Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/21 (A. P.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2160/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-2160/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Anđelko Pandža, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Anđelko Pandža protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 P 036383 21 Gvl od 15. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Anđelko Pandža (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Mostara, kojega zastupa Davor Bunoza, odvjetnik iz Mostara, podnio je 18. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 036383 21 Gvl od 15. travnja 2021. godine.

2. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 15. travnja 2021. godine odbačen je kao nepravovremen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Mostaru od 28. svibnja 2008. godine obvezan apelant da na ime duga za isporučenu i utrošenu električnu energiju za određeno vremensko razdoblje isplati tužitelju (JP „Elektroprivreda HZHB“ d.d. Mostar) određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom. Kantonalni je sud istakao da iako apelant nije naveo pravni temelj za ponavljanje postupka, iz samoga sadržaja prijedloga proistječe da je isti podnijet na temelju odredbe čl. 255. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP), kojom je odredbom propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može po prijedlogu stranke ponoviti, ako nekoj stranki nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Kantonalni je sud istakao da je rok za podnošenje takvoga prijedloga, tj. iz razloga propisanih odredbom čl. 255. st. 1. toč. 2. ZPP iznosi 30 dana od dana kada je odluka dostavljena stranci. Kantonalni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da je apelantu presuda dostavljena 11. lipnja 2008. godine, te da u prijedlogu za ponavljanje postupka apelant ne spori da je primio presudu, odnosno da je potpisao dostavnicu o prijemu navedene presude, ali tvrdi da mu nije dostavljena tužba na odgovor. Kantonalni je sud istakao da u dopunjenome prijedlogu apelant tvrdi da je za presudu saznao 26. listopada 2015. godine, što sud ne može prihvatiti točnim, prije svega iz razloga što je na dostavnici apelant čitko potpisan punim imenom i prezimenom, te je naznačeno da je apelant osobno primio pismeno. Kantonalni je sud istakao da, također, na dostavnici o uručenju tužbe na odgovor i presude, dostavljač nije naznačio da su navedena pismena uručena nekoj trećoj osobi umjesto apelantu, što bi dostavljač učinio da pismeno nije dostavljeno osobno apelantu, u smislu odredbe čl. 345. st. 5. ZPP. Kantonalni je sud istakao da apelant u prijedlogu nije ponudio bilo kakve dokaze da on osobno nije primio presudu, pa kako je od prijema presude (11. lipnja 2008. godine) do podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka (26. listopada 2015. godine) protekao rok od 30 dana propisan odredbom čl. 257. ZPP, prijedlog je nepravovremen.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/21 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio