Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2054/21 (A. V. i M. J.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2054/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-2054/21, rješavajući apelacije Aleksandra Vučića i Mladena Juričića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Aleksandar Vučić protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 11 0 K 022516 21 Kž 5 od 20. travnja 2021. godine;

Mladen Juričić protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 K 011455 21 Kž 2 od 23. travnja 2021.

godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2054/21

1. Aleksandar Vučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 11. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 022516 21 Kž 5 od 20. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 022516 20 Kvl 2-p od 1. ožujka 2021. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnoga suda od 20. travnja 2021. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom.

3. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da se u predmetnom zahtjevu ponavljaju isti prigovori i ukazuju na iste činjenice i dokaze na kojima se zasniva pravomoćna presuda, a na koje je odbrana apelanta i ranije ukazivala, pa takve činjenice na predstavljaju ni nove činjenice ni nove dokaze u smislu odredbe članka 343. stavak 1. točka v) Zakona o kaznenom postupku RS-a i kao takvi nisu podobni da se na temelju njih dozvoli ponavljanje postupka.

4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je nisu nađeni propusti u činjeničnoj osnovi prvostupanjskog rješenja na koje apelant prizivom ukazuje, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da apelant u zahtjevu za ponavljanje pravomoćno okončanog kaznenog postupka nije ponudio nove dokaze, niti iznio nove činjenice. Naime, Vrhovni sud je istakao da eventualni propusti u proceduri pružanja međunarodne pravne pomoći prilikom pribavljana nalaza i mišljenja Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, predstavljaju činjenicu koja je bila dostupna odbrani u tijeku trajanja kaznenog postupka postupka. S tim u svezi, Vrhovni sud je istakao da dokazi priloženi uz zahtjev za ponavljanje postupka nisu novi dokazi niti su dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti korišteni na glavnom - pretresu, na temelju čega je prvostupanjski sud donio valjan zaključak kako to nisu razlozi zbog kojih bi bilo osnovano dozvoliti ponavljanje kaznenog postupka.

2. AP-2211/21

5. Mladen Juričić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa Sanela Dautbegović odvjetnica iz Zenice, podnio je 22. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 K 011455 21 Kž 2 od 23. travnja 2021. godine.

6. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 011455 20 Kv od 2. prosinca 2020. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnoga suda od 23. travnja 2021. godine, odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom.

7. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da su neprihvatljivi prigovori apelanta koji su se ticali toga da je pobijano rješenje doneseno povredom odredaba članka 347. stavak 2. i članka 348. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH). Vrhovni sud je istakao da je prvostupanjskim rješenjem zahtjev apelanta odbijen, zbog čega proizlazi da je za takvu odluku trebalo postupiti u smislu odredbe članka 347. stavak 2. ZKP FBiH (kojom je propisano da, ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev, te kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu ili u odgovoru na zahtjev). Imajući to u vidu, istakao je da prvostupanjski sud nije u potpunosti ispoštovao citiranu zakonsku odredbu, jer je u konkretnom slučaju odbio zahtjev umjesto da ga je odbacio. Međutim, Vrhovni sud je istakao da donošenjem pobijanog rješenja kod činjenice da je predmetni zahtjev ispitan u formalnopravnom smislu, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stavak 2. u svezi s člankom 347. stav 2. ZKP FBiH, a niti u svezi s člankom 348. stavak 1. ZKP FBiH, a koja odredba se odnosi na dopuštenje ponavljanja kaznenog postupka. Naime, istakao je da prema obrazloženju pobijanog rješenja, proizlazi da je prvostupanjski sud odbio apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka, jer je našao da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama članka 343. stavak 1. točka c) ZKP FBiH, po kojem zakonskom osnovu je apelant podnio zahtjev. U svezi s tim, ukazao je da odredbom članka 343. stavak 1. točka c) ZKP FBiH propisano da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može ponoviti u korist osuđenog, ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi, koji i pored dužne pažnje i opreza, nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima podobni prouzročiti oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu. Vrhovni sud je istakao da je prvostupanjski sud utvrdio da dokazi dostavljeni uz zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka (,,konzultativni nalaz vještaka“ neuropsihijatra iz prosinca 2019. godine u pogledu uračunljivosti apelanta, presuda o ranijoj osuđivanosti oštećenog S.B., zapisnik PU Konjic, PS Prozor-Rama iz 2013. godine o saslušanju svjedoka J.J., ispis prijetećih SMS poruka upućenih od strane oštećenog bratu osuđenog) ne predstavljaju nove činjenice ili dokaze, koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su neutemeljeni apelantovi prigovori koji su se ticali toga da tijekom kaznenog postupka nije imao adekvatnu odbranu, jer iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant u postupku koji je prethodio donošenju pravomoćne presude imao branitelja Marka Raguža, advokata iz Stoca, kojeg je sam izabrao, a koji ga je u provedenom postupku branio. Sama okolnost što raniji branitelj nije predlagao psihijatrijsko vještačenje apelanta u pogledu njegove uračunljivosti, ne znači da se radi o novoj činjenici ili dokazu koji nije mogao biti predstavljen na glavnom pretresu. Konačno, istakao je da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti istaknute u zahtjevu za ponavljanje kaznenog postupka, te u vezi s tim pravilno zaključio da se ne radi o novim činjenicama i dokazima koji nisu i pored dužne pažnje i opreza mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, te je prvostupanjski sud faktički postupio u smislu odredbe članka 347. stavak 1. ZKP FBiH.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2054/21. Apelacioni navodi

9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o zahtjevima apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka.

12. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti kaznene optužbe“ protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP 781/11 od 20. travnja 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u svezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2054/21 (A. V. i M. J.) | Sudska praksa | Aktio