Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/21 („EU Farma Natur produkt – DD“ d.o.o. Prnjavor)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1938/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1938/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela „EU Farma Natur produkt – DD“ d.o.o. Prnjavor, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela „EU Farma Natur produkt – DD“ d.o.o. Prnjavor protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 103958 21 Rev od 6.

svibnja 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „EU Farma Natur produkt – DD“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Dario Sandić, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 1. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 103958 21 Rev od 6. svibnja 2021. godine.

2. Presudom Okružnoga privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni privredni sud) od 18. prosinca 2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obveže tuženica-protutužiteljica (Republika Srpska) da joj na ime naknade štete zbog jednostranoga raskida ugovora o koncesiji od strane tuženice, a koja se ogleda u vrijednosti objekata koje je izgradila apelantica u svrhu obavljanja poljoprivredne i stočarske proizvodnje, isplati iznos od 1.000.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, a na temelju štete zbog izgubljene dobiti za određeno vremensko razdoblje, nastale zbog jednostranoga raskida ugovora o koncesiji, zaključenoga između parničnih stranaka 4. srpnja 2012. godine, isplati iznos od 1.800.886,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, obvezana je apelantica da tuženici preda u posjed nekretnine, predmetne nekretnine bliže označene u izreci prvostupanjske odluke. Nadalje, obvezana je apelantica da tuženici na ime glavnoga duga na temelju naknade za koncesiju za određeno vremensko razdoblje isplati iznos od 84.147,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice preko dosuđenoga iznosa, u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade za koncesiju za određena vremenska razdoblja, te u dijelu kojim se traži da se obveže apelantica da tuženici na ime naknade štete i neutemeljenoga bogaćenja radi korištenja zemljišta nakon raskida ugovora o koncesiji isplati iznos od 275.651,35 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Dopunskom presudom Okružnoga privrednoga suda od 30. siječnja 2020. godine utvrđeno je da je sa 31. srpnjem 2014. godine raskinut ugovor o koncesiji zaključen 4. srpnja 2012. godine između tuženice kao koncedenta i apelantice kao koncesionara, što je apelantica dužna trpjeti i priznati.

4. Presudom Višega privrednoga suda u Banjaluci od 23. lipnja 2020. godine priziv apelantice je djelomično usvojen i prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu kojim je obvezana apelantica da tuženici na ime naknade za koncesiju za određeno razdoblje isplati iznos od 84.147,80 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te je u tomu dijelu protutužba odbačena. Nadalje, u preostalome dijelu priziv apelantice je odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena. Nadalje, priziv tuženice je usvojen i prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev kojim je traženo da se obveže apelantica da tuženici na ime naknade štete i neutemeljenog bogaćenja korištenjem zemljišta nakon raskida ugovora o koncesiji isplati iznos od 275.651,35 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te je u tomu dijelu predmet vraćen prvostupanjskome sudu na ponovni postupak.

5. Presudom Vrhovnoga suda od 6. svibnja 2021. godine revizija apelantice je odbačena, dok je revizija tuženice odbijena.

6. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je odredbom čl. 237. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne odluke donesene u drugome stupnju u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima (što je u konkretnome slučaju) u roku od 15 dana. Vrhovni je sud istakao da je odredbom čl. 324. st. 2. ZPP propisano da, ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kada je izvršeno dostavljanje ili saopćenje, odnosno dan u koji pada događaj od kada se treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi naredni dan. Vrhovni je sud istakao da je odredbom čl. 324. st. 4. ZPP propisano da ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedjelju, ili u neki drugi dan kada sud ne radi, rok istječe protekom prvoga narednoga dana. Vrhovni je sud istakao da je prema dostavnici u spisu drugostupanjska odluka uručena osobno punomoćniku apelanta, odvjetniku Dariu Sandiću 8. srpnja 2020. godine, što potvrđuje ispis CMS za ovaj predmet. Vrhovni je sud istakao da je, dakle, u konkretnome slučaju, rok za izjavljivanje revizije počeo teći 9. srpnja 2020. godine, s tim da je posljednji dan roka za pravovremeno izjavljivanje revizije istjecao sa 23. srpnja 2020. godine (četvrtak). Vrhovni je sud istakao da je punomoćnik apelantice reviziju predao neposredno na upisnik prvostupanjskoga suda 28. srpnja 2020. godine (utorak), što potvrđuje ispis CMS za ovaj predmet. Vrhovni je sud istakao da je, obzirom na to da je apelantica reviziju podnijela po isteku roka, revizija odbačena kao nepravovremena, temeljem odredbe čl. 237. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 247. st. 1. ZPP. Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

10. U konkretnome slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, sukladno odredbama članka 237. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13), u roku od petnaest dana od dana prijema drugostupanjske odluke izjavi reviziju, slijedom čega je revizija odbačena kao nepravovremena. Ustavni sud zapaža da je, dakle, revizija apelantice odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije u zakonom propisanom roku izjavila reviziju nadležnom sudu, čime je propustila da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/21 („EU Farma Natur produkt – DD“… | Sudska praksa | Aktio