Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3282/20 (J.S., I. Č., M. Č. M. A., P.A. i Z. B.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3282/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3282/20, rješavajući apelacije J. S. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli J. S., I. Č., M. Č., M.

A., P. A. i Z. B.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji se vode pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod br. 53 0 P 063616 17 Gž, 56 0 P 050150 17 Gž i 53 0 P 061429 17 Gž.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima J. S., I. Č., M. Č., M. A., P. A. i Z. B. isplati iznos od po 200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnih postupaka u predmetima br. 53 0 P 063616 17 Gž, 56 0 P 050150 17 Gž i 53 0 P 061429 17 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 3282/20

1. Apelant J. S. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnio je 5. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 53 0 P 063616 17 Gž.

AP 3634/20

2. Apelanti I. Č. i M. Č. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnijeli su 13. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 56 0 P 050150 17 Gž.

AP 3997/20

3. Apelanti M. A., P. A. i Z. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnijeli su 4. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 53 0 P 061429 17 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini, Općinskog suda u Konjicu, te Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 9. februara do 16. juna 2021. godine da dostave odgovore na apelacije.

5. Redovni sudovi su dostavili odgovore na apelacije u periodu od 15. februara do 7. jula 2021. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice u predmetu broj AP 3282/20

7. Apelant je 9. novembra 2016. godine Općinskom sudu u Čapljini podnio tužbu protiv tuženog Zaštitnog fonda FBiH radi naknade štete.

8. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, vještačenja vještaka mašinske i saobraćajne struke, donio Presudu broj 53 0 P 063616 16 P od 11. septembra 2017. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude apelant je 16. oktobra 2017. godine podnio žalbu, te je predmet 23. novembra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu i vodi se pod brojem 53 0 P 063616 17 Gž. Apelant je 10. aprila 2020. godine podnio urgenciju Kantonalnom sudu.

9. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

Činjenice u predmetu broj AP 3634/20

10. Apelanti su 26. januara 2015. godine Općinskom sudu u Konjicu podnijeli tužbu protiv tuženih JP „Elektroprivreda HZHB“ d.d. Mostar i Općine Prozor/Rama radi utvrđenja.

11. Općinski sud je donio Presudu broj 56 0 P 050150 15 P od 18. novembra 2016. godine kojom je odbacio tužbeni zahtjev apelanata zbog nenadležnosti. Protiv prvostepene presude apelanti su 23. decembra 2016. godine podnijeli žalbu, te je predmet 8. februara 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu i vodi se pod brojem 56 0 P 050150 17 Gž.

12. Proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

AP 3997/20

13. Apelanti su 2. marta 2016. godine Općinskom sudu u Čapljini podnijeli tužbu protiv tuženog „Sarajevo-osiguranja“ d.d. Sarajevo, Poslovnica Mostar, radi naknade štete.

14. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka donio Presudu broj 53 0 P 061429 17 P2 od 10. maja 2017. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 9. juna 2017. godine podnio žalbu, te je predmet 14. jula 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

15. Postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

Spajanje predmeta

16. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3282/20.

17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

19. Općinski sudovi su u odgovorima na apelacije naveli tok predmetnih postupaka, te su istakli da u konkretnim slučajevima nisu povrijedili prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji.

20. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije naveo da sud ima veliki broj predmeta koji se rade prema Planu rješavanja predmeta (po datumu stvarnog početka), te da u predmetnim postupcima još nije donesena drugostepena odluka.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnim postupcima koji su u toku. U skladu s navedenim, predmetne apelacije su, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive.

26. Konačno, apelacije ispunjavaju i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka razmatrati period od podnošenja tužbi pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle u predmetima br. AP 3282/20 period duži od četiri godine i osam mjeseci (od 9. novembra 2016. godine), AP 3634/20 period duži od šest i po godina (od 26. januara 2015. godine) i AP 3997/20 period duži od pet godina i četiri mjeseca (od 2. marta 2016. godine).

Relevantni principi

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

34. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Analiza razumnosti trajanja postupka

35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima koji po zakonu nisu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenim postupcima.

36. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu uticali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih od značaja jer putem suda pokušavaju da ostvare pravo na naknadu štete.

37. Analizirajući ponašanje općinskih sudova, Ustavni sud zapaža da su općinski sudovi predmetne postupke vodili efikasno, u skladu s procesnim zakonom, te da nisu imali dužih perioda neopravdane pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u predmetu broj AP 3282/20 prvostepenu odluku donio 10 mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu. Postupak je pred Općinskim sudom u Čapljini započeo podnošenjem inicijalnog akta 9. novembra 2016. godine, a prvostepena presuda je donesena 11. septembra 2017. godine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u predmetu broj AP 3634/20 prvostepenu odluku donio 18. novembra 2016. godine, tj. jednu godinu i 10 mjeseci nakon što su apelanti podnijeli tužbu (tužba je podnesena 26. januara 2015. godine). U predmetu broj AP 3997/20 prvostepeni sud je presudu donio jednu godinu i dva mjeseca nakon što su apelanti podnijeli tužbu (tužba je podnesena 2. marta 2016. godine, a prvostepena presuda donesena 10. maja 2017. godine). Dakle, u predmetnim postupcima Općinski sud u Konjicu i Općinski sud u Čapljini su procesne radnje preduzimali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, svojim postupcima nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka, te nisu imali evidentnih dužih perioda pasivnosti.

38. Dalje, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u predmetnim postupcima nije postupao u periodu dužem od tri godine i osam mjeseci do četiri i po godine (predmet broj AP 3282/20 Kantonalni sud je zaprimio na postupanje 23. novembra 2017. godine, AP 3634/20 je zaprimio 8. februara 2017. godine, a predmet broj AP 3997/20 je zaprimio 14. jula 2017. godine). Dakle, Kantonalni sud u predmetnim postupcima od tri godine i osam mjeseci do četiri i po godine nije postupao, što samo po sebi predstavlja nerazumno dug period. Ustavni sud zapaža da žalbeni postupci traju višestruko duže nego što su trajali prvostepeni, iako je prvostepeni sud u dokaznom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke proveo dokaze kako bi utvrdio činjenično stanje, te je prvostepene odluke donio u periodu od 10 mjeseci do jedne godine i 10 mjeseci nakon pokretanja navedenih postupaka, dok se u drugostepenom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenih postupaka ukazao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da u skladu s tim u predmetnim postupcima još nije donesena odluka po žalbama.

39. U odnosu na opravdanje Kantonalnog suda, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnim slučajevima jer se takva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovim predmetima i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnih parničnih postupaka koji traju od četiri godine i osam mjeseci do šest i po godina, pri čemu se pred Kantonalnim sudom predmeti vode od tri godine i osam mjeseci do četiri i po godine i neizvjesno je kad će se donijeti odluke po žalbama, u konkretnim slučajevima predstavlja neadekvatno administriranje pravde.

40. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim slučajevima došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima J. S., I. Č., M. Č., M. A., P. A. i Z. B. treba isplati iznos od po 200,00 KM.

43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

44. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

45. Takođe, apelanti navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupci traju duže od četiri godine i osam mjeseci do šest i po godina, pri čemu po žalbi traju od tri godine i osam mjeseci do četiri i po godine, što u okolnostima konkretnih slučaja predstavlja potpunu neizvjesnost za apelante i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje, te ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3282/20 (J.S., I. Č., M. Č. M. A., P.A. i Z. B.) | Sudska praksa | Aktio