Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2136/21 (N. S.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2136/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-2136/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nikola Sovilj, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nikola Sovilj protiv Presude Okružnoga suda u Prijedoru broj 77 0 Rs 089670 19 Rsž od 28. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Sovilj (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prijedora, kojega zastupa Zajednička advokatska kancelarija Miodrag Deretić i Draško Zec iz Prijedora, podnio je 16. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Prijedoru (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Rs 089670 19 Rsž od 28. travnja 2021. godine.

2. Presudom Osnovnoga suda u Prijedoru od 28. veljače 2020. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta, te su poništene kao nezakonite odluke tuženika („Arcelor Mittal“ d.o.o. Prijedor) i to rješenje od 27. studenoga 2017. godine o prestanku radnoga odnosa sa 28. prosincem 2017. godine kao i odgovor na prigovor na rješenje o prestanku radnoga odnosa od 26. prosinca 2017. godine, te je naloženo tuženiku da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove sukladno preostaloj radnoj sposobnosti apelanta, osim poslova u noćnoj smjeni i poslova na bageru ili na poslove i radne zadatke na kojima se traži niža stručna sprema, počevši od 29. prosinca 2017. godine, te je naloženo tuženiku da apelantu na ime neisplaćenih plaća isplati određeni iznos za određeno vremensko razdoblje, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da izvrši uplate odgovarajućih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

3. Presudom Okružnoga suda od 28. travnja 2021. godine priziv tuženika je uvažen pa je prvostupanjska presuda preinačena tako što se odbija tužbeni zahtjev apelanta.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je nesporno u prvostupanjskome postupku utvrđeno da je nalazom, ocjenom i mišljenjem Fonda PIO RS, kao organa za vještačenje u prvome stupnju, od 10. listopada 2017. godine konstatirano da kod apelanta postoji invalidnost – smanjena sposobnost nastala 10. listopada 2017. godine 100% zbog bolesti, te da on ne može obavljati poslove rukovaoca bagerom, kao niti rad noću, a sa preostalom radnom sposobnošću da može sa punim radnim vremenom obavljati poslove drugoga radnoga mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, bez prethodne kvalifikacije ili dokvalifikacije. Okružni je sud istakao da je tijekom prvostupanjskoga postupka nesporno utvrđeno da su Služba za zaštitu na radu i Služba kadrovskih poslova tuženika sačinile izvješće od 13. studenoga 2017. godine, iz kojega proistječe da su proučili unutarnje akte tuženika, tj. akt o procjeni rizika i pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, a sve u cilju iznalaženja mogućnosti novoga radnoga mjesta za apelanta. Okružni je sud istakao da iz izvješća kao i iskaza saslušanih svjedoka (D.Š. i S.D.) koji su sačinili izvješće, proistječe da je prije svega vođeno računa o tomu da se rudarstvo samo po sebi smatra opasnom djelatnošću i da za rad u rudarstvu važe strogi kriteriji koji se tiču zaštite na radu. Okružni je sud istakao da je istaknuto kako za radno mjesto rukovaoca bagerom je predviđeno 6 izvršitelja, a da obzirom na to da apelant ima vrtoglavicu, nesvjesticu, te da apelant ne može obavljati niti ostala radna mjesta vozača bez obzira o kojim je vozilima riječ, budući da takva radna mjesta nose rizik ne samo za apelanta nego i za ostale djelatnike u procesu odvijanja rada. Okružni je sud istakao da iz svega toga proistječe da je, suprotno stanovištu prvostupanjskoga suda, tuženik prije donošenja rješenja o prestanku radnoga odnosa poduzeo sve radnje kako bi apelantu sukladno nalazu i mišljenju organa vještačenja osigurao radno mjesto, a koje radno mjesto mora odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio sukladno odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o radu (u daljnjemu tekstu: ZOR). Okružni je sud istakao da i pored poduzetih mjera tuženik nije bio u mogućnosti apelantu osigurati radno mjesto, sukladno aktu o procjeni rizika i mjerama zaštite na radu, pa u toj situaciji tuženik može otkazati ugovor sukladno čl. 117. st. 3. ZOR, imajući u vidu i da je prije donošenja osporenoga rješenja o prestanku radnoga odnosa zatraženo i mišljenje sindikalne organizacije. Okružni je sud istakao da se ne može prihvatiti niti stav apelanta da je mogao biti raspoređen na poslove na koje je primljen P.P. (rukovaoc pumpne stanice – prečistača), a iz razloga što je saslušani svjedok P.P. u svojemu iskazu na glavnoj raspravi potvrdio da je na tom radnom mjestu primljen prije nego je apelantu otkazan ugovor o radu, kao i da je prethodno morao proći prekvalifikaciju, dok je liječničko povjerenstvo koje je utvrdilo invalidnost apelanta naložilo da se apelant rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, bez prethodne kvalifikacije. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u predmetnoj apelaciji, između ostaloga, navodi kako je odluka drugostupanjskoga suda protivna nalazu i mišljenju organa Fonda PIO RS, te da iz navedenoga nalaza i mišljenja proistječe da on može obavljati poslove ostalih radnih mjesta vozača, jer to odgovara njegovoj stručnoj spremi bez prethodne prekvalifikacije ili dokvalifikacije, kao i da je pogrešno stanovište da je morao proći prekvalifikaciju za radno mjesto rukovaoca pumpne stanice – prečistača, te da je mogao biti primljen na to radno mjesto. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na obrazovanje), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao. Relevantni propisi

6. Zakon o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/16 i 66/18), koji u relevantnome dijelu glasi:

6. Pravo na zaposlenje na drugim poslovima Članak 117.

(1) Ako kod djelatnika postoji smanjenje radne sposobnosti ili izravna opasnost od nastanka invalidnosti koju je utvrdio mjerodavni organ sukladno posebnom propisu, poslodavatelj je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog organa, ponuditi djelatniku zaključenje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, a koji moraju odgovarati poslovima na kojima je djelatnik prethodno radio.

(…) (3) Ako je poslodavatelj poduzeo sve mjere iz stavka 2. ovoga članka, a ne može djelatniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je djelatnik odbio ponudu za zaključenje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima sukladno nalazu i mišljenju mjerodavnog organa, poslodavatelj djelatniku može otkazati ugovor o radu uz mišljenje sindikata, odnosno savjeta djelatnika.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje. Naime, Ustavni sud zapaža da je drugostupanjski sud jasno ukazao na to da je tuženik poduzeo sve radnje s ciljem iznalaženja mogućnosti novoga radnoga mjesta za apelanta, te da se apelantu nije moglo ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesta pa da je u takvoj situaciji tuženik sukladno čl. 117. st. 3. ZOR mogao otkazati ugovor apelantu, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2136/21 (N. S.) | Sudska praksa | Aktio