Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2001/21 (Š.H.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2001/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-2001/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Š. H., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Š. H.

protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 008245 21 Kž 14 od 9. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Š. H. (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa Senada Mirojević, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 9. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 008245 21 Kž 14 od 9. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Suda BiH od 9. ožujka 2021. godine odbačena je kao nedopuštena molba apelanta za ujedinjenje kazni izrečenih pravomoćnom presudom Suda BiH od 13. srpnja 2020. godine i pravomoćnom presudom Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 12. lipnja 2007. godine.

3. Osporenim rješenjem Suda BiH od 9. travnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv braniteljice apelanta, izjavljen protiv rješenja Suda BiH od 9. ožujka 2021. godine.

4. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da je prvostupanjskim rješenjem molba apelanta odbačena kao nedopuštena, jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 324.a Zakona o kaznenome postupku (u daljnjemu tekstu: ZKP). Sud BiH istakao je da je kaznu po pravomoćnoj presudi Općinskoga suda od 12. linja 2007. godine, čije je objedinjavanje u ovome postupku zatraženo, apelant već izdržao u KPZ Zenica sa 22. travnjem 2008. godine. Sud BiH istakao je da je izvršenjem kazne represija kaznenoga postupka prema osuđenoj osobi prestala, te da objedinjavanje kazni između ostaloga i one koja je izdržana, nije dozvoljeno. Sud BiH istakao je da je, imajući u vidu navedeno, prvostupanjskim rješenjem pravilno i sukladno čl. 331. st. 1. ZKP odbačen kao nedopušten zahtjev za nepravo ponavljanje postupka. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu apelanta za ujedinjenje kazni izrečenih po pravomoćnom presudama, odnosno za nepravo ponavljanje kaznenoga postupka. Stoga, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno člankom 6. stavak 1. Europske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: Prilikom utvrđivanja (…) utemeljenosti bilo kakve kaznene optuzbe protiv njega, svatko ima pravo na pravicno suđenje i javnu raspravu u razumnome roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Međutim, u predmetnome slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Suda BiH od 9. travnja 2021. godine kojim je odbijen priziv braniteljice apelanta izjavljen protiv rješenja Suda BiH od 9. ožujka 2021. godine, donesenim u postupku u kojemu se isključivo raspravljalo o pitanju ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli nepravo ponavljanje kaznenoga postupka, u kojemu bi se ujedinile kazne izrečene po pravomoćnim presudama Suda BiH od 13. srpnja 2020. godine i Općinskoga suda od 12. lipnja 2007. godine, a ne o «utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe» protiv apelanta. Dakle, obzirom da se u konkretnome slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojemu se odlučivalo o kaznenoj optužbi protiv apelanta, proistječe da članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-2391/10 od 21. srpnja 2010. godine, AP-1357/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-3902/16 od 6. prosinca 2018. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

8. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2001/21 (Š.H.) | Sudska praksa | Aktio