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.
19. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili reviziju Vrhovnome sudu Republike Srpske i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu sukladno članku 21. stavak (6) Pravila Ustavnoga suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenim revizijama okončan.
20. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek, kojega su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnome sudu, u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovitim sudovima, sukladno pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.
21. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovno podnesu apelaciju, u kojoj su dužni na propisanoj tiskanici apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnoga suda.
22. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić