Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2237/21 (A. Š. i drugi)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2237/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP-2237/21, rješavajući zahtjev Admira Šalake i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev za donošenje privremene mjere Admira Šalake, Jasmina Sipovića, Hasana Dupovca, Muhidina Šišića, Edina Džuhe, Asmedina Osmanovića, Ediba Prašovića, Olge Vukša, Nezira Kalajdžića, Zije Bakije, Aziza Pašića i Avde Ibrice.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da odloži izvršenje presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15.

septembra 2015. godine do donošenja odluke o apelaciji.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Admir Šalaka, Jasmin Sipović, Hasan Dupovac, Muhidin Šišić, Edin Džuho, Asmedin Osmanović, Edib Prašović, Olga Vukša, Nezir Kalajdžić, Zijo Bakija, Aziz Pašić i Avdo Ibrica (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić advokati iz Sarajeva, podnijeli su 24. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 361381 21 Rev od 29. aprila 2021. godine. Apelanti su zatražili i da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi obustavio izvršenje presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15. septembra 2015. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Prethodno, apelanti su 15. decembra 2020. godine podnijeli apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0Rs 361381 19 Rsž 5 od 2. novembra 2020. godine i presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15. septembra 2015. godine te su zatražili i donošenje privremene mjere istovjetnog sadržaja kao u tački 1. ove odluke. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4503/20.

3. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4503/20 od 22. decembra 2020. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere te naložio Općinskom sudu da odloži izvršenje presude tog suda broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15. septembra 2015. godine do donošenja odluke o apelaciji.

4. Ustavni sud je donio i odluku o dopustivosti broj AP-4503/20 od 3. februara 2021. godine (također dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je odbacio kao preuranjenu apelaciju apelanata podnesenu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0Rs 361381 19 Rsž 5 od 2. novembra 2020. godine i presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15. septembra 2015. godine jer u vrijeme podnošenja te apelaciji nije bio okončan revizioni postupak pred Vrhovnim sudom. Donošenjem navedene odluke prestalo je dejstvo odluke o privremenoj mjeri od 22. decembra 2020. godine.

5. Općinski sud je postupajući po tužbi tužitelja koja je 20. juna 2013. godine podnesena tom sudu protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Policijskog odbora Vlade Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi-zajedno tuženi) donio presudu broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od 15. septembra 2015. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te poništeni akti tuženih precizirani u presudi kojima je provedena procedura unapređenja policijskih službenika u čin „inspektor“ i policijskih službenika koji nisu unaprijeđeni u čin „inspektor“, uz poništavanje svih pravnih posljedica koje su liste i rješenja proizveli uz nalog prvotuženom da ponovi postupak unapređenja u čin „inspektor“ po internom oglasu od 8. juna 2012. godine, te obavezivanje tuženih da tužitelju solidarno naknada troškove parničnog postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

6. Na temelju provedenog postupka ocjenom dokaza, u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) Općinski sud je, između ostalog, naveo da su tuženi u postupku unapređenja u čin „inspektor“ povodom internog oglasa od 8. juna 2012. godine počinili niz nezakonitosti i povreda pravila postupka i odlučivanja na štetu tužitelja. Općinski sud je u vezi s tim naveo da su u navedenom postupku učestvovali kandidati koji nisu ispunjavali uvjete internog oglasa, odnosno učestvovali su kandidati koji nisu imali godišnju ocjenu rada za posljednje tri godine kako je to uslovljeno Zakonom o policijskim službenicima KS (u daljnjem tekstu: Zakon o policijskim službenicima), Pravilnikom o unapređenju policijskih službenika KS (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i internim oglasom za unapređenje u čin „inspektor“. Općinski sud je također utvrdio da su tuženi po internom oglasu unaprijedili policijske službenike a da pojedini nisu dostavili validnu dokumentaciju o ispunjavaju uvjeta što je protivno Zakonu o policijskim službenicima. Osim toga Općinski sud je uočio niz propusta tuženih prilikom provođenja procedura unapređenja službenika u čin „inspektor“ u vezi sa uskraćivanjem prava na primjedbe i pritužbe o nezakonitosti postupka u odnosu na kandidate koji nisu ispunjavali zakonske uvjeta za unapređenje.

7. Apelanti su 11. novembra 2015. godine podnijeli zahtjev za miješanje u postupak na strani tuženih (nakon donošenja prvostepene presude koja apelantima nije dostavljena shodno odredbama člana 371. stav 1. ZPP) a Općinski sud im je rješenjem od 7. marta 2019. godine to dozvolio, tako da su se apelanti pridružili žalbi tuženih protiv prvostepene presude.

8. Odlučujući o žalbi tuženih Kantonalni sud je donio presudu broj 65 0Rs 361381 19 Rsž 5 od 2. novembra 2020. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Suprotno žalbenim prigovorima Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio prigovor o nenadležnosti suda i neblagovremenosti tužbe dajući za svoj stav argumentovane razloge koje u cijelosti prihvata i taj sud. Kantonalni sud je ocijenio da su neosnovani i ostali žalbeni prigovori tuženih, te je u svemu prihvatio razloge i obrazloženje koje je dao prvostepeni sud pa je imajući u vidu navedeno donio presudu kao u dispozitivu.

9. Protiv navedene presude tuženi su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 65 0 Rs 361381 21 Rev od 29. aprila 2021. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu jer vrijednost spora nije prelazila propisani imovinski cenzus.

10. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti kršenje navedenih prava vide u vezi sa pravom na obrazloženu odluku i u grubom kršenju prava na suđenje u razumnom roku što čini suštinu nezakonitosti pravosnažne odluke. Apelanti navode da su oni po osnovu internog oglasa iz 2012. godine unaprijeđeni u čin “inspektor“ na osnovu provedenog postupka tuženih. Nakon izbora u viši čin, na osnovu daljnjih zasluga i rada svi apelanti su dalje unapređeni, te sada imaju viši čin u odnosu na 2012. godinu, mnogi od njih su premješteni na novo radno mjesto unutar službe, a tri umješača su u međuvremenu penzionisani. Za vrijeme od osam godina koliko je redovnim sudovima bilo potrebno da pravomoćno odluče o provedenom konkursu i to u postupku koji je hitan, jer se radi o radnom sporu, promijenili su se svi zakonski propisi koji su bili na snazi 2012. godine, pa je tako 2018. godine donesen novi zakon o policijskim službenicima kao i svi provedbeni propisi na osnovu zakona, dok je 2016. godine donesen novi Zakon o unutrašnjim poslovima KS koji organizaciju i status uprave policije uređuje na potpuno drugi način. Osim što se radni status i položaj apelanta promijenio, promijenio se i status tužitelja koji je nakon konkursa 2012. godine u narednom periodu promovisan u čin inspektora 2014. godine, a zatim u čin višeg inspektora 2018. godine. Sve to vrijeme trajao je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom koji je konačnom odlukom prihvatio prvostepenu presudu kojom su svi akti tuženih po internom oglasu iz 2012. godine poništeni. Prema ocjeni apelanata osporene odluke su potpuno odvojene od realnosti i normalnog životnog toka jer su odluke redovnih sudova potpuno neizvršive i u ovom momentu nelogične sa nesagledivim štetnim posljedicama prije svega za apelante. Apelanti su se pozvali na odredbe Zakona o policijskim službenicima, Zakona o visokom obrazovanju KS, Pravilnika na kojima temelje nezakonitost osporenih presuda. Navode i da se prema stavu redovnih sudova u ovakvim slučajevima ne može dirati u prava iz radnog odnosa koja su stečena do donošenja sudske odluke jer iste djeluju od momenta donošenja a ne retroaktivno. Zbog navedenog smatraju da im je prekršeno i pravo na imovinu jer su stekli plaće i naknade vezane za unapređenje. Apelanti smatraju da bi Ustavni sud trebao donijeti odluku o usvajanju privremene mjere kojom bi do okončanja postupka po apelaciji trebalo odgoditi izvršenje sporne odluke Općinskog suda zbog opasnosti da bi izvršenjem te odluke nastupila neotklonjiva šteta apelantima obzirom na već stečena prava po osnovu navedenog internog oglasa čime bi se nastavilo kršenje njihovih prava sa nesagledivim posljedicama.

11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanata tokom postupka, koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

14. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da iz činjenica konkretnog predmeta proizlaze pravna pitanja koja ukazuju na eventualno ozbiljno kršenja ustavnih prava apelanata a koja Ustavni sud mora razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP-4503/20, kako je već naprijed rečeno, 22. decembra 2020. godine usvojio privremenu mjeru po zahtjevu istih apelanata i naložio odlaganje navedene presude Općinskog suda do donošenja odluke o toj apelaciji. Nakon toga je apelacija broj AP- 4503/20 (obzirom da odluka o privremenoj mjeri ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije) odlukom od 3. februara 2021. godine odbačena kao preuranjena jer u vrijeme podnošenja te apelacije postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom nije bio okončan. Donošenjem ove odluke o dopustivosti prestalo je dejstvo privremene mjere od 22. decembra 2020. godine. Kako je, u međuvremenu, revizioni postupak okončan i apelanti su podnijeli predmetnu apelaciju sa ponovnim zahtjevom za donošenje privremene mjere te kako se navedene okolnosti u ovom predmetu nisu promijenile, Ustavni sud je mišljenja da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se, shodno odredbi člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odloži izvršenje presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 361381 13 Rs od od 15. septembra 2015. godine do donošenja odluke o dopustivosti odnosno meritumu konkretne apelacije.

15. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

16. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, ova odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

17. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2237/21 (A. Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio