Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2225/21 (V. V.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2225/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-2225/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Vladimir Vidović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vladimir Vidović protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 308562 21 Gž od 21. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Vidović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojega zastupa Njegoš Petrović, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 21. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 308562 21 Gž od 21. travnja 2021. godine.
2. Rješenjem Osnovnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) od 28. siječnja 2021. godine odlučeno je da se nastavlja postupak i da se pozovu LJ.V. i V.V. (sestre ostaviteljice S.V.) i apelant (bratić ostaviteljice), da kao nasljednici iza ostaviteljice preuzmu postupak u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Osporenim rješenjem Okružnoga suda od 21. travnja 2021. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je prema stanju spisa prvostupanjskoga suda evidentno da je tužitelj („Eos Matrix“ d.o.o. Sarajevo) podnio tužbu protiv tuženice (ostaviteljica) radi isplate duga u određenome iznosu, te da je rješenjem prvostupanjskoga suda od 15. svibnja 2020. godine prekinut postupak u navedenoj pravnoj stvari, zbog smrti ostaviteljice. Okružni je sud istakao da je 29. svibnja 2020. godine tužitelj podnio prijedlog za nastavak postupka, označavajući na strani tuženika sestre ostaviteljice i apelanta, te u privitku dostavio rješenje o nasljeđivanju Osnovnoga suda od 1. travnja 2014. godine, na temelju kojega je utvrđeno da su navedeni tuženici nasljednici iza pokojne ostaviteljice. Okružni je sud istakao da je prvostupanjski sud donio rješenje 15. svibnja 2020. godine, kojim je pozivom na odredbu čl. 378. toč. 1. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) prekinut postupak, ali da se pravilno prizivom apelanta ukazuje da se postupak nije trebao prekinuti, nego da je sud trebao postupiti sukladno čl. 295. ZPP. Okružni je sud istakao da prema čl. 66. ZPP, kada sud utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane čl. 53. ZPP, ili da postoje nedostatci koji se tiču sposobnosti tužitelja ili tuženika da budu stranke u parnici, radi otklanjanja tih nedostataka poduzima potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ZPP. Okružni je sud istakao da je prema odredbi čl. 295. st. 1. ZPP propisano da kada sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa osobom koja može biti stranka u postupku. Okružni je sud istakao da u konkretnome slučaju sud nije tako postupio, već je osporenim rješenjem pozvao nasljednike da preuzmu postupak. Okružni je sud istakao da se, međutim, ne radi o preuzimanju parnice od strane nasljednika stranke koja umre tijekom trajanja parnice, nego se prijedlog tužitelja za nastavak postupka, u konkretnome slučaju, može smatrati uređenjem tužbe, jer su postojali nedostatci tužbe glede stranačke sposobnosti. Okružni je sud istakao da je tužitelj prijedlogom za nastavak postupka označio zakonske nasljednike tuženice, te se njegov prijedlog, dakle, može smatrati uređenjem tužbe u smislu pravilnoga označavanja tuženika, uključujući apelanta. Okružni je sud istakao da kako nije sporno da je apelant nasljednik ostaviteljice, to isti nije treća osoba kako navodi u prizivu, i nije potreban njegov pristanak, jer se radi o uređenju tužbe.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnome slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Okružnoga suda odbijen priziv apelanta protiv rješenja Osnovnoga suda kojim je nastavljen postupak u predmetnoj pravnoj stvari, a u kojemu je Okružni sud istakao da se prijedlog za nastavak postupka trebao smatrati uređenjem tužbe (radi pravilnoga označavanja tuženika), iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o uređenju predmetne tužbe. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić