Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1999/21 (S.T.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1999/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-1999/21, rješavajući apelaciju koju je podnio S. T., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. T.
protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 K 565991 20 Kž od 18. studenoga 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 K 565991 16 K od 29. studenoga 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. S. T. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Ilidže, podnio je 7. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 565991 20 Kž od 18. studenoga 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 565991 16 K od 29. studenoga 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnoga suda.
2. Presudom Općinskoga suda od 29. studenoga 2019. godine apelant je oglašen krivim što je u određenome razdoblju, protivno čl. 15., čl. 19. toč. c), čl. 28. i čl. 30. Zakona o unutarnjoj trgovini F BiH, nemajući ovlaštenje za trgovinu i registriranu djelatnost, nabavljao određenu robu, tako što je uz dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o prodaji građevinskoga materijala sa pravnom osobom „Tvornice opeke“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjemu tekstu: oštećeni), u svojstvu vlasnika STR „Vaš dom“ priložio presliku krivotvorenoga rješenja Općine Novi Grad o osnivanju samostalne trgovinske radnje od 5. svibnja 2010. godine, kao dokaz da je ovlašten za trgovinu građevinskim materijalom, iako je bio svjestan da nema ovlasti za trgovinu građevinskim materijalom, i na taj način, nakon što je ugovor o prodaji potpisao i sa potrebnom dokumentacijom predao predstavniku oštećenoga, naručio i preuzeo robu, bliže označenu u izreci prvostupanjske odluke, u ukupnoj vrijednosti od 100.932,92 KM u cilju prodaje, koju robu nije nikada platio, čime je ostvario protupravnu korist u navedenome iznosu, za koji iznos je pričinio štetu oštećenom. Dakle, apelant je nemajući ovlasti za trgovinu nabavio robu u vrijednosti koja prelazi 10.000,00 KM u cilju prodaje, i bavio se u većemu obujmu trgovinom i posredovanjem u trgovini, a pribavljena imovinska korist prelazi 30.000,00 KM, i lažnu ispravu uporabio kao pravu, čime je počinio kaznena djela Nedozvoljena trgovina iz čl. 267. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ) i Krivotvorenje isprave iz čl. 373. st. 2. u svezi sa čl. 1. KZ, sve u svezi sa čl. 54. KZ, pa mu je za kazneno djelo Nedozvoljena trgovina utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, a za djelo Krivotvorenje isprave kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine.
3. Presudom Kantonalnoga suda od 18. studenoga 2020. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da pobijajući prvostupanjsku odluku, branitelj apelanta istječe kako radnje apelanta ne predstavljaju kazneno djelo, već da iste predstavljaju obligacioni odnos između apelanta i oštećenoga, te je na temelju toga već vođen parnični postupak po tužbi oštećenoga, koji je riješen na način da se apelantu nalaže da plati štetu koju je nanio oštećenome. Kantonalni je sud istakao da prizivni navodi kojima se ukazuje da se radi o obligacionom odnosu, a ne o kaznenome postupku, su paušalni i neutemeljeni. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno zaključio i obrazložio da je u ovome postupku utvrđeno da je apelant obavljao djelatnost za koju nema potrebno odobrenje, što upravo čini obilježje bića kaznenoga djela Nedozvoljena trgovina. Kantonalni je sud istakao da iz obrazloženja pobijane presude proistječe da je parnični postupak proveden u cilju naknade prouzročene štete, a što u svojemu iskazu potvrđuje i svjedok S.K., koji je kao odvjetnik angažiran od strane oštećenoga sa zadatkom da protiv apelanta podnese kaznenu prijavu i pokrene parnični postupak u cilju naknade prouzročene štete. Kantonalni je sud istakao da je u predmetnome parničnome postupku donesena presuda zbog propuštanja Općinskoga suda od 5. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno da su STR „Vaš dom“ i apelant oštećenome prouzročili štetu u određenome iznosu, a u ovome postupku je utvrđeno da novac po toj presudi nikada nije niti plaćen, pa je stoga punomoćnik oštećenoga postavio imovinskopravni zahtjev. Kantonalni je sud istakao da apelant dalje u prizivu istječe da prvostupanjski sud nije utvrdio tko je krivotvorio rješenje od 5. svibnja 2010. godine. Kantonalni je sud istakao da takav podatak za sud nije niti bio relevantan, već samo činjenica da je predmetno rješenje krivotvoreno, što je prvostupanjski sud utvrdio u presudi, te da je takvo krivotvoreno rješenje apelant svjesno uporabio, a što je jedan od načina izvršenja kaznenoga djela Krivotvorenje isprave, te je i apelant u svojemu iskazu iz istrage, koji je korišten kao dokaz na glavnome pretresu, u prisustvu izabranoga branitelja djelomično priznao izvršenje kaznenoga djela, te je objasnio na koji način je pribavio krivotvoreno rješenje od 5. svibnja 2010. godine, te da ga je uporabio prilikom zaključenja ugovora odnosno zaključenja poslovnoga odnosa sa oštećenim. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi kako sudovi nisu razmatrali činjenicu da se u konkretnome slučaju radi o obligacionome odnosu, koji je već riješen pravomoćnom presudom, te da je zbog činjenice da apelant nije platio dug oštećeni prijavio apelanta za kazneno djelo, te da je zbog toga i vođen predmetni kazneni postupak. Također, apelant navodi da tijekom postupka nije provedeno grafološko vještačenje kako bi se utvrdila materijalna istina i kako bi se dokazalo da je apelant izvršio kazneno djelo krivotvorenja isprave.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dao jasan odgovor zbog čega su neutemeljeni prizivni navodi da se u konkretnome slučaju radi o obligacionome odnosu, u situaciji kada je u ovome postupku utvrđeno da je apelant obavljao djelatnost za koju nema potrebno odobrenje nadležnoga organa, što upravo čini obilježje kaznenoga djela Nedozvoljena trgovina. Nadalje, glede navoda o tomu da nije izvršeno grafološko vještačenje radi utvrđivanja činjenica, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno obrazložio zbog čega nije bitno tko je krivotvorio predmetno rješenje, u situaciji kada je sporno krivotvoreno rješenje apelant svjesno uporabio, a što je jedan od načina izvršenja kaznenoga djela Krivotvorenje isprave, u čemu Ustavni sud, također, ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić