Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2052/21 (R.R.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi i izdaci
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2052/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2052/21, rješavajući apelaciju koju je podnio R. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R. R.

protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 068076 21 Gž od 23. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 9. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 068076 21 Gž od 23. aprila 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 068076 20 P od 10. marta 2021. godine apelantu je, kao taksenom obvezniku, određena sudska taksa na tužbu u iznosu od 200,00 KM i kaznena taksa u iznosu od 50% visine sudske takse na tužbu, te je određeno da je dužan da u roku od osam dana od dana prijema tog rješenja plati dugovanu i kaznenu taksu na način pobliže označen izrekom predmetnog rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 10. marta 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 95 0 P 068076 21 Gž od 23. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud naveo da je pozvao apelanta (kao tužioca u postupku iz kojeg su proizašli predmetni troškovi) da plati sudsku taksu na tužbu u iznosu od 200,00 KM, kao i da je apelantu obavještenje za plaćanje sudske takse (kojim je apelant upozoren da će prvostepeni sud, ukoliko mu apelant ne dostavi dokaz o uplati, donijeti rješenje kojim će utvrditi obavezu plaćanja sudske takse i kaznene takse od 50% visine te takse) uredno dostavljeno 26. februara 2021. godine. Okružni sud je dalje naveo da je odredbama člana 32. stav (1) Zakona o sudskim taksama propisano da se taksenom obvezniku koji ne uplati taksu u roku od osam dana od dana prijema obavještenja o obavezi uplate takse, rješenjem suda određuje vrsta i visina taksene obaveze i kaznena taksa u iznosu od 50% visine te takse, a da se takseni obveznik obavezuje da u roku od osam dana od dana prijema rješenja plati dugovanu i kaznenu taksu. Dalje, da shodno odredbama člana 6. navedenog zakona obaveza plaćanja takse nastaje, za tužbu i podneske, danom podnošenja tužbe, odnosno podneska. Okružni sud je naveo da apelant nije platio taksu na tužbu ni u roku koji mu je prvostepeni sud odredio, pa je taj sud donio pravilnu odluku da je apelant dužan da plati sudsku taksu na tužbu kao i kaznenu taksu. Okružni sud je takođe naveo da su neosnovani navodi apelanta da je prvostepeno rješenje nezakonito budući da je obaveza plaćanja sudske takse na tužbu za apelanta nastala podnošenjem tužbe 25. novembra 2020. godine, te da na tu obavezu apelanta nije od uticaja odluka ko snosi troškove parničnog postupka u slučaju kad tužilac povuče tužbu. Okružni sud je naveo da, uostalom, rješenjem prvostepenog suda od 31. decembra 2020. godine (kojim je utvrđeno da je tužba povučena) nije ni odlučivano o troškovima postupka, te da apelant nije tražio ni dopunu tog rješenja (radi odlučivanja o troškovima postupka).

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ističe povredu zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da su osporene odluke nezakonite, te da mu je pristup sudu bio „samo formalan“, a „ne suštinski“. Takođe ističe da je protivzakonito obavezan na plaćanje sudske takse.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o sudskim taksama, dao jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju apelant obavezan na plaćanje sudske takse na tužbu i kaznene takse, a u takvom obrazloženju Okružnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, nesporno je da je apelantu omogućeno da o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv osporenog rješenja Osnovnog suda meritorno odluči Okružni sud (koji je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i za svoje odlučenje dao jasne razloge), te su, stoga, neosnovani njegovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2052/21 (R.R.) | Sudska praksa | Aktio