Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3796/20 (S. B. i V. J.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3796/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3796/20, rješavajući apelacije Sanele Bajrović i Vladimira Jukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Sanela Bajrović i Vladimir Jukić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod br. 65 0 Rs 431210 19 Rsž 2 i 65 0 P 493303 18 Gž.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Saneli Bajrović i Vladimiru Jukiću isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnih postupaka u predmetima br. 65 0 Rs 431210 19 Rsž 2 i 65 0 P 493303 18 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 3796/20

1. Sanela Bajrović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo „Pizović“ d.o.o. Sarajevo, podnijela je 22. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 431210 19 Rsž 2.

AP 4041/20

2. Vladimir Jukić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 493303 18 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 27. januara do 3. februara 2021. godine da dostave odgovore na apelacije.

4. Redovni sudovi su dostavili odgovore na apelacije u periodu od 3. do 15. februara 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice u predmetu broj AP 3796/20

6. Apelantica je 28. aprila 2014. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog „Sberbank BH“ d.d. Sarajevo radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu.

7. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 431210 14 Rs od 30. marta 2015. godine usvojio apelanticin tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene prvostepene presude tuženi je 7. maja 2015. godine podnio žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 431210 15 Rsž od 21. novembra 2018. godine žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je predmet na ponovni postupak zaprimio 13. februara 2019. godine.

8. Nadalje proizlazi da je Općinski sud u ponovljenom postupku donio Presudu broj 65 0 Rs 431210 19 Rs 2 od 30. oktobra 2019. godine kojom je odbio apelanticin tužbeni zahtjev detaljno naveden u izreci, te je obavezao da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka. Protiv navedene presude apelantica je podnijela žalbu, te je predmet 20. decembra 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

9. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom i da se vodi pod brojem 65 0 Rs 431210 19 Rsž 2.

Činjenice u predmetu broj AP 4041/20

10. Apelant je 18. marta 2015. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog Kliničkog centara Univerziteta u Sarajevu radi naknade štete.

11. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, vještačenja više vještaka medicinske struke, te vještaka ekonomske struke, Presudom broj 65 0 P 493303 15 P od 22. decembra 2017. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu.

12. Apelant je s ciljem donošenja drugostepene odluke 19. novembra 2019. godine, te 8. juna 2020. godine podnosio urgencije Kantonalnom sudu.

13. Nadalje proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom i da se vodi pod brojem 65 0 P 493303 18 Gž.

Spajanje predmeta

14. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3796/20.

15. Ustavni sud smatra da će na taj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnih postupaka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te smatraju da im je zbog nedonošenja odluka u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega apelantica Sanela Bajrović traži naknadu nematerijalne štete. U predmetu broj AP 4041/20 apelant Vladimir Jukić ističe da je predmeti postupak naknada štete koju je pretrpio kao pacijent krivicom radnika tuženog jer je prilikom medicinske intervencije pao s kreveta i tom prilikom izgubio oko, te zadobio više teških tjelesnih povreda, zbog čega je bio na dugotrajnom liječenju.

b) Odgovori na apelaciju

17. Općinski sud je u odgovorima na apelacije naveo tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju.

18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelacije naveo da predmete rješava prema starosti inicijalnog akta i listi predmeta koju kvartalno sačinjava VSTVBiH jer su veliki zaostaci i veliki priliv predmeta, uz nedovoljnu finansijsku i kadrovsku osposobljenost suda. Kantonalni sud je naveo da na Građanskom odjeljenju ima veliki broj neriješenih predmeta, da ima nedovoljan broj sudija, da su sudije u prosjeku zadužene sa više od 1000 predmeta, zbog čega smatra da nisu osnovani navodi iz apelacija da je Kantonalni sud povrijedio pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

20. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnim postupcima koji su u toku. U skladu s navedenim, predmetne apelacije su, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive.

24. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojih apelacije nisu dopustive.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka razmatrati period od 28. aprila 2014. godine, tj. 18. marta 2015. godine kao dana podnošenja tužbi, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle u predmetu broj AP 3796/20 period koji traje sedam godina i tri mjeseca, a u predmetu broj AP 4041/20 period koji traje šest godina i četiri mjeseca. Relevantni principi

30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

31. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

32. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Analiza razumnosti trajanja postupka

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima, da je predmet broj AP 3796/20 hitne prirode, a predmet broj AP 4041/20 po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o složenim postupcima.

34. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih od značaja jer putem suda pokušavaju da ostvare prava koja su za njih jako značajna, tj. prava iz radnog odnosa, te pravo na naknadu štete.

35. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 3796/20 prvostepenu presudu donio približno jednu godinu nakon podnošenja tužbe (tužba je podnesena 28. aprila 2014. godine, a presuda donesena 30. marta 2015. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je ta presuda tri godine i osam mjeseci nakon donošenja kao nepravilna ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 21. novembra 2018. godine. Dakle, Općinski sud je prvostepenu presudu donio u razumnom roku, ali je takva odluka sadržavala određene nepravilnosti zbog kojih je ukinuta. Takvo postupanje Općinskog suda nije bilo efikasno jer se postupak četiri godine i sedam mjeseci nakon pokretanja ponovo našao u početnoj fazi. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u ponovljenom postupku, presudu donio osam mjeseci nakon prijema predmeta (predmet je na ponovni postupak zaprimio 13. februara 2019. godine, a presudu je donio 30. oktobra 2019. godine), što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmet po drugi put dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 20. decembra 2019. godine, te da Kantonalni sud jednu godinu i osam mjeseci nije donio drugostepenu odluku.

36. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u predmetu broj AP 4041/20, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio dvije godine i devet mjeseci nakon podnošenja tužbe. S obzirom na to da se u postupku odlučivalo o naknadi štete koju je apelant pretrpio kao pacijent kod tuženog, da je predmet složene prirode, da je provedeno više medicinskih vještačenja, te vještačenje vještaka finansijske struke kako bi se utvrdile činjenice za donošenje sudske odluke, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja trajanje prvostepenog postupka u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Prvostepena presuda je donesena 22. decembra 2017. godine, protiv nje su parnične stranke podnijele žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

37. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je u predmetu broj AP 3796/20, odlučujući prvi put po podnesenoj žalbi, drugostepenu odluku donio tri i po godine nakon podnošenja žalbe (žalba tuženog od 7. maja 2015. godine, a rješenje Kantonalnog suda od 21. novembra 2018. godine), što u okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje koje nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža pasivnost Kantonalnog suda u trajanju dužem od jedne godine i osam mjeseci nakon što je po drugi put zaprimio predmet na postupanje, što u okolnostima konkretnog slučaja značajno utječe na dužinu trajanja postupka, u kojem apelantica sedam godina i tri mjeseca nije izdejstvovala pravosnažnu i izvršnu sudsku odluku.

38. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda u predmetu broj AP 4041/20, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 22. decembra 2017. godine, da su protiv nje parnične stranke podnijele žalbe, te da tri godine i osam mjeseci nakon donošenja prvostepene presude nije donijeta drugostepena odluka. Kantonalni sud nije uvažio ni apelantove urgencije koje je podnosio 19. novembra 2019. godine, te 18. juna 2020. godine. Dakle, u postupku koji je pokrenut prije šest godina i četiri mjeseca nije donijeta pravosnažna i izvršna sudska odluka kojom bi u konačnici bilo riješeno apelantovo pravno pitanje. U okolnostima konkretnog slučaja, pasivnost Kantonalnog suda u predmetnom postupku je u značajnijoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka.

39. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenih postupaka ukazao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da u skladu s tim u predmetnim postupcima još nije donesena odluka po žalbama.

40. U odnosu na opravdanje Kantonalnog suda, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnim slučajevima jer se takva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovim predmetima i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnih parničnih postupaka koji traju duže od šest, tj. sedam godina, a Kantonalni sud u postupcima ima evidentne periode dužih pasivnosti i neizvjesno je kad će se donijeti odluke po žalbama, u konkretnim slučajevima predstavlja neadekvatno administriranje pravde.

41. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim slučajevima došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima Saneli Bajrović i Vladimiru Jukiću treba isplati iznos od po 300,00 KM.

44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupci traju duže od šest, tj. sedam godina, a evidentna je duža pasivnost Kantonalnog suda, što u okolnostima konkretnih slučajeva predstavlja potpunu neizvjesnost za apelante i postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje, te ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3796/20 (S. B. i V. J.) | Sudska praksa | Aktio