Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2246/21 (N.S.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2246/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP-2246/21, rješavajući apelaciju koju je podnio N. S., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N. S.
protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 K 347300 21 Iksž od 12. svibnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. S. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Tuzle, kojega zastupa Ismet Beganović, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 24. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 K 347300 21 Iksž od 12. svibnja 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 20. travnja 2021. godine odbijena je molba apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora (stavak I izreke). Odbijen je zahtjev apelanta za određivanje izvršavanja kazne kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom. Naloženo je apelantu da se po pravomoćnosti rješenja javi u Kazneno-popravni zavod poluotvorenoga tipa u Tuzli, radi izdržavanja kazne zatvora.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 12. svibnja 2021. godine priziv apelanta odbijen je kao neutemeljen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je molbu apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora odbio, dajući razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Kantonalni je sud istakao da, naime, nisu utemeljeni prizivni navodi apelanta da su postojali uvjeti da mu se odloži izdržavanje kazne zatvora dok se ne odluči o zahtjevu za izdržavanje kazne kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom, jer su u odredbi čl. 27. st. 1. toč. 1. do 8. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija (u daljnjemu tekstu: ZIKS), taksativno navedeni razlozi zbog kojih se osuđenoj osobi može odložiti izvršenje kazne zatvora, a među tim razlozima ne postoji mogućnost odlaganja izvršenja kazne zatvora iz razloga koji su navedeni u molbi. Kantonalni je sud dalje naveo da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je zahtjev apelanta za određivanje izvršenja kazne kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom odbio. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZIKS dopunjen čl. 23. ZIKS, pa je propisano da sud nadležan za izdržavanje kazne zatvora može u slučajevima osude na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine zatražiti od centra za socijalnu skrb izvješće o osobnim, obiteljskim i socijalnim prilikama te osobe, radi ocjene da li se radi o osobi pogodnoj da bude upućena na izdržavanje kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom. Kantonalni je sud istakao da iz citirane odredbe proistječe da ista nema imperativnu narav, jer je sudu ostavljena mogućnost da može odlučiti, nakon podnošenja zahtjeva osuđene osobe, da li će pristupiti postupku za provjeru da li osoba koja je podnijela zahtjev ispunjava uvjete za određivanje kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom. Kantonalni je sud istakao da u konkretnome slučaju, iz presude Općinskoga suda od 6. siječnja 2020. godine, koja je preinačena presudom Kantonalnoga suda od 4. veljače 2021. godine, proistječe da je apelant zbog produljenoga kaznenoga djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 238. st. 1. u svezi sa čl. 55. Kaznenoga zakona, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te je i ovaj sud mišljenja da ne bi bilo uputno apelantu odrediti izvršenje kazne kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom, jer se takvim izvršenjem kazne ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Kantonalni je sud istakao da iz kaznene evidencije apelanta također proistječe da je isti više puta kažnjavan za različita kaznena djela, pa da je i to jedan od razloga zbog kojih ne bi bilo uputno istoga uputiti na izvršenje kazne kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom molbe za odlaganje izvršenja kazne zatvora, odnosno da li je postupak povodom ispunjenosti uvjeta za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektroničkim nadzorom predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
8. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnomu slučaju, radi o postupku po molbi apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora, odnosno zahtjeva za izdržavanje kazne zatvora kao kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom, u kojem je donesena osporena odluka Kantonalnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta izdržavanje kazne zatvora kao kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-546/17 od 7. ožujka 2017. godine i AP-3829/19 od 30. listopada 2019. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba), odnosno o ispunjenosti zakonskih uvjeta za odlaganje izdržavanja kazne zatvora (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5679/18 od 13. veljače 2019. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnome postupku nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnome slučaju nije primjenjiv. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić