Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1972/21 (GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Javne nabavke
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1972/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1972/21, rješavajući apelaciju GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 034189 20 U od 6. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatura „Ćupina & Co“ d.o.o. za obavljanje advokatske djelatnosti Mostar, podnio je 4. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 034189 20 U od 6. maja 2021. godine.

2. Odlukom o dodjeli ugovora Općine Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) od 9. septembra 2019. godine, donesenoj u postupku javne nabavke izgradnje dječijeg vrtića u Tomislavgradu II faza, dodijeljen je predmetni ugovor izabranom ponuđaču („Gradinvent“ d.o.o. Mostar).

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv odluke ugovornog organa od 9. septembra 2019. godine, Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, filijala Mostar (u daljnjem tekstu: Kancelarija za razmatranje žalbi) je rješenjem od 24. oktobra 2019. godine predmetnu žalbu apelanta odbila kao neosnovanu.

4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Kancelarija za razmatranje žalbi) od 24. oktobra 2019. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 034189 20 U od 6. maja 2021. godine predmetnu tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.

5. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je tuženi žalbu apelanta izjavljenu protiv odluke ugovornog organa od 9. septembra 2019. godine odbio kao neosnovanu jer je zaključio da je izabrani ponuđač dostavio ponudu u skladu sa zahtjevima iz tenderske dokumentacije. Sud BiH je dalje naveo da je odredbama člana 53. Zakona o javnim nabavkama propisano da je ugovorni organ dužan da pripremi tendersku dokumentaciju u skladu sa odredbama tog zakona i podzakonskim aktima i da u tenderskoj dokumentaciji daje potpune informacije o uslovima ugovora i postupku dodjele ugovora, a koji su kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi. Sud BiH je naveo da je, kako to proizlazi iz spisa predmeta, ugovorni organ tačkom 13.a) tenderske dokumentacije propisao da se tehnička i profesionalna sposobnost utvrđuje na osnovu uspješnog iskustva u ulozi glavnog ugovarača na realizaciji najmanje dva ugovora u posljednjih pet godina na izgradnji objekata visokogradnje bruto površine 600,00 m2 za svaki ugovor. Dalje, da je izabrani ponuđač u svojoj ponudi dostavio potvrdu o uredno izvršenom ugovoru izdatu od firme „Mališić MP“ d.o.o. Čitluk u kojoj je navedeno da je „Gradinvent“ d.o.o. Mostar, kao glavni izvođač uspješno izveo radove koji su bili predmet ugovora, te je dostavio foto dokumentaciju, pa je stoga pravilan zaključak tuženog da je izabrani ponuđač dokazao ispunjavanje uslova traženih predmetnom tenderskom dokumentacijom, odnosno da tenderskom dokumentacijom nije niti tražen dokaz o urađenom interijeru, kako to neosnovano ukazuje apelant. Sud BiH je dalje naveo da je tačkom 13.b) tenderske dokumentacije kao uslov tehničke i profesionalne sposobnosti ponuđača, između ostalog, propisano da ključno osoblje treba imati na raspolaganju diplomiranog inženjera građevinarstva s položenim stručnim ispitom i s najmanje tri godine iskustva u poslovima slične prirode, te je kao dokaz o obrazovnim i profesionalnim kvalifikacijama tehničkog osoblja tražena biografija, kopija diplome, kopija radne knjižice i kopija uvjerenja o položenom stručnom ispitu. Sud BiH je u vezi s tim naveo da je izabrani ponuđač umjesto kopije radne knjižice za T.I., dostavio dvije potvrde poslodavaca, ali da je pravilno tuženi zaključio da navedeni propust ne čini ponudu izabranog ponuđača neprihvatljivom, s obzirom da je na navedeni način izabrani ponuđač dokazao da T.I. ima tražene tri godine radnog iskustva u struci. Sud BiH je naveo da je tuženi organ pravilno zaključio da manja odstupanja u ponudi izabranog ponuđača ne čine njegovu ponudu neprihvatljivom, te da propisana forma nije sama sebi svrha, nego se koristi da bi se ostvarila zakonska ovlašćenja iz materijalno-pravnog propisa. Sud BiH je zaključio da, kako je iz spisa predmeta vidljivo da je izabrani ponuđač ispunio sve uslove postavljene tenderskom dokumentacijom i u skladu sa kriterijumima datim u tenderu, to su neosnovani navodi tužbe da je tuženi postupio suprotno Zakonu o javnim nabavkama. Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da izabrani ponuđač nije dostavio svoju ponudu u skladu sa zahtjevima iz tenderske dokumentacije, a konkretno da nije dostavio foto dokumentaciju izgrađenog interijera, nego samo grubih radova, te da nije dostavio fotokopiju radne knjižice za člana tehničkog osoblja. Apelant ističe da su, imajući u vidu da ponuda izabranog ponuđača, dakle, nije bila potpuna i nije ispunjavala uslove iz tenderske dokumentacije, u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi da se takva ponuda odbaci.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su upravni organi i Sud BiH utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, pozivajući se na Zakon o javnim nabavkama, te dovodeći u vezu uslove navedene predmetnom tenderskom dokumentacijom sa ponudom koju je izabrani ponuđač dostavio, u svojoj odluci obrazložio zbog čega smatra da je ponuda izabranog ponuđača data u skladu sa predmetnim uslovima, a Ustavni sud ne smatra da je takvo obrazloženje Suda BiH proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1972/21 (GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio