Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2063/21 (M. Š.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2063/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2063/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Marinko Šolaja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Marinko Šolaja protiv Zaključka Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 I 042030 16 I od 14. jula 2021. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 I 042030 20 Gž 2 od 7. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Marinko Šolaja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „PUCAR“ iz Banjaluke, podnio je 11. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 I 042030 20 Gž 2 od 7. aprila 2021. godine. Dopunom apelacije od „19. juna 2021. godine“, apelant je osporio i Zaključak Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 I 042030 16 I od 14. jula 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 I 042030 16 I od 9. decembra 2020. godine, u izvršnom postupku pokrenutom po prijedlogu apelanta (kao tražioca izvršenja) protiv izvršenika („Đukić Komerc“ d.o.o. Šipovo), odbijen je prijedlog apelanta od 26. novembra 2020. godine za promjenu sredstva izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 9. decembra 2020. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 75 0 I 042030 20 Gž 2 od 7. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 8. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da sud određuje izvršenje onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu. Dalje, da je stavom (2) navedenog člana zakona propisano da, ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarivanje potraživanja. Takođe, da je stavom (3) navedenog člana zakona propisano da, ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem. Okružni sud je u vezi s tim naveo da iz stanja spisa konkretnog predmeta proizlazi da je rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 6. decembra 2016. godine dozvoljeno izvršenje radi naplate potraživanja apelanta zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika upisanim u List nepokretnosti broj 38/0 k.o. Dragnić (katastarska čestica broj 229), kao i zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, koje rješenje o izvršenju je postalo pravosnažno 20. decembra 2016. godine. Okružni sud je naveo da je „podneskom od 16. oktobra 2013. godine“ (Okružni sud je očiglednom omaškom, umjesto „podneskom od 26. novembra 2020. godine“, naveo „podneskom od 16. oktobra 2013. godine“) apelant uredio svoj prijedlog za izvršenje i pored predloženih nekretnina zatražio da se izvršenje sprovede i na nekretnini upisanoj u posjedovni list broj 286 k.o. Dragnić (katastarska čestica 6/8). Okružni sud je naveo da kod takvog stanja stvari, suprotno tvrdnji žalbe, nema mjesta primjeni odredbi člana 8. stav (2) ZIP jer apelant nije predložio više predmeta ili više sredstava izvršenja, a takođe iz stanja spisa ne proizlazi da se izvršenje na predloženom predmetu i sredstvu ne može sprovesti u kojoj situaciji tražilac izvršenja može radi namirenja svog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja. Okružni sud je naveo da je, dakle, prvostepeni sud pravilno odbio prijedlog apelanta za promjenu sredstva izvršenja.

5. Zaključkom Osnovnog suda broj 75 0 I 042030 16 I od 14. jula 2021. godine taj sud je, shodno odredbama člana 113. stav (3) ZIP, te članu 382a. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članom 21. ZIP odredio zastoj u predmetnom izvršnom postupku (s obzirom da nekretnine izvršenika koje su predmet prodaje nisu upisane u zemljišne knjige, odnosno za iste nije formiran katastar nekretnina). Osnovni sud je u predmetnom zaključku naveo da upis u zemljišne knjige, odnosno formiranje katastra nekretnina nije u suprotnosti za zakonom, te da će zastoj trajati do formiranja katastra za predmetne nekretnine izvršenika.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili odredbe člana 8. ZIP, te da su na taj način onemogućili uspješno namirenje apelanta u predmetnom izvršnom postupku. Dalje ističe da iz osporenih odluka redovnih sudova proizlazi potpuno pogrešan i proizvoljan stav tih sudova da tražilac izvršenja može predlagati novo sredstvo i predmet izvršenja samo umjesto ranije predloženog sredstva i predmeta izvršenja, te da nema mogućnost da uz ranije predložena sredstva i predmete izvršenja doda nova. Dopunom apelacije od „19. juna 2021. godine“ apelant ističe da mu je, nakon donošenja zaključka Osnovnog suda od 14. jula 2021. godine (kojim je određen zastoj u predmetnom izvršnom postupku), u cijelosti onemogućeno namirenje. Relevantne odredbe

7. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUS RS, 60/17 - OUS BiH, 115/17 - OUS BiH, 58/18 - Rješenje US BiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem. Primjena odredaba drugih zakona Član 21.

(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

[…] Primjena odredaba glave X ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige Član 113.

[…] (3) Nakon donošenja rješenja o izvršenju, sud će zastati sa izvršenjem do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4., odnosno stavu 8. ovog člana.

(4) Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno, postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastaviće se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.

[…]

8. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 382a.

Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom.

Rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja.

Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba.

Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka.

Kada sud zastane sa postupkom, može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja.

Zastoj postupka ne utiče na rokove za preduzimanje parničnih radnji

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud, pozivajući se na odredbe člana 8. ZIP, dao detaljne i jasne razloge za izvođenje zaključka o neosnovanosti apelantovog prijedloga za promjenu sredstva izvršenja, u čemu Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud dalje zapaža da je osporenim zaključkom Osnovnog suda od 14. jula 2021. godine zastoj predmetnog izvršnog postupka određen shodno odredbama člana 113. stav (3) ZIP i odredbama člana 382a. ZPP, u vezi sa članom 21. ZIP, u čemu Ustavni sud takođe ne vidi proizvoljnost (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-627/09 od 6. decembra 2011. godine). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2063/21 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio