Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-962/21 (E. D.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-962/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, u predmetu broj AP 962/21, rješavajući zahtjev Esada Dagovića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Esada Dagovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Dagović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca sa boravištem u Nizozemskoj, kojeg zastupa Faruk Abdulahović, odvjetnik iz Gradačca, podnio je 25. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine i rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 I 000165 20 I 3 od 9. prosinca 2020. godine. Apelant je istovremeno podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere zabrane otuđenja, opterećenja ili raspolaganja, odnosno promjene postojećeg stanja na određenoj nekretnini (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina).

2. Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 962/19 od 21. travnja 2021. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je odbio zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

3. Podneskom od 18. svibnja 2021. godine apelant je podnio novi zahtjev za donošenje privremene mjere u kojem je predložio da Ustavni sud naloži da se zastane sa postupkom provođenja ovršnog postupka do donošenja odluke o apelaciji ili da donese neku sličnu mjeru sukladno ovlaštenjima iz članka 64. Pravila Ustavnog suda.

4. Ustavni sud će u bitnom ponoviti činjenično stanje predmeta, te ga dopuniti novim činjenicama koje je apelant naveo novom zahtjevu za preispitivanje.

5. Tražiteljica ovrhe S.J. (u daljnjem tekstu: tražiteljica ovrhe) podnijela je Osnovnom sudu prijedlog za ovrhu protiv S.D. (u daljnjem tekstu: prednik apelanta) kao ovršenika na temelju pravomoćne presude Osnovnog suda broj 86 0 P 000165 06 P od 23. listopada 2008. godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 13.951,90 KM. Tražiteljica ovrhe je predložila da se ovrha provede prodajom sporne nekretnine.

6. Osnovni sud je rješenjem od 17. veljače 2015. godine dozvolio predloženu ovrhu. Protiv navedenog rješenja prednik apelanta je izjavio prigovor koji je rješenjem od 29. kolovoza 2017. godine odbijen kao neutemeljen, a to rješenje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 26. veljače 2018. godine.

7. Apelant je na temelju ugovora o poklonu stekao spornu nekretninu od svog oca - prednika apelanta, te je pokrenuo parnični postupak u kojemu je tražio da se utvrdi da je nedopuštena ovrha radi naplate navedene novčane tražbine. Pravomoćnom presudom Osnovnog suda odbijen je njegov tužbeni zahtjev.

8. Osnovni sud je 3. lipnja 2020. godine donio zaključak o prodaji nekretnina. Prvo ročište za prodaju nekretnina održano je 6. srpnja 2020. godine na kojemu je punomoćnik prednika apelanta, odvjetnik Faruk Abdulahović, naveo da prednik apelanta nije vlasnik sporne nekretnine i da je ta nekretnina upisana kao apelantovo vlasništvo, o čemu je dostavio izvod iz zemljišne knjige. Nakon toga, Osnovni sud je zaključkom od 29. srpnja 2020. godine ponovno donio zaključak o prodaji nepokretnosti i zakazao je nastavak prvog ročišta za prodaju nekretnine koje je održano 4. rujna 2020. godine. U zapisniku sa toga ročišta konstatirano je da je sud zaprimio podnesak apelanta koji je kojim obavještava sud da ne može pristupit na to ročište zbog mjera u svezi sprječavanjem širenja korona virusa.

9. Drugo ročište za prodaju nekretnine održano je 24. studenog 2020. godine na koje je pozvan apelant. Osnovni sud je u zapisniku sa ročišta konstatirao da je apelantu pismeno dostavio na adresi u Šamcu i da je sud, opreza radi njemu pismeno dostavio i putem oglasne table suda kao i da je punomoćnik drugog potencijalnog kupca obaviješten o datumu održavanja drugog ročišta za prodaju nekretnine, nakon čega je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za odražavanje ročišta. Na tom ročištu je također konstatirano da je sporna nekretnina prodana najpovoljnijem ponuđaču kupcu S.M. (u daljnjem tekstu: kupac).

10. Rješenjem Osnovnog suda broj 86 0 I 000165 20 I 3 od 9. prosinca 2020. godine konstatirano je da se sporna nekretnina dosuđuje kupcu kao najboljem ponuđaču. Također, navedenim rješenjem naloženo je apelantu da kupcu preda sporne nekretnine pod prijetnjom prinudne ovrhe i izricanja novčane kazne, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove naloženo je da izvrše upis promjene prava vlasništva i posjeda na navedenoj nekretnini, te da se brišu prava trećih osoba koja na njoj postoje. U obrazloženju rješenja je navedeno da se na ročištu za usmeno javno nadmetanje i prodaju apelantove nekretnine kao jedini ponuđač javio kupac s ponudom da je kupi za novčani iznos od 7.005,00 KM, te da je zaključkom od 24. studenog 2020. godine utvrđeno da su navedene nekretnine prodane kupcu kao najpovoljnijem ponuđaču za navedeni iznos.

11. Rješenjem Okružnog suda broj 86 0 I 000165 21 Gž 3 od 5. veljače 2021. godine apelantova žalba je odbijena, a žalba trećeg lica M.P. je odbačena kao nedozvoljena.

12. Okružni sud je u obrazloženju naveo da su neutemeljeni žalbeni prigovori apelanta kojima se ukazuje na propuste prvostupanjskog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja, jer je taj sud tijekom provedenog postupka u svemu postupio prema odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te nakon izvršene procijene sporne nekretnine, u skladu sa odredbom članka 93. ZIP postupku donio rješenje kojim je kupcu dosudio kupljeno zemljište. U svezi sa navodima apelanta da mu je nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda onemogućeno da učestvuje u postupku prodaje spornih nekretnina, Okružni sud je naveo da ti navodi nemaju uporišta u sadržaju predmeta, jer je „… punomoćnik izvršenika – advokat Abdulahović Faruk iz Gradačca bio prisutan na ročištu od 2.11.2020. godine na kome je usmeno obaviješten od strane prvostepenog suda o datumu održavanja drugog ročišta koje je zakazano za 24.11.2020. godine, što se smatra urednim pozivom, tako da ne stoje žalbeni prigovori izvršenika isticani u ovom pravcu…“. U svezi sa time, Okružni sud je naveo da žalba apelanta ne može smatrati utemeljenom, jer žalbeni prigovori nemaju uporišta u sadržaju spisa predmeta.

13. U svezi sa žalbom M.P., Okružni sud je naveo da ta žalba nije dozvoljena, jer je izjavljena od strane neovlaštene osobe. Naime, M.P. se u žalbi legitimira kao potencijalni kupac nekretnina koje su predmet ovog postupka, ističući da je na ranijem ročištu za prodaju položio osiguranje te na taj način ispunio uvjete za učešće u kupovini predmetnih nekretnina kao potencijalni kupac, ali da ga prvostupanjski sud nakon odlaganja ročišta za prodaju nije obavijestio o novom ročištu i terminu njegovog održavanja, čime ga je onemogućio da sudjeluje u kupovini. U svezi sa time, Okružni sud je naveo da kod činjenice da M.P. nema status stranke u ovom postupku, to se njegova žalba ne može smatrati dozvoljenom.

14. Rješenje o dosudi od 9. prosinca 2020. godine je provedeno u zemljišno knjižnim evidencijama te je izvršen upis promjene prava vlasništva na spornim nekretninama apelanta u korist kupca.

15. Osnovni sud donio zaključak od 26. travnja 2021. godine kojim je određeno da se za 27. travnja 2021. godine određuje provođenje radnje ispražnjenja i predaje u posjed sporne nekretnine apelanta kupcu sukladno rješenju o dosudi.

16. Apelant u navodima apelacije smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (detaljnije vidjeti, AP 962/21, toč. 12. i 13).

17. U novom zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je informirao Ustavni sud da je Osnovni sud zaključkom od 6. travnja 2021. godine odredio provođenje radnje ispražnjenja i predaje u posjed spornih nekretnina, ali da taj zaključak još uvijek nije proveden zbog procesnih razloga. Dalje apelant tvrdi da ta radnja predstavlja posljednji korak koji ga dijeli od nepovratnog gubitka njegove imovine, te da navedena činjenica uz činjenicu upisa prava vlasništva i posjeda na kupca po rješenju o dosudi, predstavlja očigledan dokaz koji ukazuje na neophodnost primjene mehanizma privremene mjere, kao jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može spriječiti neotklonjive štetne posljedice. U svezi sa time, apelant ističe da se prijedlogom za donošenje privremene mjere ne spori vlasništvo kupca prema rješenju o dosudi, te da se ta činjenica ističe kao dokaz za primjenu mehanizma privremene mjere, pri čemu smatra da bi u slučaju kada bi mu bio oduzet i posjed, uspostava prijašnjeg stanja bi bila značajno otežana i bio bi izložen nerazmjernom trošku i poteškoćama da ostvari bilo kakvu satisfakciju.

18. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

19. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

21. U svezi sa time, Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u danom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

22. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant u novom zahtjev za preispitivanje ukazuje da bi za njega provođenjem radnje predaje u posjed kupcu sporne nekretnine nastala šteta. U svezi sa time, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17. prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži neizvršenje pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U svezi sa time, Ustavni sud zapaža da iz činjeničnog stanja predmet nesporno proizlazi da je kupac upisan kao vlasnik spornih nekretnina i da mu kao takvom pripada pravo da ga se u ovršnom postupku uvede u posjed nekretnina na kojima je stekao pravo vlasništva. Postupanjem kako to apelant traži u apelaciji bila bi dovedena u pitanje imovinska prava kupca, koja su zaštićena u smislu članka 94. ZIP kojim je propisana zaštita prava kupca, prema kojoj ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije provođenja rješenja o dosudi nepokretnosti nema utjecaja na kupčevo pravo vlasništva, tako da mu na temelju te odredbe u svakom slučaju pripada pravo na uvođenje u posjed sa kojim apelant predlaže da se zastane. S obzirom na to, a imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da ponuđenom argumentacijom apelant nije uspio uvjeriti Ustavni sud da je opravdano donošenje privremene mjere na način na koji to apelant predlaže zastajanjem sa postupkom provođenja ovršnog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda. Prema ocjeni Ustavnog suda apelant nije ponudio takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

24. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

25. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-962/21 (E. D.) | Sudska praksa | Aktio