Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2162/21 (A.Č.)
Odluka donesena 08. 07. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2162/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 07. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2162/21, rješavajući apelaciju koju je podnio A. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. Č.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 770942 21 Pžp od 14. aprila 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 770942 19 Pr od 21. decembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Đana Dalač advokat iz Sarajeva, podnio je 19. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 770942 21 Pžp od 14. aprila 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 770942 19 Pr od 21. decembra 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 8. stav 4. tačka c) Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i izrečena mu novčana kazna u iznosu od 300,00 KM. Također, apelant je obavezan da snosi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 KM.
3. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je naveo da je u dokaznom postupku saslušan svjedok, policijski službenik M.M. Zatim, da je navedeni svjedok izjavio da je kritičnog dana i u kritično vrijeme, radeći u motociklističkoj patroli s radnim kolegom, uočio dva motocikla koja su radom motora stvarala nepotrebnu buku, nakon čega je svjedokov kolega obišao motocikle i dao znak vozačima da se zaustave, te da je, odgovarajući na apelantovo pitanje, izjavio da nije mjerio buku nekim uređajem, ali da je tačno mogao utvrditi da je baš apelant prouzrokovao buku radom motocikla, jer je apelant bio ispred svjedokovog vozila i kretao se motociklom povećanom brzinom i pojačanom bukom rada motocikla. Prvostepeni sud je, dalje, naveo da je apelant u završnoj riječi izjavio da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret, da smatra da ga policajac nije mogao selektivno zaustavljati budući da nije stvarao buku, te da mu je motocikl uredno registrovan i da je prošao tehnički pregled. S tim u vezi, prvostepeni sud je naveo da je nakon brižljive ocjene provedenih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, našao da je ovlašteni organ u toku postupka van svake razumne sumnje dokazao da je apelant zaista, u vrijeme i na mjestu navedenom u prekršajnom nalogu, narušavao javni red i mir i to stvaranjem nepotrebne buke radom motornog vozila (motocikla), čime je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Naveo je da je ovakvo činjenično stanje zasnovao na jasnom i uvjerljivom iskazu navedenog svjedoka, koji je na detaljan način potvrdio navode prekršajnog naloga, pri čemu je djelovao uvjerljivo i da je detaljno opisao kritični događaj navodeći sve detalje koji su potrebni tom sudu za utvrđivanje činjeničnog stanja, a apelant u toku postupka nije naveo nijedan dokaz kojim bi doveo u sumnju iskaz navedenog svjedoka. Također je naveo da nije prihvatio apelantovu odbranu u kojoj je osporio navode prekršajnog naloga, jer nije bio uvjerljiv, te naglasio da apelantovi navodi u kojima tvrdi da je njegov motocikl prošao tehnički pregled i da je uredno registrovan nisu od uticaja na mogućnost činjenja navedenog prekršaja.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da žalbeni osnovi, propisani članom
84. Zakona o prekršajima, ne predviđaju da se rješenje o prekršaju može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da apelant žalbom pobija prvostepeno rješenje upravo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, naveo je da se taj sud, shodno članu 88. Zakona o prekršajima nije ni upuštao u meritorno razmatranje tog djela žalbe. Kantonalni sud je naveo da olakšavajuća okolnost što počinjenim prekršajem nisu nastupile teže posljedice opravdava izricanje blaže novčane kazne u iznosu od 300,00 KM, te naglasio da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u odnosu na apelanta i da će se istom uticati na apelanta da više ne čini iste ili slične prekršaje. Naime, ukazao je da je članom
19. Zakona o prekršajima propisano da se ako se prilikom odmjeravanja kazne utvrdi da prekršajem nisu prouzrokovane teže posljedice, a postoje olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja, propisana kazna može ublažiti tako što će se izreći kazna ispod najmanje mjere kazne propisane za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi, između ostalog, da je neosnovano proglašen odgovornim za navodno počinjeni prekršaj, te da mu je neosnovano izrečena novčana kazna. Također navodi da činjenica da je apelantov motocikl zadovoljio sve normative tehničkog pregleda (uključujući i mjerenje jačine zvuka motocikla profesionalnim fonometrom za mjerenje), potvrđuje da je apelantov motocikl u svakom pogledu bio tehnički ispravan. Apelant navodi da u drugostepenoj odluci nedostaje kvalitetno i uvjerljivo obrazloženje svih žalbenih navoda apelanta, čime je apelantu povrijeđeno pravo na kvalitetno obrazloženu sudsku odluku.
6. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 18/07, 7/08 i 34/20) u relevantnom dijelu glasi:
POGLAVLJE II. PREKRŠAJI PROTIV JAVNOG REDA I MIRA I PREKRŠAJNE SANKCIJE Član 8.
(Prekršaji i novčane kazne za fizička lica) (4) Novčanom kaznom od 400,00 do 1.200,00 KM će se kazniti za prekršaj:
c) ko na javnom mjestu narušava javni red i mir stvaranjem nepotrebne buke izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih i drugih sadržaja, korištenjem muzičkih instrumenata, radio i televizijskih prijemnika i drugih zvučnih uređaja, kao i radom motornog vozila, prijevozom, utovarom, istovarom, upotrebom sirene, rukovanjem predmetima ili na drugi način,
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, u čemu Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode da Kantonalni sud nije odgovorio na sve njegove žalbene navode, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Kantonalni sud nije bio obavezan da iznese sve detalje i da odgovori na sve iznesene žalbene navode, nego je bio dužan da odgovori na relevantne navode, te svoju odluku obrazloži tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić